TESANJ.NET stranica grada
Stvar je u tome što malo ljudi u Bosni danas zna tko je zapravo taj dobroćudni djedica u crvenom kaputu. “Malo, jako malo Bošnjaka zna da je Djed Mraz sinonim za Djeda Božićnjaka”, upozorava tako Aida Sadiković u Saffu, “a još manje njih zna da je Djed Božićnjak zapravo kršćanski sveti Nikola!” Da, braćo i sestre, onaj sveti Nikola, najpodmukliji od svih kršćanskih svetaca, koji djeci dijeli čips, sličice i figurice kauboja i Indijanaca!
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, došao Djed Mraz u Zavidoviće i sreo malog Ibru. “Što bi ti, drago dijete”, pitao on mališana, “da ti Djed Mraz donese ove godine?” “Ja bih sendvič”, odgovorio mali Ibro bez razmišljanja. “Čuj, sendvič?!”, iznenadio se Djed Mraz. “Mama ne radi, a tata u Krivaji nije primio platu dvije godine”, požalio se mališan, “nisam jeo ima sedam dana.” “Ali ti znaš”, uštipnuo ga na to Djed Mraz za suhi obraz, “da nema poklona za djecu koja ne papaju!”
Zloglasni kaurski mirni zločinac Djed Mraz – a od ratnih zločinaca gori su samo oni mirni – ove je godine tako ponovo nastavio svoj pohod po Bosni. A otkako je smijenjena ravnateljica sarajevskih dječjih vrtića Azija Mahmutović – da, Arzija, pardon – legendarna Baba Mrak koja je hrabro stala pred Djeda Mraza, strašni se starac vratio i u samo Sarajevo.
Nakon strašnog zločina, genocida, silovanja i neizmjernog razaranja, nakon Ratka Mladića i Radovana Karadžića, Bosnu je, eto, poharao i najstrašniji od sviju, svirepi starčić koji djeci nosi čokolade i lego-kocke. “Nakon strašnog zločina, genocida, silovanja i neizmjernog razaranja” – baš tako, naime, pišu Rijasetu “zabrinuti roditelji” – “s punim pravom pišemo ovo pismo kako muslimanska djeca ne bi više doživljavala poniženja i kući uplakana dolazila”.
Djeca su im kući uplakana dolazila zbog toga, naravno, što nisu poput malog Domagoja dobili čokoladu i lego-kocke. Oni, još naravnije, ne znaju da Djed Mraz ne postoji, i ne znaju da bez poklona nisu ostali zato što nisu papali, već zato što su muslimani. I ne znaju da bez poklona nisu tako ostali zato što ih je Djed Mraz odvojio i poslao u logor za muslimansku djecu, već zato što im roditelji nisu uplatili deset maraka za poklon. A roditelji im nisu odbili dati cenera zato što ga nemaju, nego zato što je Djed Mraz kaurski šejtan koji mami djecu čokoladama i lego-kockama, i udaljava od njihove vjere.
U jednom sarajevskom vrtiću, priča se, Djed Mraz tako dijelio čips, a konsternirani roditelji kasnije u Kellyjevim vrećicama čipsa s paprikom našli – hostije. Na Alipašinom neka djeca kući donijela sličice Gormita, a unutra Stari Mudrac, čuvar magijskih tajni, isti – sveti Ante Padovanski. Na Mejtašu, opet, zabrinuti roditelji našli sinčića kako se s figuricama što ih je od Djeda Mraza dobio u vrtiću igra kauboja i Indijanaca, pa neka bljedolika skvo u plavoj haljini vezala dugokosog indijanskog poglavicu za križ. Da, tako to počne.
Poznat je, recimo, slučaj malog Ibre iz Zavidovića, što ga je perfidni starac slikovnicom o tri praščića navukao na drugu stranu: danas je fratar u Kraljevoj Sutjesci i prevodi Tomu Akvinskog na arapski. Najpoznatiji u svijetu svakako je slučaj nesretnog malog Jusufa, djeteta siromašnih turskih emigranata u Njemačkoj, kojega je Djed Mraz mentol bombonima preveo na katoličku vjeru, pa mu navodno čak i kod nekog bavarskog plastičnog kirurga platio da se odsuneti. Eno ga danas papa.
