TESANJ.NET stranica grada
RECENZIJA – ORIENT ET OCCIDENT
Pet poetskih ciklusa nove zbirke Safera Grbića svojevrstan su dokaz njegovanja osobenog stila sa refleksijama ka mističnom. Safer Grbić pronalazi vječnu inspiraciju u onome što je bilo i u onome što bi moglo biti, da je razuma, samosvijesti, samokritičnosti, (i) samo hoposapiensa u centru univerzuma, koji posjeduje razum. Osnovna nit egzistiranja pjesničkog stvaranja ovog mladog pjesnika leži na diskursu razumnog i nerazumnog, te kao takva, ona daje suštinsku poruku naporu ljudskoga uma pojedinaca da se opru zaparloženosti i servilnosti opšteg društvenog sistema. Poruka ovog pjesnika sazdana je u buntu mladosti koja je najjači kritičar relikvija vremena koja su ostala iza nas, bez predrasuda, bez osuda, bez drugačijeg, za bolje društveno mišljenje. Naznaka u naslovu ove neobične zbirke ORIENT ET OCCIDENT (lat. Istok i ubistvo ili Istok siječe) predstavlja rez u poetskom,semantičkom, sintaksičkom, istorijskom, moralnom i paradigmatskom smislu.
Prvi ciklus Poetika angelika ili anđeoska poezija , sačinjen od 10 poetskih ostvarenja, od čega osam latinskih naziva Spiritus, Verbum secretuum, Urbis, Lingva, Silentio, Michi Nunc, Verbum i svega dvije naslova na bosanskom jeziku Prijestolonasljednikovićev eho i Anarhija u jeziku, saga su vremenu i prostoru, razumu i djelima, za koje danas mnogi nemaju vremena. Filozofska nit ovog pjesnika najjasnije je izražena u pjesmi Urbis (Grad), kada on nagovještava „misao jezik raščlanjuje“. Suština dijaloga ili dobre komunikacije, sušestvenost izvornog opažanja i ontologija tijela su osnovne koordinate u kojima se traži autentičan estetski doživljaj. Fenomenologija percepcije neodvojiva je od tijela koje uspostavlja naš odnos prema svijetu. Perceprivna svijest je ono jedino prvotno zamišljeno, preciznije, naš izvorni doživljaj svijeta, prije svakog mišljenja ili intelektualnog rada. Ovaj perceprivni svijet Safera Grbića vezuje se za spoljašnje doživljaje, dajući im pravo značenje. Kao što je poznato da je svijest nedjeljiva od tijela, tako i tijelo izvornim opažanjem svijesti, dodiruje predmete i realizuje njihov smisao. Tako je svaka projekcija određena tijelom, koje je videće i koje opaža. Obzirom na činjenicu da je tijelo metafizičke funkcije, sasvim je za očekivati da su govor umjetnika i njegovo umjetničko djelo primordijalni izrazu tijela i čovjeka kao fizičkog bića. Dakle, sve što je mladi umjetnik Grbić napisao, rezultat je njegovog ličnog premošćavanja otuđenosti, praštanja i drugačijih pogleda na svijet, koje je pretočio kroz umjetnost pisanja. Na ovom fonu zasniva se poetika njegovog djelovanja, kao što i sam kaže u pjesmi Verbum „riječ u svome vremenu, nije kao riječ izvan svojega vremena“.
Njegovo pjesništvo, stvoreno na relaciji On-Misao, apostrofirano je kroz stihove Ponekada se osjećam/niti sam ne znam zašto/nekako zatajeno diskreditiran/ iz pjesme Anarhija jezika, izvorno su razmišljanje pjesnikovo, koji osjeća drugačiji odnos prema fizičkim pojavama ovoga svijeta, koje je pokušao iznijeti u ciklusu Poetica demonica. Posebno zapažanje svodi se na pjesmu InCest ili OutCest s vječnom tematikom zabranjene incestne ljubavi dva bliska krvna srodnika, da bi kroz emocionalnu katarzu jednog od dvojice, Grbić pretočio ljubav prema bližnjem svome u samoljubljivost kroz stihove Narcis. Seksualnost u domenu muško-ženskih odnosa data je kroz pjesme Ona i on, te kroz neobičan prikaz ženske pohote u pjesmi 100 orgazama gospođe Ingrid. Pitanje seksualnog opredjeljenja nije zaobišlo ovaj ciklus, pa se pjesnik bavi pitanjem homoseksualnosti i transvesitseksualnosti kroz naslove Bi ili ne bi i Trans. Da volimo sebe ovakvi kakvi jesmo nije nikad dokazano, a da li bismo zaista voljeli da smo to što jesmo ili onaj/ona koji/koja nismo, sigurno ne bismo priznali samima sebi, kao što je to Grbić plastično iznio u pomenute dvije pjesme.
