Kada je u američkom gradiću Dejtonu 1995. godine potpisan mirovni sporazum kojim je prestao rat u Bosni i Hercegovini malo ko je mogao pretpostaviti da će se dugo godina raspravljati o karakteru rata. Rasprave traju i do dan danas. Etablirale su se dvije, a u nekim pitanjima i tri istine; po jednima to je bila agresija i odbrambeno – oslobodilački rat, a po drugima riječ je o građanskom ratu. Kako sada stvari stoje poznavajući mentalitete bh.naroda i sudeći po našim načinima argumentiranja i dogovranja, još će mnogo vremena proći da se dođe do konsenzusa o tom pitanju.
Kako bi se lakše došlo do utvrđivanja istine relevantno je i ono što zastupaju institucije međunarodne zajednice,odnosno, svjetsko javno mnijenje, pa i stavovi najuticajnijih evropskih i svjetskih sila.
Tako su na Međunarodnom sudu pravde u Hagu donesene presude kojima se dokazuje da je to bio međunarodni sukob u kome su učestvovale Srbija pa i Hrvatska što je u potpunoj suprotnosti sa stavovima koje zastupaju političari manjeg entiteta. Njihov stav je da se radi o građanskom ratu.
Donesene presude ali i stavove najuticajnijih država u svijetu, pa i svjetsko javno mnijenje su u suprotnosti sa onim što nastoje dokazati srpski političari. Međutim, indikativno je kako se danonoćno radi na dokazivanju teze koja se svodi na to da su svi podjednako krivi. Ova teza se može dokazivati, ali se ne može dokazati jer ima naspram sebe brojne i ne oborive kontra argumente.
Ono što je zabrinjavajuće jeste – kako malo vremena troše bošnjački političari u dokazivanju svog stava, ali zato mnogo truda i napora ulažu srpski predstavnici u dokazivanju svoje teze i koriste svaku priliku i situaciju, ali i svaki pa i onaj najmanji povod za natezanje i glolifikaciju u prilog stavu-svi smo krivi.
Do sada se pokušavalo iskriviti mnogo činjenica i to na sistematičan i sinhronizovan način. Pokušavalo se sa kompromitacijom ARBIH i njenih komadanata kako po vertikalnoj tako i po horizontalnoj liniji. Pokušavalo se da se dokažu veliki zločini nad srpskim narodom u kome je pritvorska soba dimenzija 3×5 trebala da se prikaže kao koncentracioni logor poput onih u Prijedoru, Srebrenici, Foči, Mostaru…
U toj priči dokazivanja važno mjesto je pripalo Tešnju, koji ne prestaje biti mjesto podmetanja i stigmatiziranja, mjesto koje je “ pogodno“ da se utemelji priča o izjednačavanju odgovornosti.
Oni koji rade na tom projektu trebaju znati da je to, realno, nemoguća misija i da je Tešanj toliko “svijetla obraza“ da ga mali floumasterčići ne mogu zatamniti. Ptice na grani znaju da u Tešnju nije bilo etničko čišćenja i progona, da su bogomolje ostale netaknute, da nije bilo koncentracionih logora, osim ako se podrum može nazvati logorom…
Ali zato jesu diljem BiH gdje je bila tzv.VRS vršeni progoni i etnička čišćenja od nesrba, zato jesu sistemski porušili preko 500 vjerskih objekata džamija ali i crkava, jesu postojali i koncentracioni logori na stadionima i fabričkim krugovima u Prijedoru, Foči, pa i oni u Tesliću i Doboju.
Dakle, u Tesliću i u Doboju tokom rata stradao je veliki broj civila, bile su i masovne grobnice, a da do danas niko nije procesuiran za žrtve. Zato jeste okrivljen Atif Krkalić iz Tešnja koji je nekog udario sa nekoliko šamara! Kojeg li apsurda i koje li “ pravde“! Ovih dana je priveden na saslušanja još jedan policijski službenik iz Tešnja Dizdarević Sead, koji se tereti zato što je 93.god. grubo postupao prilikom privođenja građana srpske nacionalnosti na saslušanja u PS (dakle, ne zato da je nekoga ubio!). Nakon šamaranja sada se odgovara za nešto što se zove grubo postupanje prema civilima.
Nadalje, ovih dana se prekopaje zemlja po tešanjskim naseljima kako bi se iskopalo naoružanje zaostalo iz rata sa intencijom da se optuži lokalna vlast u Tešnju. Dok, nedavno, u Doboju prilikom nesretnog slučaja u kome je stradao mladić u potkrovlju kuće je nađen arsenal vojne opreme i nikom nije palo na pamet da optuži lokalnu vlast u Doboju.
Dakle, o čemu se ovdje radi? Za počinjene zločine nad Bošnjacima i Hrvatima barem u Tesliću i Doboju se ne odgovara! Ima li pravde za nih? Kada će odgovarati oni što su sistemski porušili sve džamije i katoličke crkve? Šta je sa masovnim grobnicama na tim prostorima? Nisu li pokrenute optužnice na prostoru Tešnja mizerne u odnosu na one koje bi trebalo pokrenuti u Doboju i Tesliću? Ko koga ovdje levati? Ne služe li ove optužnice u Tešnju zato da se prikriju i zasjene stvarni zločini koji su počinjeni od VRS na ovim prostorima? Ko i kada će odgovarati za stradanje civilnog stanovništva u Tešnju kako od avijacije, što od kasetnih bombi, što od granatiranja dalekometnom artiljerijom civilnog stanovništva u kome je bilo mnogo civilnih žrtava?
Na kraju nisu li sve ove optužnice u službi dokazivanja teze – svi smo krivi? Naravno da jesu, barem bi to trebali shvatiti bošnjački političari koji to još nisu shvatili, a koji su već dugo vremena u defanzivi! Također, živimo u iščekivanju dana kada će pravda skinuti naočale i pozabaviti se istinskim zločinima počinjenjim na svim stranama u Bosni i Hercegovini!
Mr. sc. Esmir Bašić