Kada solidarnost postane sistem

Snaga zajednice ne mjeri se onim što posjeduje,
nego onim što je spremna podijeliti.“

Ideja da čovjek čovjeku može biti oslonac velika je ideja. Ona vodi ka zajednici koja je odlučila da solidarnost ne ostane samo riječ, nego da postane djelo. Upravo iz takve ideje nastaju inicijative koje nadilaze pojedinca i prerastaju u trajne društvene vrijednosti. Prije gotovo dvadeset godina, iz jednostavne ali snažne namjere da se pomogne ljudima koji nemaju ono najosnovnije – siguran krov nad glavom, nastao je NHU „Oslonac“. Tokom godina ta početna ideja razvila se u prepoznatljiv, pouzdan i transparentan mehanizam društvene solidarnosti.

Danas iza „Oslonca“ ne stoje samo brojke, iako su i one vrijedne pažnje. Izgrađena su 93 stambena objekta, realizirana 71 akcija pomoći, okupljeno 2.470 članova i 125 aktivnih donatora, dok je u konkretne projekte podrške ljudima uloženo više od 3.669.000 konvertibilnih maraka. Ipak, najveća vrijednost ovog dvadesetogodišnjeg puta ne nalazi se u statistikama. Njegova najveća vrijednost jeste povjerenje. Povjerenje je danas jedan od najrjeđih društvenih resursa. U vremenu ekonomskih, društvenih i moralnih izazova, ono predstavlja temelj svake održive zajednice. Upravo zato „Oslonac“ ne gradi samo kuće. On gradi povjerenje među ljudima. Kuće su vidljiv rezultat, ali povjerenje je stvarni kapital na kojem počiva cijela ideja.

Humanitarno djelovanje u tom smislu nije dodatna društvena vrijednost niti sporadičan izraz dobre volje. Ono predstavlja jedan od temelja zdravog društva. Od svog osnivanja, misija „Oslonca“ ostala je jasna i dosljedna: pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, prvenstveno kroz stambeno zbrinjavanje, ali i kroz vraćanje osjećaja sigurnosti, dostojanstva i nade u bolju budućnost. Vizija organizacije ide korak dalje. Ona podrazumijeva društvo u kojem briga za drugoga nije povremeni čin, nego trajna društvena vrijednost. Društvo u kojem zajednica postoji zato što ljudi jedni drugima postaju oslonac.

Zbog toga „Oslonac“ danas nije samo humanitarna organizacija. On je platforma za razvoj zajednice. Posebnu vrijednost u tom kontekstu predstavlja novi razvojni iskorak – program „Oslonac 2.0 – Podrška talentima“. Ovim programom organizacija šalje važnu poruku: želi biti oslonac ne samo ljudima koji nemaju dom, nego i onima koji imaju potencijal. Ulaganje u talentovane mlade ljude predstavlja ulaganje u budućnost zajednice. To je nastojanje da se prepoznaju, podrže i razviju sposobnosti koje mogu postati pokretačka snaga društvenog razvoja. Cilj nije samo pomoći pojedincu, nego oblikovati uslove da etika, znanje, kreativnost i liderstvo ostanu prisutni u lokalnoj zajednici.

Takav razvojni pravac predstavlja prirodan nastavak dosadašnje misije. Jer pomagati ne znači samo rješavati probleme sadašnjosti. Pomagati znači jačati pretpostavke za bolje sutra. Zato danas s punim pravom možemo reći da NHU „Oslonac“ nije samo uspješna humanitarna organizacija. On predstavlja primjer kako se društvena solidarnost može organizirati, razvijati i pretvoriti u održiv sistem djelovanja. Ali možda je još važnije naglasiti da „Oslonac“ nisu zgrade, projekti niti statistike. „Oslonac“ su ljudi. Svaki član, svaki donator, svaki volonter i svaki pojedinac koji je odlučio da ne ostane ravnodušan pred potrebama drugih.

Jer nijedna organizacija ne postoji sama od sebe. Ona postoji zahvaljujući ljudima koji vjeruju u njenu misiju i koji su spremni dio svog vremena, znanja, sredstava i pažnje staviti u službu zajedničkog dobra. U našem kulturnom i duhovnom iskustvu često se kaže da snaga zajednice nije određena onim što posjeduje, nego onim što je spremna podijeliti. Dvadeset godina rada NHU „Oslonac“ potvrđuje upravo tu istinu. Kroz ovaj društveni mehanizam solidarnosti ljudi su pokazali da znaju dijeliti sredstva, vrijeme, znanje i brigu za druge. A upravo iz takve spremnosti nastaju zajednice koje traju.

Zato obilježavanje dvadeset godina rada nije samo prilika za osvrt na postignute rezultate. To je prilika da se potvrdi jedna jednostavna, ali trajno važna vrijednost: da je normalno, prirodno i ljudski da čovjek čovjeku bude oslonac

Fuad Šišić

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020