Stvar je u tome što malo ljudi u Bosni danas zna tko je zapravo taj dobroćudni djedica u crvenom kaputu. “Malo, jako malo Bošnjaka zna da je Djed Mraz sinonim za Djeda Božićnjaka”, upozorava tako Aida Sadiković u Saffu, “a još manje njih zna da je Djed Božićnjak zapravo kršćanski sveti Nikola!” Da, braćo i sestre, onaj sveti Nikola, najpodmukliji od svih kršćanskih svetaca, koji djeci dijeli čips, sličice i figurice kauboja i Indijanaca!
I lako je što naivna djeca tako, i ne znajući, slave i katoličkog svetog Nikolu i katolički Božić i katoličku Novu godinu, nego ih tako slave i njihovi lakovjerni roditelji. Stotine hiljada Bošnjaka i ove je godine, na užas islamskih stražara, slavilo prijelaz iz kaurske 2011. u kaursku 2012.
Humorist i šaljivdžija Amir Durmić na Rijasetovoj se internetskoj stranici tako našalio vedrom humoreskom u kojoj bosanski katolici i pravoslavci slave Kurban-bajram. “U to ne bi povjerovao niko zdrave pameti!”, objašnjava on svoju uspješnu humoresku, jer “naravno da kršćani ne slave Bajram”: “Takav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom, i neodoljivom željom da ‘kopira’ muslimane u njihovim običajima.”
Imam, međutim, novost za Amira: ne bi vjerovao, ali ima kršćana koji slave Bajram. Nekoliko puta sam ga zajedno sa svojim splitskim i sarajevskim prijateljima i sam slavio – a prilično pouzdano pri tom znam da nismo jedini – a Bajram u Dinovoj kafani na Ciglanama prije nekoliko godina jedno je od nadrealnijih mojih vjerskih iskustava, o čemu i danas postoje zapisi u arhivima Prve policijske uprave MUP-a Sarajevo. Motiv mi pri tom nije bio ni zadivljenost islamom, ni kopiranje običaja sarajevskih prijatelja, već samo druženje s njima, na njihov dan i na njihov način. I što je najbolje – koliko god je teško u tako nešto povjerovati – nitko od nas iz Splita nakon toga nije postao musliman!
Naravno – jedva će dočekati stražari iz Saffa i Rijaseta – jer dernek u Dinovoj kafani, s Durmom, Benjom, Šahinom, Pirketom i kaurinom Kožom, svakako nije slavljenje žrtve Ibrahima a.s., već obični, hm, pogani folklor. Naravno da nije, dobro vam jutro, braćo: slavljenje Nove godine s prijateljima kršćanima, ali i ateistima, Židovima i budistima – malo Bošnjaka, što bi rekla Aida, to zna – nije slavljenje ni biskupa Nikole ni rođenja Kristovog, nego pogani folklor, prihvaćen u svijetu baš kao i gregorijanski kalendar, kojega – gle čuda – u svojim zaglavljima imaju i Saff i Rijaset.ba.
I pri tom smo, sve pogano u kafani slaveći i Bajrame i Božiće i Nove godine, više napravili za mir, ljubav i poštovanje među Allahovim insanima i Kristovom djecom nego svi Rijaseti, Sinodi, Nadbiskupije i cijelo Međureligijsko vijeće zajedno. Iako nam to, među nama, uopće nije bila ambicija.
Opustite se, draga Abrahamova braćo. Život je lijep, hvala dobrom Allahu dž.š. hiljadu puta, pozovite kaurske prijatelje na bajramsku večeru, čestitajte snahi Božić, pođite komšiji na porodičnu slavu, nasmijte se kumu što se onako nespretno prerušio u Djeda Mraza, i slobodno slikajte djecu u njegovu krilu, sa sličicama Gormita i lutkom koja pjeva na kineskom: ono s Jusufom i papom sam se zajebavao.
Nova Godina Mubarek Olsun!
(Boris Dežulović / oslobodjenje.ba)
