O Orient et Occidentu – Valerio Orlić

(Orient et Occident, 15.str.)

Negdje u prapočecima svijeta čovjeku je riječ služila za sporazumijevanja, a danas je moćno oružje. U slučaju pjesnika Safera Grbića njegova poetska riječ ima snagu probuditi misao koja proizlazi iz najdubljih unutarnjih prostora. Sposobnost i moć spajanja ukomponirana je u filozofska razmišljanja i poruke. Njegov stih upozorava na pogubnost i misteriju sveopćeg kaosa, kojega je pjesnik udahnuo iz života i pretočio u riječi koje tiho vrište…

Grbićevo pjesništvo je konteplativno propitkivanje samoga sebe, jedan opći naum potrage i pronalaženja istine i pjesnika u sebi. Biti pjesnik i ogoliti dušu nije ništa drugo negoli se podati sebi i predati pjesmi, zavući se u riječi i biti dio misli koje hrle k novim spoznajama. Upriličenje takvog čina, čini pjesnika pjesnikom i omogućava da njegove misli dotaknu i prožmu cjelokupni bitak civilizacije. Ostaviti poruku ili upozoriti na kaos, samo je općeljudska dužnost pjesnika, a njegovi su stihovi upravo to: upozorenje pred kojim treba zastati i razmisliti kako dalje, kako spasiti riječ, kako (p)ostati čovjek…

„…Riječ potpuno obnažena / stoji preda mnom/ i, kada ju obgrlim, gordo, / moje ruke su prazne /Misterija li je to (?) /Izgubljen / zagubljen /pogubljen / (u samome sebi)…“(25.str.) Kroz zapise o imenima, priče o sudbinama,  Safer Grbić uvlači nas u potragu za smislom i preispitivanjem kauzaliteta. Čudi se neskladu i besmislu ljudskog kaosa pojedinca i naroda, vjere i nacionalnog identiteta kada se ljudsko biće začuđujuće lako pretvara u zvijer. S druge strane, u praskozorje, pjesnik pronalazi nadu svjetlosti i put ka spasenju.

U vrtlogu pjesnikovih spoznaja i nadahnuća, o (dis)harmoniji Istoka i Zapada, o putanjama sunca i čovjeka, pjesnik nas dovodi do Poetike demonice. Kroz poetske slike uvlači nas u propitivanje identiteta, stereotipa i predrasuda o spolnosti i spolnim ulogama. „Bolno je to kada se spozna, ali Arbel mora nastaviti živjeti i propovijedati jedinu ispravnu vjeru – vjeru ljubavi…“(str. 29)

Ljubavni impulsi, čežnja, neuzvraćenost, iščekivanje, patnja… vječna inspiracija pjesnika. Žena kao božica, ljubav kao svetinja, smrt kao spasenje, život kao slavlje…Sve se to pronalazi u Poetici Speculis ovoga pjesnika. Je li ljubav konačni odgovor ? Ili je to smrt? „…Put koji vodi do tebe je smrt jer/ lud samo tebi nadati se može…“(str.51)

 Na izvorištu Grada postoji život koji je satkan od niza sitnih detalja, velikih sudbina. Zapisujući priče, Gradu se produžuje život i pronosi Njegova slava. Grad živi kroz drevne predaje, kavanske priče i umjetnikove pjesme. Tajne se prenose iz stoljeća u stoljeće. Ovaj Grad ima dušu, ovaj Grad ima snagu prkosa opstati i kada ga nadvije gorčina mržnje i tamni oblak sablasne sumnje. Pjesnik veliča svoj Grad kroz stihove i fusnote zajedničkim signalima dopušta čitatelju da s njime uspostavi komunikaciju, jer riječ otkinuta od života postaje pjesma, postaje ogledalo čovjekove zbilje.

U poetskom zapisu „Orient et Occident“ pjesnik Safer Grbić prvenstveno uspostavlja nit poveznicu između općeg i osobnog, prošlog i vječnog. Na nov način spaja motive i rakurse, suvremenost, tradiciju i arhaičnost. Njegova je riječ fokusirana na izdržljivost bliskosti Istoka i Zapada, vjera i svjetonazora.

Bosna je preslika Orienta et Occidenta, a i mi smo dio tog svijeta.

Predsjednik Hrvatskog književnog društva

Valerio Orlić