Njegovo sagledavanje svijeta sa uvažavanjem različitosti karakteristično je, ne samo u ovom ciklusu, u kojem pripadnici različitih seksualnih orijentacija imaju svoje mjesto, već i ciklus ORIENT u kome su zastupljeni naslovi Zapis o Ibrahimu, Zapis o Antunu, Zapis o Sandi, Zapis o Ibn Abdulahu, Zapis o Nedžipu, Zapis o Srđanu, daje nam sliku pjesnika, čovjeka, koji bez obzira na vjersku pripadnost, u svojim stihovima oplakuje i žali sve nepravedno ugnjetavane u prošlim ratovima na prostoru Bosne i Hercegovine. Vječna težnja opraštanja zasnovana je i na njegovom čvrstom religijskom uporištu, na kojem počivaju norme razuma vjerovanja u dobro, u opraštanje onima koji razuma nisu imali i koji su zlo počinili. Zapis ili trag jednog postojanja, zapis je jednog svjedočanstva u ime tisuće nevinih stradalnika, kojima je Safer Grbić spjevao epitaf u ovoj zbirci poetskih ostvarenja. Ljubiti i voljeti, poruka je ovog mladog poete, koji voli da voli i koji ljubav ljubi.
Mini ciklus Poetika zrcala njegov je poklon ljubavi i vjernosti, iskrenosti i istrajnosti. Ljubav je njegova muza, ma o čemu god on pisao, a svestran pogled na dešavanja oko njega, bilježi polako, iscrpno, s mjerom, bez oduzimanja ili dodavanja.
Dodajući svojoj zbirci i zadnji ciklus Tajne grada može se zaključiti da je iz voda poetikusa, zaronio u vode filozofusa politikusa, jer pet poetskih ostvarenja, koja svaka za sebe, završavaju proznim objašnjenjem uz apostrofiranje jedne riječi u svakoj, upotrebom fus note: spasonosna, sramota, s nadom strahopoštovanje, posljednjega, daju sliku pjesnika koji podliježe sociološkim i političkim okvirima vremena koje je iza njega, onoga koje traje i vremena koje će doći. Pjesnik je zaokupljen razmišljanjima o boljoj budućnosti, boemima koji su ostavili svoj trag u postojanju jednoga grada, kao i o sistemu kolektiva koji ne dozvoljava drugačije razmišljanje ili drugačije postupke, od onih koji su diktirani u zatvorenim sredinama, bez pisanog zapisa, bez usmene odredbe. Negdje nadvijava sumorna učmalost zabitih mjesta, koja je najoštriji mač svemu što se usprotivi nesvjesnom kolektivizmu. Ipak zadnji naslov Strahopoštovanje ili O brodu koji pluta rekvijem je mladog čovjeka prema političkoj sceni jednog vremena u kome nema reda bez diktiranog poretka, koji opet diktira bez određene putanje, ka cilju koji se ne nazire. Ako na kraju apostrofiramo istaknute riječi ovog ciklusa, onda čitavom ciklusu možemo dati novi naslov Spasonosna nada i sramota posljednjega strahopoštovanja, bez obzira da li je to strahopoštovanje prema pojedincu ili društvu, pjesnik nagovještava umiranje davnih normi začetih za vrijeme komunizma, otvarajući novo poglavlje, novih pogleda, shvatanja i sagledavanja svega što jeste i svega u čemu jesmo, a u centru svega je ON-pjesnik, homo poetikus.
mr Andrijana Nikolić
Crnogorska Akademija nauka i umjetnosti
