Rođena joj mater bila na sahrani!

Jedno održano obećanje vrijedi više od deset izgovora.

Negdje 1993. ili 1994. godine, u njemačkom selu Goldbach, tridesetak kilometara od Frankfurta, jedan stariji gastarbajter, zvni Brko, pričao je prognanicima kako je u Olovu živjela žena koja je doživjela 105 godina. Da bi njegovu tvrdnju učinio uvjerljivijom, s vremena na vrijeme pokazivao je prema vrhu cigarete i govorio: „E, ovog mi pepela, ako lažem!“ Jedan od prisutnih kasnije je kazivao da se ne sjeća tačno kako je i kojim povodom priča počela, ali da dobro pamti dvije Brkine završne rečenice. Prva je glasila: „Da, bila je to najstarija žena za koju sam znao!“ A onda je uslijedila tvrdnja koja je cijelu priču učinila nevjerovatnom: „Rođena joj mater bila na sahrani!“ Brko je sve to ispričao sasvim ozbiljno, ne primjećujući proturječnost u vlastitim riječima. Nije, izgleda, ni pomislio da bi neko mogao postaviti pitanje kako je majka mogla prisustvovati sahrani kćerke koja je doživjela 105 godina, a da pritom i sama bude živa.

Još jedna izborna utrka za vlast je završena. Centralna izborna komisija objavila je konačne rezultate. Obrađeno je 1.479.635 glasačkih listića, od kojih je 1.414.490, odnosno 95,64%, bilo važećih, a 64.504, odnosno 4,36%, nevažećih. Ostao je zakonski rok od 72 sata za podnošenje zahtjeva za ponovno brojanje listića onima koji sumnjaju u autentičnost rezultata, uključujući i javno iznesene tvrdnje o mogućim prevarama povezanim sa skenerima. Ipak, posebno zabrinjava činjenica da je izlaznost birača gotovo 15% manja nego prije četiri godine. To je nepoželjan pokazatelj povjerenja građana u izborni proces i političku ponudu, ili je nešto drugo. S druge strane, udio važećih listića povećan je sa 91,65% na 95,64%. Ako se potvrdi da je taj napredak povezan s primjenom novih tehnologija i boljom organizacijom izbornog procesa, riječ je o pozitivnom pomaku koji zaslužuje pohvalu.

Prema objavljenoj raspodjeli mandata, u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine zastupnike će imati 16 političkih stranaka. Stranke sa sjedištem u Sarajevu osvojile su 23 mandata, one sa sjedištem u Banjoj Luci 14, a stranke sa sjedištem u Mostaru pet mandata. Stranke sa sjedištem u Sarajevu tako imaju 23 od ukupno 42 mandata, odnosno približno 55% zastupničkih mjesta. Istovremeno, sedam stranaka ima po jednog zastupnika, četiri po dva, dok preostalih pet ima između tri do devet zastupnika. Nameće se pitanje: imamo li previše političkih stranaka, premalo odgovornosti ili oboje? Broj stranaka sam po sebi nije dokaz razvijenog političkog pluralizma. Pluralizam podrazumijeva postojanje različitih političkih ideja, programa i koncepata razvoja društva. Međutim, naše političko iskustvo prečesto pokazuje da iza fragmentacije stoje lične ambicije, sukobi i borba za položaje i privilegije, a ne nužno nove ideje i kvalitetnija rješenja.

Razlike između političkih grupacija posebno su vidljive u njihovom odnosu prema budućnosti Bosne i Hercegovine. Stranke sa sjedištem u Sarajevu, uprkos međusobnim ideološkim i programskim razlikama, u načelu zagovaraju očuvanje i jačanje državnih institucija. Političko rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno SNSD-om i uz podršku Beograda, godinama zagovara slabljenje državnih institucija, osporava presude međunarodnih sudova o ratnim zločinima i genocidu te iznosi ideje o otcjepljenju. HDZ BiH, uz podršku Zagreba, zagovara političko uređenje zasnovano na daljoj etničkoj teritorijalnoj podjeli, što otvara pitanje kontinuiteta političkih ciljeva povezanih s projektom Herceg-Bosne, čije je rukovodstvo u presudama međunarodnih sudova povezano sa zajedničkim zločinačkim poduhvatom.

U takvim okolnostima Parlamentarna skupština BiH djeluje više od tri decenije, dok su političke blokade i sukobi oko temeljnog ustavnog uređenja naročito izraženi posljednjih petnaestak godina. Milorad Dodik, odnosno SNSD, i Dragan Čović, odnosno HDZ BiH, koriste političke pozicije i mehanizme odlučivanja, uključujući Dom naroda, za ostvarivanje ciljeva koji često onemogućavaju funkcionisanje državnih institucija. Posljedice takve politike osjećaju građani, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadaju.

Sada je SDA uvjerljivo najjača parlamentarna stranka. Ali šta to zaista mijenja? I u prethodnom mandatu SDA je, zajedno sa Strankom za Bosnu i Hercegovinu i Demokratskom frontom, imala četiri od pet delegata u bošnjačkom klubu Doma naroda. To, međutim, nije bilo dovoljno da se zaustave blokade i samovoljno korištenje institucionalnih mehanizama. Ako se politički odnosi i način djelovanja ne promijene, sama promjena broja mandata neće nužno donijeti drugačije rezultate.

I tu se vraćamo Brki i njegovoj priči o ženi koja je doživjela 105 godina, a čija je majka prisustvovala njenoj sahrani. Politička obećanja često zvuče uvjerljivo dok se izgovaraju, posebno kada su praćena velikim riječima, samouvjerenim nastupima i pozivanjem na interese naroda. Međutim, njihova vrijednost ne mjeri se uvjerljivošću govornika, nego mogućnošću ostvarivanja i rezultatima koji se mogu provjeriti. Kako, dakle, ispuniti obećanja? Tako što će se svako važno obećanje pretvoriti u jasan cilj, odrediti odgovornost za njegovo ostvarivanje, osigurati potrebni resursi, utvrditi rokovi i redovno javno izvještavati o rezultatima. Sve drugo ostavlja prostor da se obećanja ponavljaju, a odgovornost odgađa.

Građanima nisu potrebni političari koji će ih iznova uvjeravati da govore istinu. Potrebni su im oni koji su spremni preuzeti odgovornost za ono što govore i dokazati da obećano mogu ostvariti. Jer, na kraju, obećanje bez plana je samo želja, obećanje bez odgovornosti je izgovor unaprijed, a neispunjeno obećanje koje se stalno ponavlja postaje politička navika.

Fuad Šišić

Raduša, 25.10.2026