CSR vs pomor ribe

“Čitav svijet i svako ljudsko biće u njemu su posao svih nas.”
William Saroyan, američki pisac

Rijeka Usora je pod uticajem eksploatatora i zagađivača više od 50 godina. Još je Mušir Unkić 70-tih godina krajem prošlog stoljeća (i kasnije), kao tadašnji aktivista, vodio borbu da se sačuva korito rijeke Usore od nelegalne eksploatacije šljunka. A nelegalna eksploatacija nije u potpunosti zaustavljena nikada. Nekada je ta pojava bila većih razmjera, nekada manjih ali je uvijek je bilo onih koji su bili spremni krasti iz Usore, i uvijek je nedostajao efikasan nadzor vlasti da se to potpuno spriječi. Posljednjih godina veliki doprinos odbrani korita rijeke Usore i vodotoka su davali i daju udruženja ribara: Blinker, Kalošević i i SRD Jelah-Tešanj kao i udruženje ribara općine Teslić.

Ipak najveći nemir i strah ne unose kradljivci, lopovi Usore, nego oni koji je zagađuju. Firma Dević, Teslić je proteklih godina ispuštala otpadne vode u korito rijeke Usore. I sama promjena boje izaziva nemir, a posebno kada se otvori pitanje je li ta boja biorazgradiva ili nije. Uz to, ispuštanje vrele vode je izazivalo pomor ribe. Na noge su dizani i nadležni nadzorni organi oba bh entiteta, kao i federalna agencija koja upravlja koritom rijeke Usore. Iako su mjere poduzimane, strah i zebnja su ostali. Kompanija Dević, Teslić nije pokazala spremnost na tu vrstu transparentnosti prema lokalnoj zajednici, prema okruženju kako bi dokazala svoju privrženost zaštiti okoline nego je svojim stavovima izazivala još veće sumnje.

A onda prije nekoliko dana imamo pomor ribe u velikim razmjerama. Jedna kompanija je ispustila kiselu vodu koja je sadržavala otrove. Posljedice su bile strašne. Gore od toga je negiranje rukovodstva kompanije, za koju se pretpostavlja da su oni to napravili, a da pri tome nisu iskazali spremnost da demonstriraju svoje procese i zaštitu okoliša. Iako postoji saradnja i aktivnosti lokalnih vlasti u Tešnju, Usori i Tesliću (i na nivou općinskih načelnika), koja je za pohvalu, to neće riješiti problem dok ne budemo imali svijest rukovodstva kompanija o odnosu prema okolini. Ono što je međunarodni forum biznis lidera konstatovao kao društvenu odgovornost kompanija: „Promovisanje odgovorne prakse u privredi koja privredi i društvu koristi te olakšava ostvarenje društvenog, privrednog, ekološki održivog razvoja maksimizirajući pozitivan utjecaj privrede na društvo, uz istovremeno svođenje negativnih posledica na minimum.“, treba očigledno dopuniti sa graničnim kriterijima. Jasno je da će uvijek postojati negativni uticaji, i pitanje njihovih granica jeste pravo pitanje. Svoditi te negativne posljedice na minimum je u redu, sve dok one ne prijete životu. Ali kada te negativne posljedice prijete životu onda svođenje na minimum nije dovoljno, svođenje mora biti ispod granice koja ugrožava život. Ako to nije moguće, kompanija mora biti zatvorena. Ako svijest vlasnika nije na tom nivou, odnosno ako je svijest vlasnika i rukovodstva takva da profit opravdava sve posljedice, onda bi vlast oba bh entiteta morala donijeti zakonodavstvo koje će takve isključiti sa tržišta. Inspekcije moraju imati veće ovlasti i više spremnosti da u ovakvim situacijama djeluju brzo i energično kako bi posljedice po kompaniju bile iste kao i posljedice po život koje dolaze iz takve kompanije. Čitao sam mišljenje učenjaka da je grijeh loviti divljač iz zabave, a koliki li je tek grijeh pobiti toliko riba zbog neodgovornosti, pohlepe, oholosti?

Društvena odgovornost preduzeća (Corporate Social Responsibility – CSR) podrazumijeva kontinuiranu praksu privrednih subjekata da vode računa o radnom, socijalnom i prirodnom okruženju i ostvaruju pozitivan uticaj na njega kroz svoje poslovanje i ponašanje, što je dugoročno gledano u interesu kako privrede tako i šire društvene zajednice. Naravno, ne samo privrednih subjekata nego svih organizacija. Definicija društvene odgovornosti preduzeća (CSR) koju je postavila Evropska komisija: “CSR je koncept u kojem preduzeća integrišu društvene i ekološke teme i pitanja u svoje poslovne operacije i u njihovu interakciju s interesnim skupinama na dobrovoljnoj osnovi ”
Društveno odgovorno poslovanje je relativno novi koncept, on se u široj upotrebi javlja tokom proteklih nekoliko decenija i evoluirao je u društveni pokret koji se zalaže za humaniji kapitalizam. Definicije društvene odgovornosti su brojne, koliko je autora toliko i definicija. Ono što je svima zajedničko su četiri osnovna elementa društveno odgovornog poslovanja:
1. Ljudski resursi – kako se kompanija odnosi prema svojim zaposlenima
2. Tržište – kako se kompanija odnosi prema svojim klijentima i konkurenciji
3. Životna sredina- kako se kompanija odnosi prema životnoj sredini
4. Lokalna zajednica- kako se kompanija odnosi prema lokalnoj zajednici u kojoj posluje.

Stoga vlasnici i rukovodstva kompanija treba da rade na etici i filozofiji koje osposobljavaju i ohrabruju ljude da donose prave i dobre odluke, da rade prave i dobre stvari. To je pitanje morala, pažnje, uvažavanja, odgovornosti – biti fer i korektan. Profit je u redu, ali nije pohlepa; nagrada je poželjna, ali nije gramzivost; razmjena je očigledno neophodna, ali nije eksploatacija. U naravi ljudi je da se ravnaju sa moralnim vrijednostima.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj