TESANJ.NET stranica grada
“Ja sam majko u Raduši bio,
kad’ je Edhem glavu izgubio…“
Narodna pjesma
Amir Brka, savremeni književnik i mislilac, aktuelni Predsjednik Društva pisaca BiH i Direktor Centra za KiO, Tešanj jednom prilikom mi je rekao: rada duša – to znači Raduša. Raduša je smještena ispod Husara, Previle i Zmajevca a Mamena jelika je tačka oko koje su završavale kuće na sjeverozapadu. Po broju stanovnika treća mjesna zajednica na području općine Tešanj (3.558 stanovnika, odmah iza Tešnja i Jelaha), a po površini na prvom mjestu (16,95 km2). Raduša nije konstituisana od naroda, nego od naselja ili podružnica: Kotlanice, Dolac, Srednja Raduša, Sejmenoplje i Gornja Raduša. Ali konstitucija Raduše je jednoznačna, ona je jedno naseljeno mjesto i iako veoma razuđena i sa različitim interesima, u isto vrijeme jedinstvena i nerazdvojiva. Tako se bar čini. Raduša ima dva džemata: Raduša i Dolac-Kotlanice. Raduša je mjesto gdje sam rođen i mjesto u kome živim.
Dugogodišnji predsjednik MZ Raduša a sada predsjednik džematskog odbora u Raduši, hadži Fajko – Fadil Hadžimehić, često bi govorio: Raduša je tako lijepa, ona je ili u Džennetu, ili odmah do Dženneta. Pored Fajle, dugogodišnji aktivisti u MZ Raduša, meni poznati, bili su: Mahmo Husibegović, Muharem Hadžimehić, Dževad Halep, Đorđe Ristić, Mustafa Alić, Salih Brkić, Smajl Jabandžić, Meho Alić, Nedžad Kašibović, i drugi. Iz Raduše su bili u lokalnoj vlasti i poznati lokalni komunisti, i lokalni „mladi muslimani“. Tako su među najuticajnijim bili Muhamed, Selim, Salih i Kemal Brkić sinovi Nurije, pa Dževad Halep sin Mesuda, Prof. Dr. Ekrem Ajanović sin Mesuda, pa hafiz i Predsjednik općine Tešanj r. Muhamed Članjak, Izudin Alić sin Smajla,… Hakija Užičanin, iako nije rođen u Raduši, danas ovdje ima vikendicu i najčešće provodi vrijeme u Raduši.
Tu su privrednici: Adem Šišić i njegov sin Smajl, Edib Šišić, r. Hajrudin – Paša Hadžimehić i sin Adnan, Muharem Galijašević, Samir i Suljo Hojkurić, Mesud Demirović, Mirsad Ruštić, Abdulah i Dženan Brkić ali i Izudin Turkeš koji sada živii radi u Raduši, i drugi. Ako bi kazivali nazive kompanija, onda su to: Belif, Life-Oil, Koža-Komerc, HP, ADI-MARK, Europa Trade, Trgokop, ZEMI, UNO,…Poznata mineralna voda Tešanjski kiseljak se puni u Raduši, ispod Previle, a firma ZEMA je u vlasništvu Elvira Bećarevića, dok se Celvik puni u Dolcu, ispod Lipa, a vlasnik je Emir Omerbašić iz Karadaglija.
Tu su legende odbrane, od r. Edhema Hadžalića, komandant Zelenog kadra u Raduši 1941. godine o kome je poslije 1945. godine bilo zabranjeno pričati, iako nisu postojali stvarni razlozi za to. Naprotiv, postojali su razlozi da se afirmiše komandant Edhem Hadžalić i njegova jedinica kao pozitivan primjer zaštite stanovništva i ispravnog odnosa prema drugima. Zatim, prvi poginuli u oružanoj borbi na području općine Tešanj 1992. godine r. Mehemed Alić i svi koji su poginuli u periodu 1992-95 (ukupno 30, po broju poginulih boraca u odbrani Raduša je na drugom mjestu, iza Kaloševića). Zatim su tu r. Kemal Brkić, Muris Jabandžić-Tigar, Šemso Sinanović, r. Atif Nakić, r. Abaz Alić, Amir Sinanović, r. Samir Bejtić… Od imama su bili poznati ef. Kajmo, pa Salih ef. Bešo iz Koprivaca, Husein ef. Mujčić, Mujo ef. Kavazović, Džafer Alispahić, Ramo ef. Svrzo iz Drinčića.
Ali najviše se priča o tome kako su Radušani, preko noći, nategnuli balvan. Naime, nekada poslije onog – Drugog svjetskog rata, općinska vlast je odlučila napraviti novi most preko rijeke kod TOŠK-ovog stadiona. Sve mjesne zajednice su dobile nalog da dovezu po jedan hrastov balvan, određene dužine i prečnika. Kada su Radušani dovezli balvan, bilo je očigledno da je kraći od drugih balvana koji su već bili tu. Traženo je od Radušana da dovezu drugi – odgovarajući balvan. Oni su, kaže predaja, prihvatili da će to sutra učiniti a da balvan koji su dovezli ipak ostane tu gdje jeste. Ali kako u to vrijeme i nije bilo lahko doći do takvog balvana, Radušani su se tiho dogovorili da preko noći dođu sa testerom i ostale balvane skrate na mjeru svog dovezenog balvana jer je i ta mjera još uvijek mogla stići sa jednog kraja na drugi kraj obale. I tako je i bilo. Radušani su dijelove odrezanih balvana natovarili na kola, kao i pilotu, a ujutro su svi balvani bili iste dužine. Odatle je krenula priča kako su Radušani preko noći nateg'li balvan. Šta se stvarno dodgodilo – ne znam, ali znam da je ostala predaja, i da s Radušanima treba biti oprezan.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj
