Pozicija bošnjačkog naroda na Balkanu, a posebno u BiH se sve više usložnjava, a posebno je to evidentno zadnjih dvije – tri godine.Tamam kada smo pomislili da su naš nacinalni identitiet i politički subjektivitet nedodirljivi, upravo tada nas se počinje nanovo osporavati, vrijeđati i ponižavati. Znamo mi da ti pokušaji našeg degradiranja neće uspjeti, kao što znamo da ne znamo suočiti se s tim napadima.
Tako zadnjih godina „trpimo“ salvu napada iz Banja Luke i svi napadi su prizemni, tendenciozni i kontaminirajući. Prema logici stvari na napade i uvrede kojima se osporava identitet i kredibilitet treba da odgovaraju političari i intelektualna krema a po potrebi i ostali. No, kod nas Bošnjaka to nije slučaj, jer da jeste političari bi morali do sada odgovarati i to bez ikakvih kalkulacija na svaki ozbiljniji napad, jer je očito da otrovne strijelice koje se ispaljuju svaki dan su promišljena rabota s namjerom da se postignu određeni kratkoročni ali i dugoročni ciljevi, i obzirom na njihov intezitet primjećuje se da nisu u pitanju sporadične provokacije, nego je prije svega riječ o pojedinačnim akcijama jedinstvenog plana. Nažalost, ne znam iz kojih bi to opravdanih razloga moglo biti, naši bošnjački političari na uvrede ćute kao da se to njih ne tiče, kao da to neko treba umjesto njih raditi. Jer opći je dojam da u medijskom prostoru BiH dominira laktaški vožd koji je rekorder po izrečenim glupostima, ali koji, također, ne prestaje da vrijeđa Bošnjake, a njihove identitarne stubove uporno osporava. Prije otprilike godinu dana pisao sam članak “RETORIČKI PORAZ BOŠNJAČKIH POLITIČARA“ u kome sam htio skrenuti pažnju na značaj medija i nedostatke Bošnjačke retorike u politici. Od tada do da nas stvari se nisu promjenile na bolje, nego nažalost Bošnjaci se još intenzivnije napadaju, a Bošnjački političari i intelektualci tek na poneku odgovore, a često odgovori izostaju i kada nebi smijeli.
Prije nekoliko dana imali smo priliku da na opasne provokacije iz dodikistana čujemo reakciju koja je bila tako efektna da je potres stigao do Beograda. Naime, Reisul-ul-ulema Mustafa ef. Cerić, ruke mu se pozlatile, povukao je potez kojim je nakon što je vožd počeo da dublje napada u Instituciju islamske zajednice, pokušavajući da je optuži za uvođenje Šeriata zatražio od pojedinih arapskih ambasada da se Milorad Dodik proglasi za personu non grata. Da je odgovor Reisa bio efektan svjedoče reakcije Mileta, ali i njegovih sokolova i gurua iz Banja Luke i Beograda koji su odreagovali kao da ih je grom pogodio. Reakcija Dodika je bila očajna, on nije imao adekvatnog odgovora jer Reis efendija ga je jednostavno matirao i nije znao šta da kaže, jednostavno one njegove osionosti i arogancije je nestalo, a onda je promrmljao nešto o radikalizaciji, nešto o Srebrenici, što nema nikakve veze s vezom, skrećući time pozornost na motive reakcije: – To što me stavljaju na listu odstrijela pozivajući radikalni dio muslimanske populacije, motivisano je činjenicom da ne prolazi priča o genocidu u Srebrenici i “srebrenizaciji” Srba – rekao je Dodik.
U osudu Reisa, a odbranu vožda promptno se uključila zamjenica ministra vanjskih posliva Ana Trišić- Babić koja je potez Reisa efendije naravno osudila i izjavila: Cerićev potez ocjenjuje kao ozbiljno pitanje koje zahtijeva, prije svega, odgovor bošnjačkih političara – da li je BiH uopšte sekularna država.
Te drskosti i bezobrazluka od ministarke kada kaže: Ozbiljno je pitanje i traži se odgovor prije svega bošnjačkih političara. Dakle, ona priželjkuje da vrhovnog vjerskog vođu – autoriteta još osuđuju bošnjački političari, koje li ironije i cinizma pa tu izjavu bi mogla „naša“ ministrica da kandidira za najgluplje izjave.
