TESANJ.NET stranica grada
Često se srećem s preživjelim borcima, ratnim drugovima, od kojih su neki, većinom uspjeli, i sada rade da bi preživjeli pritisnuti neizvjesnom svakodnevicom, dok ih znantniji dio živi na ivici bijede i neimaštine i nigdje još ne vide izlaza iz tog začaranog kruga. Interesantno je da upravo oni , kojima je najteže, za svoje muke ne optužuju nikoga, iako za to imaju debele razloge jer su po svemu sudeći, u svemu izigrani i prevareni.
Šta se krije iza te šutnje nije teško predvidjeti?
Svaki od nas kad nam je najteže vratimo se u mislima nazad u rovove gdje smo, i pored granata koje su oko nas padale ipak, po svakom pitanju bili najsigurniji.
Niko od nas nije tražio ništa, osim da čuvaš svoj rov i braniš liniju odbrane.
Nije bilo računa za struju, vodu, TV, grijanje, nije bilo auta da u njeg moraš sipati skupo gorivo, ali da bi došao do toga moraš ga registrovati, a to je opet posebna priča šta sve dotle ne moraš poplaćati. Nije se vodila briga ni o čemu drugom, osim da u rovu imaš dovoljno „tableta za smirenje“ (metaka) pa makar bio i gladan.
Nije bilo dućana, dućančića, schopinga u kojima ti se od cijena zavrti u glavi.
Nije bilo bolnica, domova zdravlja, hitni službi i privatnih klinika gdje odeš da ti pomognu a tamo, na…..(bolje je nek koja ostane!).
Nije bilo novina u kojima samo čitaš o tome, šta su rekli: Dodik, Čović, Tihić, Lagumdžija, Bosić i ko će s kojim praviti koaliciju da bi sj….. ove druge. Nije bilo frke oko toga koji će od ministara iz jedne od stranaka biti smijenjeni, i šta sprema ta stranka da se osveti ovoj što je pokrenula incijativu za smjene.
Nije bilo entiteta, kantona ni županija, a u njima ni dobro opremljenih i naoružanih elitnih birokratskih pukova koji su savršeno uvježbani za besprijekorno čišćenje i onako skromnih budžeta u kojima je stavka „ obavezna sredstva za razvoj“ misaona imenica.
Nije bilo „dušebrižnih“ stranaca koji nas ublehe, godinama tjeraju na nakve: MAP-ove puteva, implementacije, uspunjenja uslova, pristupne fondove, MIP-ove, MMF-ove i koja sve čuda nisu u stanju da izmisle samo da bi nas održali budnim.
Nije bilo ovoga, nije bilo onoga…(šta to sada ima veze), samo nabrajanje bi nas odvelo u nedogled, a za to sada nema ni potrebe, a ni smisla.
Vratimo se samo još na trenutak onima koji iz svega navedenog nemaju ama baš ništa.
Oni kradomice bacaju poglede prema horizontu gdje se nalazila linija odbrane i u potaji razmišljaju kako da odu i da poprave svoje rovove u kojim su četiri godine čamili jer su u to vrijeme tamo bili najsigurniji i ništa im nije trebalo osim „tableta za smirenje!“
Ljubav prema svojoj jedinoj državi Bosni i Hercegovini, nije upitna i ne može doći u pitanje jer je ona dokazana davno prije ali, gora od svega je ova politička pomrčina u kojoj svi tumaraju jedni pored drugih, a ne primjećuju se.
Mustafa Mućo Bešlagić
