Ovih dana smo imali u Banjaluci proslavu dvadeset (20) godina manjeg BH entiteta, četniteta kako reče na jednoj promociji, prije par dana, BH akademik Abdulah Sidran ili najmlađe srpske države kako to reče njegova svetost Patrijarh SPC Irinej.
Svečanost “Dana Republike Srpske” vlasti ovog entiteta su iskoristile da osnaže svoj status, ali i da podgriju još malo atmosferu u BiH viješću da je rođendanski party mogao završiti terorističkim činom. Otišlo se odmah na vehabije, ali haman nisu vehabije.
U cijeloj ovoj svečanosti i proslavama (bila i krsna slava) totalno nezapaženo je ostao SDS, to je onaj SDS, stranka čiji je vrh osnivao RS, a osnivači su ili na izdržavanju kazni za ratne zločine, kao npr. Momčilo Krajišnik ili se nakon dugogodišnjeg bijega tek brane pred Haškim tribunalom poput Radovana Karadžića, poznatijeg kao doktora Dabića, prvog predsjednika RS-a ili su naprosto pucali sebi u glavu kao Nikola Koljević. Na svečanoj akdemiji bili su prisutni i poslanici prvog saziva tzv. NS RS, ali nisu bili zadovoljni tretmanom jer predsjednik Milorad Dodik nije imao vremena ni da ih primi pa je dogovoreno da se vide narednih dana kako bi se posvetili rješavanju problema njihovog statusa i ponižavajuće niskih penzija.
Kažu da su od te “prve ekipe” nezadovoljstvo otvoreno pokazali Vojislav Maksimović i Aleksa Buha. Nezadovoljnih je bilo i na Palama gdje su na Dan RS-a osvanuli bilbordi sa natpisima :”Ne zaboravimo da su Pale rodno mjesto Republike Srpske”., mada je i sama SDS stidljivo (čitaj: nisu imali para) plakatirala da su zapravo oni osnivači RS-a.
Ali, govorimo malo o paradoksima.
Ko je zaslužan za „stvaranje“ ili nastanak Republike Srpske odnosno Srpske Republike Bosne i Hercegovine ? ? ?
Malo prije spomenuti Radovan Karadžić/Dabić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić. . ., dakle, jednom rječju, sam vrh tada vladajuće Srpske demokratske stranke BiH (SDS).
Ko je to operativno sproveo na terenu?
Generali Ratko Mladić, Momčilo Perišić Radoslav Krstić, Zdravko Tolimir, itd. . zatim, nekadašnji šefovi Službe državne bezbednosti Republike Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović, …
Da podsjetim da je u septembru 2011. bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića Haški tribunal osudio na 27 godina zatvora.
On se u 13 tačaka optužnice teretio za pomaganje i podržavanje ubistava i nehumanih dela u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu. (a gdje su ono Srebrenica i Sarajevo ? ? ? ).
A, evo danas, dok ovo pišem, ako preletimo površno neke portale naći ćemo slijedeće:
“Na suđenju nekadašnjim čelnicima MUP-a Republike Srpske, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, tužilac će u srijedu, 18. Januara 2012., nastaviti saslušanje svjedoka čijim iskazima nastoji da pobije dokaze koje je izvela odbrana. Stanišića i Župljanina optužnica tereti za progon nesrpskog stanovništva iz 20 opština BiH 1992. godine.
Za šta je ono Srbija osuđena u HAGU, šta se dogodilo u Srebrenici ? ? ?
Gdje završi capo tuti capi Slobodan Milošević ili pak njegov alter ego Vojislav Šešelj ?
Spisak je daleko, daleko širi i duži i ko bi tako lako sjetio iz glave ko je sve isporučen u HAG sa ove ili one strane Drine.
I pitanje glasi ? Ko je ove gore isporučio u HAG ili barem dobro pomogao? ??
Isporučili ih Milorad Dodik i Boris Tadić.Paradoksalno je da dok je rat trajao u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je bio protiv rata i glasni mirotvorac. I, onda taj mirotvorac Dodik (zaista ne sumnjam da nije), krajem devedesetih, uz pomoć IFORA (čitaj tenkova i helikoptera) rušio SDS i vlast u RS-u, (dakle tvorce Republike Srpske) i uz nesebičnu podršku amerikanaca i međunarodne zajednice bio VLAST-premijer, a jedno vrijeme i bez legaliteta i bez legimiteta.
Boris Tadić, kao nasljednik harizmatičnog Zorana Đinđića, istog onog Zorana koji je bio na čelu vlade Republike Srbije kada su isporučili Slobodana Miloševića 2001.godine u Hag i time najavili svjetliju i bolju budućnost ne samo u Srbiji nego i u zemljama bivše Jugoslavije.
P.S. (PARADOKS) Nedavno je Predsjednik Tadić izjavio, povodom hapšenja posljednih mohikanaca (Mladića i Hadžića): „Srbija se konačno oslobodila mračne prošlosti“, a, onda od te iste prošlosti (kako on sam reče mračne) dobije orden u povodu postojanja te mračne prošlosti.
Dakle, znamo ko je LUD (postoji ona narodna „najbolje se pravit lud“), znamo ko su i zbunjeni (ima opet ona „zbunjen i je..n isti“), ostaje pitanje ko je NORMALAN.
Kako reče jedan dragi Beograđanin: „BUDI BOG S NAMA“., kod nas poznatije kao Allahsalamet.