U napad na Reisa pridružio se i direktor sekretarijata za vjere Jovo Turanjanin koji je rekao: Ovo je potpuno miješanje vjerske zajednice u politiku, a nipošto zagovaranje nečega što bi trebalo da bude misija vrhovnog vjerskog poglavara. Uplitanje vjere u političku sferu je apsolutno nedopustivo u sekularnim državama kakva bi trebalo da bude BiH.
I Turanjaninova izjava bi mogla biti dio onih koje su najveće antologijske gluposti. Čovjek kao da nezna šta je sekularizam , pa se dojmi da je pomiješao kruške i jabuke. Po njegovom mišljenju možeš pričati gluposti, vrijeđati tuđe svetinje, baviti se islamofobijom i šovinizmom a bilo kakva odbrana je mješanje u politiku i rušenje sekularnih principa. Ovakvo poimanje moguće je čuti samo iz dodikistana.
Istim povodom zatrubio je i nezamjenjivi Rajko Vasić i izjavio: Sam Cerić, pa i drugi, ne mogu se poistovetiti sa islamom, naročito ako se svakodnevno i neprestano služe političkom agresivnošću.
Nakon ovakve izjave nije teško zaključiti kako je Vasić od stalnog trubljenja izgubio kompas. Čuj Reis nema pravo da se poistovjećuje sa Islamom. E, na ovu izjavu bi mu pozavidio i nekada nenadmašni, a sada nadmašen i to od Vasića Georg W Bush. Siguran sam da ovako ne bi mislio da je neki bošnjački političar rekao kako se partrijarh pavle nema pravo poistovjećivati sa pravosljavljem. Ovakva izjava je vrhunac gluposti. Tu idiotsku izjavu nadmašila je i druga izjava, a koja je još više idiotskija i to nas je počastio ko drugi do sam Vasić, koji još Bošnjacima drži predavanje šta je fetva i tobože kako se fetva donosi. – Fetva je muftijina odluka o nekom pravnom ili drugom problemu u okviru šerijata i ne može se izdavati nekome ko nije iz pravnog sistema Šerijata. Ljevaković na ovaj način demonstrira neozbiljnost u primjeni i praktikovanju načela islama, nastojeći da na taj način obilježi Dodika i razvije mržnju kod muslimana, jer obični vjernici nisu upućeni u detalje ni fatve ni Šerijata – ocenio je Rajko Vasić.
Poslije ovakvih riječi šta nam ostaje drugo nego da kažemo: pa je li ovo moguće? Vasić pripovijeda šta je fetva i ko donosi fetvu i to kome drugo nego učenjacima pa ako hoćete i svim Bošnjacima!
Reisova reakcija je potresla i sam Beograd odnosno oglasio se predsjednik Srbije Boris Tadić koji je za Reisov potez rekao: Nisam pročitao pismo Cerića, ali se iskreno nadam da tako nešto Cerić nije rekao, niti napisao. Ali mogu reći da svako ko na takav način prijeti u današnja vremena, onda je jednostavno pogriješio prostor na kom postoji i živi.
Fino od demokrate Tadića, umjesto da brani univerzalne ljudske principe, umjesto da sputava vrijeđanje digniteta vjerskih vođa i drugih religija, umjesto da sputava Dodika on opravdava šovinizam, fašizam i još kritikuje pravo na odbranu istih vrijednosti.
Da je Reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić uzeo mjeru vožda potvrđuje zabrinotost i orijentaliste Darka Tanaskovića, koji nije mogao propustiti priliku, a da ne pokuša Bošnjacima da solira. Jadni profesor upinje se da Reisu i nama Bošnjacima objasni šta je fetva i kada se koristi. Svašta smo od profesora očekivali, ali da i on drži predavanje Bošnjacima o njihovoj vjeri Islamu, e to vala nismo očekivali, dosta je pa makar i od njeg bilo!? Beogradski orijentalista profesor Darko Tanasković izjavio je da izdavanje fetve Islamske zajednice u BiH, u kojoj se optužuje Milorad Dodik zbog vrijeđanja islama izjavama kako ova zajednica u BiH gradi šerijatsku državu, predstavlja zloupotrebu vjere u političke svrhe.
Tanasković je pojasnio da je fetva vjersko pravno mišljenje ili decizija, odluka, odnosno tumačenje nekog događaja ili pojave na osnovu islamskog vjerozakona i onda je to mišljenje obavezujuće za muslimane koji pripadaju muftiluku, čiji je muftija izdao fetvu.
Bošnjaci su do sada se navikli da slušaju laži o Srebrenici, proteklom ratu…,ali da ćemo doći u situaciju da nam se još pokušaju držati predavanja o našoj vjeri, što jest, jest to se nismo nadali i očekivali da će nas snaći!?
Na kraju reakciji su se pridružili i članovi Srpske pravoslavne crkve i tim povodom izjavili: kako sam Cerić više ne uživa podršku Bošnjaka u BiH i da su ovakvi njegovi potezi “pucanj u prazno”. Takođe, podsjećaju da ovakve vrste miješanja predstavnika SPC u politička pitanja nisu zabilježena.
Izjava SPC je veoma indikativna i smiješna jer šta drugo reći na izjavu ovakve vrste miješanja predstavnika SPC u politička pitanja nisu zabilježena. Pa kako će biti zabilježena kada nikada do sada SPC-a, niti sam Partrijarh Pavle nisu nikada ovako bili napadani od bošnjačkih političara.
Poslije Reisove akcije i reakcija iz dodikistana nameću se brojne dileme i zaključci koje ne treba olahko shvatati, niti se može preko njih tek tako preći i nad kojim se treba veoma ozbiljno zamisliti. Prije svih bošnjački političari moraju uzeti pouku i dobro se preispitati. Prvo, moraju shvatiti da su oni prvi koji ubuduće trebaju štititi svog vjerskog vođu, jer je on sam po sebi institucija, i napad na njega je ustvari napad na instituciju, a time i na sve nas, jer u spomenutom kontekstu nije uvaženi Reis branio sebe, nego je branio Bošnjake. Pa otkuda vam pravo da šutite kada se napadaju nacionalni stubovi. Legitimno je da svaki političar u svijetu brani dignitet svog vođe, a naši političari šute! Razmislite, šta bi bilo da neko od bošnjačkih političara pođe napadati pravoslavlje ili vjerskog vođu Partrijarha. Evo postoje jaki argumenti da se optuži Partrijarh za pravoslavizaciju manjeg enititeta. Reagujte s povodom, a usput ćemo vidjeti da li će predstavnici političkih partija iz Banja Luke dopustiti da se napada Patrijarh?
Druga pouka političarima je da shvate da mnogi misle da Reis govori ono što bi trebali da govore naši političari, pa Reisa neće biti u javnom diskursu kao što ga ima danas ukoliko budete vi radili svoj dio posla, odnosno ukoliko vi Dodiku i drugima budete adekvatno uzvraćali na napade i uvrede.
Treće veoma je važno ispravno razumijevati važnost dominacije i moći u javnom verbalnom nadmetanju gdje bi izostanak odgovora s jedne strane bio shvaćen u očima posmatrača kao slabost ili kapitulacija. Očito je da Dodik vašu šutnju shvata kao slabost i sva vaša uzmicanja on je uredno popunjavao novim napadima i uvredama.
Četvrto, šta bi bilo da su Bošnjaci počinili genocid nad srpskim narodom, šta bi bilo da su Bošnjaci porušili sve crkve, šta bi bilo da Bošnjaci vrijeđaju pravoslavlje, šta bi bilo da se u javnim ustanovama i preduzećima uče tevhidi, šta bi bilo da je Reisul-ul-ulema okupio sve bošnjačke političare na jednom mjestu i uticao na formiranje njihovog stava, kao što je to uradila SPC-a, prije nekoliko godina okupljajući tada sve lidere na jednom mjestu u manastiru Liplje iznad Teslića (To nije miješanje SPC-a u politički život BiH ?), šta bi bilo da je neki bošnjački političar pozvao imama da u Parlamentarnoj skupštini BiH prouči hatmu, šta bi bilo da na srpskoj zemlji stoji sagrađena džamija, kao što je na zemlji Fate Orlović sagrađena crkva i tako deceniju i po, gdje su organizacije za zaštitu ljudskih prava?!
Sva ova i druga pitanja koja nisu navedena, zamislite kako bi reagovao Dodik i kako bi on koristio argumentaciju koja je vama na raspolaganju ? Molimo vas da ubuduće na napade iz Banja Luke ne šutite kako ne bi primorali Reisa da on ponovo reaguje, i konačno pomozite Fati Orlović da ostvari svoja prava, a nas Bošnjake zaštitite od svakodnevnog medijskog maltretiranja, barem to možete.
Esmir Bašić, prof.