TESANJ.NET stranica grada
Svakom borcu postalo je nekako milo oko srca kad je na TV „Smartu“ najzad mogao vidjeti komandante tešanjskih ratnih brigada u sadejstvu sa komandantom teslićke kako se „lavovski bore“ protiv ministra Heleza za prava svojih boraca koji su za državu Bosnu i Hercegovinu dali svoje živote i dijelove svoga tijela. Na koji način i koliko je svaki od njih, prije svega lično doprinio da se danas, ponavljam danas, preispituju utemeljena ili neutemeljena i obespravljena prava boraca, to je duga (tužna) priča čiji početak seže 20-stak godina unazad, u vrijeme dok su još okolo lupale granate. To međutim nije cilj ovog osvrta nego nešto, što je uzročno vezano s tim.
I do sada je, na žalost ( pristaje više na sramotu) bilo bezbrojnih protesta obespravljenih boraca po raznim osnovama, gdje su oni bili prigušivani kratkoročnim potkupljivanjima i mizernim milostinjama, sve da bi se sačuvao socijalni mir za „neka bolja vremena“ koja su trebale donijeti rode, a ne sistemski zakoni. U boračkim udruženjima (organizacijama) kojih u Federaciji , slovom i brojem ima 117. komada, iznenada je 2004. godine počeo rasti broj članova, borci su se tek tada sjetili da su bili u OOR (odbrambeno-oslobodilačkom ratu). Čelne pozicije u organizacijama počeli su preuzimati većinom „zaslužni borci“ (čast izuzecima u koliko ih bude bilo) čije su, prije svega intelektualne, a onda boračke zasluge upitne, a da se ne govori o tome, u kojem su stadiju bili zaraženi političkim RiK (rukovođenjem i komandovanjem) koji nije zdrav za boračka udruženja.
Naravno, našim ratnim komandantima dobro je došla razjedinjenost boračkih organizacija i oni su, moralno rasterećeni prema svojim borcima, ne želeći da povlađuju ni jednoj, da ne bi uvrijedili drugu, procijenili, da je pametnije ostati pasivan. U tom pogledu svih 20. proteklih godina, veći dio njih tapkao je u mjestu, neki zbog RiK, a neki zbog, od tog istog RiK marginaliziranih vlastitih ratnih zaluga.
I nakon 20. godišnjeg sna, naši komandanti još uvijek bunovni i sa lošom obavještajnom procjenom, uz skromnu podršku artiljerije, iz pokreta uletješe u bitku za svoje borce i diskretno (fig.) ministru Helezu pokazaše zube.
Suštinski, tu se ne može (neće kao ni do sada) ništa promijeniti. Jedino će uz sve one „neprave“ koji su zahvaljujući ( „ Aj… kakve Ajka crne oči ima…bla,bla truć…) godinama lagodno uživali u bespravno stečenim prenadležnostima na žalost, stradati i oni, PRAVI kojima nije rečeno, da bi nekada mogla doći vremena da svoja zaslužena prava neće moći dalje uživati samo na osnovu ceduljice na kojoj su potpisana dva svjedoka…..
I evo..haman… dolazi taj vakat… i šta sada…. vaj pomagaj, napadaju sa svih strana a municije nema!!! Koga drugog za vrat nego ponovo vas komandanta (te)!!!!!
Pa…poštovani komandanti, tvrdo je i minirano, ali ovaj put zaista ne bi imalo smisla povlačiti se na pp ( polazne položaje), zato… pregrupišite snage, uvedite rezerve i pojačajte art.podršku, ušli ste u bitku i sad je valja iznijeti do kraja….!!!!!
Obespravljeni borci od vas to očekuju, jer da nije bilo njih, ni vi se ne bi zvali komandatima!
Mustafa Mućo Bešlagić
