Nisu svi isti

Ja druge ljude posmatram kroz njihove dobre osobine.

S obzirom da ni ja nisam bezgriješan, ne bih smio ispitivati tuđe greške.

Konfučije

Svemogući Bog je ljude stvorio različitim po mnogo čemu, ali u isto vrijeme sa mnogo sličnosti. Ljudi imaju slične vrijednosti i vrline, ali i slične slabosti i mahane. Ljudi imaju različite sposobnosti da čine dobre ali i da čine loše stvari. Ljudi imaju mogućnost da sami prave svoje izbore, da izaberu hoće li biti vjernici ili neće, ako hoće – na koji način će to činiti. Imaju mogućnost u nekoj mjeri da biraju prijatelje, a izbjegavaju neprijatelje. Malo teže, ali mogu, da biraju komšije ili susjede, mjesnu zajednicu, općinu ili državu. Neki imaju priliku da biraju šta će studirati, i koji posao će raditi dok drugi nemaju. Ljudi ne mogu birati kada će se roditi, ko će im biti roditelji, braća, sestre i gdje će se roditi, kao ni kada će umrijeti. Moglo bi se nabrajati i navoditi mnogo primjera, ali za ovaj tekst je dovoljno.

Ali ljudi kreću sa neke zajedničke tačke, počinju život ovozemaljski svojim rođenjem na Zemlji, planeti koju je Svemogući Stvoritelj stvorio za život svih ljudi i drugih stvorenja. Ono što bi ljudi trebali raditi jeste da se međusobno upoznaju, zbližavaju, pomažu u dobročinstvu u ime Onoga koji sve stvara. Iz osjećaja zahvalnosti i odgovornosti. Trebali bi osloboditi svoje vrijednosti koje postoje u svim ljudima, a ulagati napore da zaključavaju svoje slabosti i otklanjaju mahane, koje isto tako postoje u svima nama. Čovječanstvo bi se trebalo kretati putanjom stalnih poboljšanja. Ipak, historija ljudskog roda nije išla tim putem iako je svijet u mnogo čemu išao naprijed. Današnja civilizacija je postigla visok stepen razvoja ali nije našla odgovor na umiranje gladnih, i ubijanje nedužnih, i bespomoćnih. Nije našla odgovor kako spriječiti zavist da bude vodilja pri donošenju izbora, pri odlukama koje povećavaju umjesto da suzbijaju zavist, mržnju, nepravdu među ljudima. Ali nije samo u pitanju cijela civilizacija, nego i mnogo manji entiteti (ako se mogu tako izraziti). Odgovora nema ni na nivou jednog naroda, države, općine, mjesne sredine, na nivou jedne političke stranke, vjerske zajednice, čak porodice. Naći ćete razlike, postoje primjeri dobre prakse ali postoje i primjeri loše prakse, kako između različitih cijelina istog naziva tako i unutar samo jedne cijeline. Imate primjere da djeca nisu nalik na roditelje, nekada u pozitivnom a nekada u negativnom smislu.

Iskušenje ostavljeno ljudima je očigledno trajno, jer je trajna i mogućnost izbora. Sloboda izbora je sjajna kao što je sjajna sloboda uopće i zdravlje ljudi. Ali naša svijest o tome raste obrnuto proporcinalno njihovom stanju: što je sloboda manja, naša svijest o njenom značaju je veća, što je zdravlja manje – naša svijest o zdravlju je veća. Misliti o tome, ako ne svakodnevno, makar povremeno ima smisla. Misliti o tome na pozitivan način može donijeti promjenu u svakom čovjeku, nabolje, nadati se.

 

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj