TESANJ.NET stranica grada
Sjećanje je istinska pravda… ili tvorac novih užasa.
Richard Flanagan
Na više lokacija u Novom Sadu 11.7.2026. godine su osvanuli plakati Srpske radikalne stranke (SRS) s porukama podrške Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pravosnažno osudio na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Na plakatima se nalazi generalska kapa Ratka Mladića uz natpis: “Đenerale, tvojoj majci hvala”. Plakati su postavljeni 11. jula, na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Srpska radikalna stranka saopćila je da je akcija lijepljenja plakata provedena širom Srbije te navela da je njen cilj bio, kako tvrde, podsjetiti na “ulogu generala Ratka Mladića” i značaj 11. jula iz njihove perspektive. No treba istaći da ovi plakati ne dočekaju kraj dana, jer su aktivisti Pokreta slobodnih građana (PSG) organizovali akciju skidanja ovih sramotnih plakata.
Istovremeno, nakon klanjanja kolektivne dženaze u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, ubijenim u danima genocida čije kosti (ili bar dio njih) su nakon 31 godinu ipak nekako pronađene, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović: Da glasno govorimo istinu onda kada bi je drugi najradije prešutjeli. Da čuvamo dostojanstvo svake žrtve genocida, jer zaborav bi bio novi zločin nad onima kojih više nema. U ovim bijelim nišanima mi ne vidimo samo prekinute živote naših očeva, sinova i braće, već prepoznajemo i neizmjernu hrabrost majki iz Srebrenice. One su, uprkos nezamislivoj boli, izabrale put istine i pravde umjesto puta osvete i proklinjanja. Njihova snaga i uzoritost lekcija je cijelom svijetu o tome kako se dostojanstveno nosi tuga i kako se hrabro bori za istinu i pravdu.
Isti dan, na komemoraciji žrtvama genocida, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirević je rekao: Srebrenica je planetarna opomena da se na mržnju i dehumanizaciju mora pravovremeno odgovoriti. Genocid nas Bošnjacima ne bio moguć bez institucionalne podrške rukovodstva susjedne Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Svi moramo biti svjesni da se nasilnicima ne smije popuštati, zato je zajednička zadaća da zaustavimo nasilnike na vrijeme kako bismo zaustavili okretanje točka užasa.
Na komemoraciji je govorila Kada Hotić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa: Valjda su avioni ptice pa sami dolete, prospu bombe… Ulice pune djece raskomadane, mnoge majke su pokupile dijelove svoje djece u krilo i negdje pokopale. Ne vjerujem da su svi ovdje evidentirani. Na tacni su nas servirali Mladićevim krvolocima, te noći nikad zaboraviti neću, u masi ljudi silovali su djevojčice pred majkama. Mislila sam, kada sam čula vriske, da su dobile slom živaca dok nisam čula sve šta se radi.
Naravno, vlast u Srbiji danas šuti. Institucije u Srbiji danas šute. Na žalost, čak i takva šutnja djeluje dobro u odnosu na ono kada progovor`e. Institucije u Srbiji negiraju genocid. Institucije u Srbije potiču negiranje genocida. One potiču ponašanje ono na početku ovog teksta, potiču da se slave presuđeni ratni zločinci. Institucije u Srbiji Republiku Srpsku doživljavaju kao ratni plijen. Na tom putu je za njih početkom 90-tih prošlog stoljeća bilo sve dozvoljeno. Osigurali su svu vojnu i logističku podršku za genocid. Zbog čega bi danas žalali!? Zbog cilja koji su postigli!? Zbog načina na koji su to uradili!? Zbog nepodnošljive istine i moralnog posrnuća kako su to uradili!? Odgovore mogu dati institucije Srbije ali one su odlučile da šute kada treba istinu govoriti. A kada odluče da govore onda ne govore istinu.
Upravo zbog te stvarnosti koju živimo, pamćenje i pravda nisu dovoljni. Pamćenje istine samo po sebi nije snaga, a pravdu nema ko uspostaviti ako nema snage. Stoga je potrebno izgrađivati sopstvenu snagu kojom se svako može sam odbraniti i ne treba nikome drugom vjerovati u svijetu kakav danas jeste. Svačija pomoć je dobrodošla ali ničija pomoć nije sama po sebi dovoljna. Pogotovo to nisu obećanja. Obećanje iz sjedišta Ujedinjenih naroda, iz Brisela, obećanja pojedinih vlada su 11. Jula 1995. godine ostala neispunjena. Obećanja su iznevjerena. Nemoćni su to platili svojim životima. Pogotovo se ne može vjerovati nasljednicima onih koji su genocid počinili. Oni se čak ni ne kaju. Oni slave iz njihove perspektive. Istina, Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je na dan dženaze i ukopa novih žrtava genocida u Srebrenici, kako je “uvijek vrijeme kada treba pokazati pijetet prema bošnjačkim žrtvama u Srebrenici”, iako uz izbjegavanje i spominjanja izraza “genocid”. No uz to ide sjećanje na njegovu izjavu kao tadašnjeg zastupnika Vučića u Narodnoj skupštini Srbije iz jula 1995. godine, samo 10 dana nakon genocida, kada je izgovorio rečenicu „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana“.
Raduša, 11.7.2026
Fuad Šišić
