Kult AG-a

U mnogim gradovima postoje kafići, klubovi ili jednostavno birtije koji odolijevaju godinama, smjenama generacija, režima i sistema, i koji nekako uspijevaju prokositi novim prilikama koje dolaze. To su obično mjesta zavučena i izolovana, dalje od centra i svega bitnog u gradu, u koja se ide ciljano. To su ona mjesta u koja se ne skreće slučajno i u koje manje-više godinama dolaze iste face. Ona s vremenom prestaju biti samo obični ugostiteljski objekti, nego postaju priče koje zaokružuju mladosti onih koji tu provode svoje dane, postaju drugi domovi i utočišta. Jedno od takvih mjesta je i sarajevski kultni klub AG. Njegova specifična lokacija i moja odbojnost prema koračanju se mnogo puta sukobe, tako da nisam jedna od čestih posjetilaca, ali svaki put kada nadjačam svoju lijenost, uživam u tom malom, skučenom prostoru gledajući ljude na maloj, skučenoj bini.

1

Priča počinje 70-ih godina u periodu kada je običaj bio da svaki sarajevski fakultet ima svoj klub. Ovaj se tada zvao AEG, sto je bila skraćenica za arhitetkuru, elektrotehniku i građevinarstvo. Od samog nastanka klub se orijentiše ka alternativnoj muzici i to je do danas ostalo njegovo glavno obilježje. Tokom rata, AG prestaje raditi i njegova vrata ostaju zatvorena sve do 20. februara 2002. godine kada se priča nastavlja. Od manjih, gotovo privatnih rock'n'roll zabava, na kojim je svako znao svakoga, klub vremenom izrasta u ozbiljnu muzičku destinaciju koja je urezana na evropskim mapama kada je riječ o svirkama. Ono što je zanimljivo za ovakva mjesta jeste da im je rok trajanja duži od mnogih drugih, dosta popularnijih i posjećenijih mjesta u gradu. Iako bi neka drugačija atmosfera, muzika ili posjetioci klubu donijeli više komercijalnog uspjeha, čini se da AG na životu održava upravo ta jedinstvenost i nepokoravanje zakonima tržišta.

 

Divlji, a nježni; neki novi – stari klinci

U svakom, a pogotovo u društvima kao što je naše, sve što je drugačije i što se ne uklapa u nametnute forme, odmah postaje nakaradno i neprihvatljivo. Koliko god se autorica ovog članka osjeća kao kreten jer to uopće treba pominjati, neizbježna je činjenica da je u ovom gradu dovoljno biti muškarac duge kose ili žena bez kose i sve to začiniti piercingom ili tetovažom, pa da već budeš viđen kao propali slučaj, otpadnik od svega poštenog i valjanog i, na kraju, naravno, kao luđak. Pored toga si i narkoman jer nosiš majicu dugih rukava na minus 20 i agresivan si jer ne lomiš kafanu čim čuješ zvuke rodnog kraja. I dok su policijske intervencije česte jer ona pristojna i neistetovirana omladina pobijesni subotom uvečer, u AG-u ništa posebno. „Kada je riječ o alternativnoj sceni, ja samo mogu reći da su ta publika i ti ljudi koji to sviraju najkulturniji i najpismeniji dio omladine koja postoji u Sarajevu. Nebitno, da li su došli odnekud da studiraju ili su se ovdje rodili. Tu nema droge, nema papanluka, ukoliko se popije neka piva više, to je smiješno u odnosu na neke folkoteke. Ti kada vidiš koju oni energiju ovdje pružaju kada krene šutka, kada krene svirka, neko ko sa strane gleda, mislio bi da ujutro neće biti ni fakulteta, ni AG-a, ni Koševa cijelog. Ali, to su, ustvari ljudi koji se nikada nisu povrijedili, mi nemamo izbacivače, u WC-u nikada niko nije pokvario senzor za papir“, kaže dugogodišnji vlasnik AG-a, Nešo Kovač. Na pitanje da li su novi klinci koji tek počinju dolaziti u AG drugačiji od onih koji su tu bili od samih početaka, Nešo odgovara: „Nema tu neke velike razlike. Samo je ona omladina koja je ranije dolazila bila malo zrelija za svoje godine. To su ljudi koji su izašli iz rata. Danas mladi malo lakše žive, sve je pojednostavljeno, sam sistem školovanja, sve je olakšano i to je dobro. Ljudi su opušteniji.“

2

Svirke u AG-u nisu ograničene na jedan muzički pravac, tako da se u zavisnosti od prilike može poslušati mnogo toga, od bluesa, rock'n'rolla, metala, hard corea, jazza, reggaea, a ponekad se organizuju i tematske zabave, pjesničke večeri i promocije knjiga. Prostor da izađu iz garaže u AG-u dobiju mnogi mladi neafirmisani bendovi, kako iz Sarajeva, tako i šire, ali svirke ovdje održavaju i zvučnija imena. Kako Nešo kaže, dovesti i neki poznatiji bend nije teško, jer ljudi imaju želje da sviraju u Sarajevu, a AG je često jedina opcija za takve bendove. Nakon što klub ugosti neki bend iz inostranstva, priča se nastavlja, jer se sklapaju dogovori i na taj način i bh. bendovi održavaju svirke vani. Među najboljim svirkama, Nešo izdvaja onu koju je održao ruski metal bend Arkona. „Što se tiče alternativne muzike, Arkona iz Rusije nam je bila možda jedna od naljepših svirki. Ljudi su došli, i nisu mogli vjerovat’ da će svirat’ u AG-u, jer oni sviraju pred deset hiljada ljudi. Pitali su: ‘Šta je ovo, ovoliki je nama backstage’. Ja sam im rekao da će biti dobro ako i to napune„ Svirka nikada nije propala, ali se dešava da ne bude ispraćena u skladu sa kvalitetom benda, priča Nešo. „Ja se sjećam jedan dan Kuriri iz Pirota su svirali. Ja nikad bolju svirku nisam čuo u AG-u, a bilo je četrdeset-pedeset ljudi jer nikad niko nije čuo za njih i ja ne znam kako su oni došli do mene i AG-a.“

AG je priča koja se stalno razvija sa novim ljudima i novim idejama, priča kojoj se ne nazire kraj jer raste zajedno sa novim muzičkim izrazima i omladinom koja prerađuje stare škole. To je priča o međusobnim potrebama. U većini drugih slučajeva ta je potreba jednostrana – nekom ugostiteljskom objektu je potreban gost da bi opstao, ali gost ne treba taj ugostiteljski objekat. On u svakom trenutku može napustiti takav kafić i odmah iza ugla pronaći drugi – identičan. Tako cijelu noć i opet neće obići ni mali dio svih tih identičnih mjesta. AG je, međutim, potreban gostima. Kada njega ne bi bilo, mnogi ne bi imali zamjenu. Naravno, imali bi gdje, ali u sličnu kafanu ne bi mogli otići. A pogotovo ne mijenjati takve kafane cijelu noć. Kompromisa neće biti, kaže Nešo, i AG će prije biti zatvoren, nego prestati biti to što jeste – alternativan i jedinstven.

About Tesanj Net

One comment

Komentariši