„Institucije se ne grade samo zakonima,
nego i obrascima ponašanja koje javnost svakodnevno vidi.“
Posjeta visokog državnog funkcionera bilo kojoj sredini unutar države predstavlja protokolarni događaj sama po sebi. Takva posjeta, između ostalog, oblikuje percepciju javnosti da postoje izabrani zvaničnici koji djeluju u ime građana, da institucije međusobno sarađuju te da postoji jasno uspostavljena hijerarhija javnih funkcija, zasnovana na međusobnom uvažavanju bez obzira na stranačke ili personalne razlike. Istovremeno, takvi događaji predstavljaju demonstraciju odgovornosti, institucionalnog reda i političke kulture. Međutim, kada osjećaj odgovornosti o zajedničkim prioritetima oslabi, slabi i osjećaj za red. Tada se može dogoditi da najviši državni funkcioner tokom posjete jednoj lokalnoj zajednici bude primljen prvenstveno u sjedištu vjerske zajednice, a ne u sjedištu lokalne vlasti.
Upravo se to dogodilo u Tešnju prvog dana Bajrama, 27. maja 2026. godine. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nakon povratka iz Banje Luke, u prijepodnevnim satima primljen je u sjedištu Medžlisa Islamske zajednice Tešanj. Nakon toga, u pratnji predstavnika političke stranke kojoj pripada, posjetio je stranačko sjedište, a potom učestvovao u neformalnom druženju uglavnom sa onima koji podržavaju njegovu kandidaturu na predstojećim izborima. Istina, nakon prijema u Medžlisu pojavili su se i državni zastupnici iz Tešnja. Međutim, tokom same posjete to nije bilo posebno naglašeno niti predstavljeno kao institucionalni segment događaja. Zbog toga ostaje utisak da je posjeta bila više usmjerena na političku mobilizaciju i predizbornu komunikaciju nego na afirmaciju institucionalnih odnosa i javnih vrijednosti koje bi takve posjete trebale simbolizirati.
Autor ove kolumne ne sumnja da bi se sličan obrazac mogao ponoviti i sa drugim nosiocima javnih funkcija, bez obzira na njihovu političku ili stranačku pripadnost. Razlikovala bi se imena učesnika, ali ne nužno i sadržaj protokola. Slične slike viđali smo i ranije, a mogu se prepoznati i u mnogim drugim sredinama širom Bosne i Hercegovine. Zbog toga ovaj tekst nije zamišljen kao kritika nosioca javnih mandata, bilo na lokalnom ili najvišem nivou. Njegova svrha je ukazivanje na potrebu za učenjem i korekcijom ustaljenih obrazaca ponašanja. Bilo bi korisno kada bi ključni akteri sami prepoznali potrebu za razgovorom, usaglašavanjem i definiranjem standarda koji bi se poštovali u sličnim situacijama.
Takav standard ne bi bio važan samo kao formalni dokument Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Parlamentarne skupštine ili općinskih organa vlasti. Njegova stvarna vrijednost bila bi u tome što bi predstavljao izraz političke i institucionalne kulture. Kultura javnog djelovanja podrazumijeva da se tokom obavljanja javnih funkcija prvenstveno afirmira značaj države i njenih institucija. Tek nakon toga dolazi prostor za uvažavanje vjerskih zajednica, političkih stranaka, udruženja i drugih organizacija kojima pojedini nosioci funkcija pripadaju ili od kojih imaju političku podršku. Takva naučena lekcija bila bi daleko korisnija od rasprave o tome da li je eventualni protokolarni propust načinio kabinet predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili lokalna vlast. Suština nije u utvrđivanju pojedinačne odgovornosti za jedan događaj, nego u izgradnji standarda koji će biti primjenjivi u svim budućim situacijama.
Tek tada bi bilo prirodno da općinski načelnik, zajedno sa predstavnicima viših nivoa vlasti i uz odgovarajuće protokolarne počasti, dočeka najvišeg državnog funkcionera prilikom njegove posjete lokalnoj zajednici. Takav čin ne bi bio puka formalnost, nego potvrda da institucije države imaju mjesto koje im pripada u javnom životu i političkoj kulturi društva.
Fuad Šišić
TESANJ.NET stranica grada