Kada je naša prošlost naš teret onda bi se moglo zaključiti da je to jedan od pokazatelja da nam kao zajednici treba još vremena. A izmještanje spomen obilježja u obliku bista iz gradskog parka je upravo to potvrdilo. Iako je, upravno-proceduralno gledajući, urađeno sve što je bilo potrebno da se dođe do usaglašenih stajališta to se ipak nije dogodilo. Naime, Općinsko vijeće Tešanj je razmatralo nacrt urbanističkog rješenja Centra-Tešanj na 31. sjednici 28. jula 2011. godine i nakon jednoglasne podrške svih vijećnika i svih stranaka isti upućen u javnu raspravu.
Diskusije su bile vezane uglavnom za hotel a one koje su se odnosile na park izdvajam iz zapisnika sa te sjednice:
vijećnik Benjamin Smailbegović se takođe zahvalio na prezentaciji i u ime Kluba vijećnika SDP saopštio da je svim građanima cilj da se napravi hotel koji po njima treba biti minimalno sa tri zvjezdice, a u svoje lično ime kazao da treba oprezno pristupiti ovom projektu jer ima negativno iskustvo sa „Musale“, da se mora tačno precizirati svaki detalj, da uz džamiju ne treba ništa dodavati jer ona u okviru svog objekta već ima funkcionalnu abdestanu, da se slaže sa ocjenama postojećeg parka ali da je on takav kakav jeste.
– predstavnica Fakulteta je pojasnila da objekat abdestane nije njihov prijedlog i da za to postoji urbanistička suglasnost od ranije, pa su to samo uobzirili u svom prijedlogu, a vijećnik Smailbegović je odgovorio da je već 10 godina vijećnik ali da ne zna da postoji takav projekat, te upitao da li će taj objekat biti „konkurencija“ džamiji i dobio odgovor da je to odluka od ranije koja se ne može mijenjati nego samo ukomponovati u Plan, s tim da se izraz „konkurencija objektu džamije“ odnosi na dijelove zgrade budućeg hotela.
Nakon sedam mjeseci je usvojen i konačan prijedlog, na 37. sjednici od 09. marta 2012. godine a u zapisniku sa te sjednice piše:
„U ime predlagača, pomoćnik Općinskog načelnika gosp. Nadir Medarić je ukratko obrazložio prijedlog odluke, a u kraćoj raspravi u ime svojih klubova vijećnika prijedlog Odluke su podržali vijećnici Brka Sejid i Ahmetagić Nedim, uz sugestiju da se prilikom popločavanja parka vodi računa o ekologiji.Nakon toga Općinsko vijeće Tešanj jednoglasno je donijelo slijedeći ZAKLJUČAK Usvaja se Odluka o usvajanju i provoĎenju urbanističkog projekta “Tešanj-Centar” u Tešnju.“
Nije bilo ni glasa bilo koga od građana da ima nešto sa čime bilo ko nije saglasan. A ja sam kao tadašnji općinski načelnik u raspravi na sastanku rukovodstva Općine u raspravi o nacrtu iznio dilemu koja je bila u vezi sa postavkom u nacrtu rješenja da se predvidi „aleja velikana“ koja prolazi od sadašnjeg drvenog mosta prema zgradi Općine. Moja dilema se odnosila prije svega iz dva razloga: prvo, sam naziv je bio po meni preambiciozan za lokanu zajednicu, a drugo, iz onoga što sam ja osjećao je da nismo još u takvom stanju u kome bismo mogli nekim općim konsenzusom usuglasiti koju su to značajne ličnosti iz različitih oblasti života koje bi se našle pored te staze ako bi neko pokrenuo takvu inicijativu. I to je sve. Složili smo se da se ovaj puta to izostavi, ali je već kao nacrt uređenja parka od Arhitektonskog fakulteta, Sarajevo bilo rješenje u kome je predviđena fontana na dosadašnjoj lokaciji biste „Huso Hodžić“. Dakle, apsolutno i bez bilo kakvih skrivenih motiva iz bilo kakvih pretpostavljenih razloga, bio je to arhitektonsko-urbanistički pogled neopterećen ničim drugim. Kao takav je prošao javnu raspravu bez primjedbi. Iz ovog ugla gledano mogu razumjeti da je rješenje hotela odvuklo i fokusiralo pažnju svih zainteresiranih sudionika javne rasprave, i „odvuklo“ pažnju od parka, ali to nije opravdanje da se sada pretpostavlja, proziva i stavlja u sasvim neprimjeren kontekst nastala situacija na operativnoj ravni. Naime, nakon što je rješenje usvojeno, kroz rebalans budžeta Općine Tešanj u 2012. godini su predviđena i sredstva za uređenje parka prema usvojenom urbanističkom rješenju. Ni na tu stavku u budžetu nije niko imao primjedbu. Administracija je nastavila operativne aktivnosti na produženju kamenog zida, izmještanju kioska na novu lokaciju, uređenje dijela harema i prikupljanje ponude za izvođenje fontane. Prva ponuda je stigla 28. septembra 2012. godine od firme Grizelj, d.d. Sarajevo.
„Poštovani, Zahvaljujemo se na Vašem upitu, u mogućnosti smo Vam ponuditi sljedeće: Fontana-šetnica Tešanj Fontana bi bila u potpunosti uklopljena u postojeći ambijent te bi površina bila u potpunosti ravna sa postojećom šetnicom, fontana bi bila kružnog oblika prečnika 5,00m i popločana mramornim pločama koje bi se mogle demontirati u slučaju potrebe za čišćenjem fontane. U fontanu bi bilo ugrađeno 12 mlaznica tip pjenušac sa pripadajućom rasvjetom… Cijena opreme fontane: 31.238,70 KM +PDVU augustu mjesecu. Ponuda je ocjenjena previsoka i nastavljene su aktivnosti na traženju drugih ponuda.“
Ja sam prvu reakciju primio od g-dina Amira Brke, kog posebno poštujem i uvažavam, i on mi je iznio da nije dobro izmještati biste jer se sve može staviti u neželjeni kontekst, i da za takvo što u pogledu izmještanja nema potrebe bez obzira na arhitektonsko-urbanističko gledište. Ja sam mu ukratko objasnio kako je to toga uopće došlo, i iznio moj stav da je svako rješenje moguće jer je u nadležnosti lokalne uprave pa ću u tom smislu razgovarati i sa načelnikom Huskićem. To sam i učinio, i dobio istu reakciju načelnika Huskića. I on je sasvim mirno kazao da sada imamo to urbanističko rješenje na snazi i aktivnosti koje su toku u skladu s tim rješenjem, ali da se može otvoriti diskusija i započeti procedura u skladu sa eventualnim novim prijedlozima.
Na žalost, očigledno je da ne postoji građanska svijest u pogledu procedura. Administracija mora slijediti ono što se usvoji na općinskom vijeću kao urbanističko rješenje, i ako postoje aktivnosti onda su one isključivo u skladu s tim. Naravno da je moguće da se donesu rješenja za koja tek u izvedbi građani vide stvarnu dimenziju tih rješenja ali ne i u grafičkim i tekstualnim podlogama.
Prednost demokratskog društva bi trebalo koristiti na ispravan način a ogleda se u tome da se svaka odluka koja se pokaže da nije prihvatljiva za građane može na istom nivou donošenja odluke i mijenjati, ili ako nije u skladu sa zakonom na sudu osporiti. Ali se pri tome moraju poštovati procedure koje proizilaze iz zakona i drugih propisa, i vrlo često se ne može promjena napraviti u kratkom vremenu. Ali tvrditi da nigdje u tekstu Odluke Vijeća, a niti „u urbanističkom rješenju ne piše da biste treba izmjestiti“ ili da su biste „prognane“ naprosto nije fer, nije nimalo fer. Nikada u urbanističkim rješenjima do sada nije pisalo šta će se uraditi sa onim što se do tada nalazilo na lokaciji koja se definira, to spada u operativnu nadležnost, nego samo ono što se na taj lokaciji treba nalaziti u budućnosti. A u izmjeni arhitektonsko-urbanističkog izgleda dijelova grada su pomjerane svetosti i spomenici svugdje u svijetu, ali isto tako bilo je odgađanja tih promjena ako je društveni pogled to tražio. Stoga nema nijednog razloga da na civiliziran način i u skladu sa demokratskim procedurama dođemo do novog usaglašenog rješenja, bez optužbe administracije što radi svoj posao i bez povezivanja sa bilo kakvim greškama iz prošlosti. Nije napad na nekoga što je nešto uradio, makar pri tome i pogriješio, najbolji način naše reakcije. Uvjeren sam da kao građani možemo bolje.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj