Prijateljstvo iz snova

sisic-mehmedovic

Slučaj Mehmedović ovih dana je bio top tema u BiH. Svi mediji su iz sata u sat izvještavali o slučaju pokušaja montiranja procesa. Ipak, pobijedila je pravna država, pobijedila je istina, pobijedile su patriote i konačno pobijedio je gosp. Mehmedović direktora SIPE, koji je pokazao da nije profesionalac i da ne poštuje poredak ove Države. Nakon što je dan proveo u SIPI gosp. Mehmedović je u predvečerje napustio SIPU a potom i Tužilaštvo, da bi u večernjim satima oko 23:00 stigao među svoje Tešnjake. Doček je bio na trgu u Jelahu gdje se za kratko vrijeme okupio veliki broj prijatelja, rodbine i stranačkih kolega, koji su došli sa željom da izaze radost i zadovoljstvo što je Šemso opet među nama. Sam doček je bio dirljiv, a nakon njegovog dolaska uslijedila je erupcija emocija. Sa svim prisutnim Šemsudin se rukovao ili grlio. Bilo je i suza radosnica. Međutim, jedan susret je bio posebno znakovit i kao takav zaslužio je poseban osvrt. Naime, nakon što se pozdravio sa nekolicinom prisutnih na red je došao i gosp. Šišić Fuad.

Susret velikana Mehmedović Šemsudina i Šišić Fuada je bio potresan i dirljiv. U trenutcima kada su se njih dvojica susreli, gledajući taj prizor jezila se kosa na glavi, a i suze je bilo teško obuzdati. Nadam se da su to mnogi primjetili taj veoma dirljiv i fascinantan susret dvojice prijatelja. Susret koji treba ostati za pamćenje, susret koji mnogo govori, susret koji je bilo šteta propustiti, susret kakav se rijetko viđa, susret zbog koga je vrijedilo doći i susret koji je bio prirodan i spontan, a djelovalo je kao da se nisu vidjeli 300 godina.
Obzirom da su ovakvi susreti prava rijetkost zato i zavređuju pažnju da se o njima piše i govori. Upravo smatram društveno korisnim da se o tom bratsko/prijateljskom susretu i zagrljaju koji je trajao nekoliko minuta nešto zapiše. Jer svi znamo, neko iz ličnog iskustva, neko iz teorije da su prava prijateljstva i prijatelj kako ranije tako i danas prava rijetkost i da postoji izobilje priča u kojima se govori o propadanju prijateljstava, a najčešće sintagme su; lažni prijatelj, zabio nož u leđa prijatelju, malo je pravih prijatelja, iznevjerio prijatelja, izdao prijatelja, pa i one nema pravog prijatelja.
Prijateljstvo Šišić – Mehmedović je upravo primjer da su moguća prijateljstva, da ima uspješnih prijateljstava, da prijateljstva mogu trajati.
Ako bismo danas tražili paradigmu za pravo prijateljstvo onda bismo je mogli naći u slučaju Mehmedović- Šišić i iz tog modela učiti šta znači pravi prijatelj? Kako se ponašaju prijatelji? Kako prijateljstvo može preživjeti udare tornada i orkana!

Njihovo prijateljtvo traje oko dvadesetak godina. Dakle, za ljudski vijek to je oko jedne trećine života. To prijateljstvo iako je pretrpilo orkanske udare uspjelo je se održati. Bilo je mnogo i mnogo prilika i slučajeva kada se prijateljstvo moglo pod vanjskom inercijom prekinuti, jer su udari i slučajevi koje im je život nametao bili isuviše snažni, ali poslije svega oni su ostajali zajedno.
Poznato mi je da im je sudbina nametala teške i složene izazove u kojima je nekada jedan, a nekada drugi bivao pod velikim pritiskom kada je se očekivalo da će jedan od njih popustiti. No, ipak, to se nije desilo njihovo prijateljstvo i međusobna ljubav su bili jači od svega.

Znam da su u nekim drugim primjerima prijatelji ostajali bez prijateljstva zbog desetorostruko manjih pritisaka. To se njima nije moglo desiti.Bez dileme, ovakvi primjeri prijateljstva su prava rijetkost endemska vrsta. Ono što karakteriše njihovo prijateljstvo je iskrenost prije svega. Bez iskrenog odnosa oni bi se odavno razišli.To se nije desilo jer kako Fuad, tako i Šemsudin bili su jedan prema drugome iskreni u riječima i djelima. Nije ih samo iskrenost karakterisala povjerenje je nešto što je, također, dominiralo u njihovim odnosima. I jedan i drugi je skoro stopostotno bio siguran da ga drugi neće izdat i da su mu leđa sigurna od onog drugog. Pored iskrenosti i povjerenja njihov odnos je bio ispunjen razumijevanjem. Nisu se njih dvojica da budemo jasni uvijek oko svega slagala, ali su imali razumijevanje i kada se ne slažu i razlika im nije bila smetnja niti prepreka nego su to eliminisali tolerancijom. Bilo je mnogo prilika kada su imali dijametralno suprostavljenje stavove, ali ni tada se oni nisu svađali, niti su se razilazili ali su poštovali jedan drugog i znam u tim prilikama da su obojici argumenti bili mjerilo i da se kao ishod gledalo na dobrobit zajednice i građana.
Znam i slučajeve kada bi neko od njih trebao biti drugom korektivni faktor i to u dosta složenim situacijama kada nije bilo nimalo lahko i ugodno, no i tada su jedan drugom ukazivali na propuste i posljedice i raspravljali. I u takvim prilikama oni su nalazili zajedniči jezik i dolazili do konsenzusa.

Dakle, biti dugo vremena u teškim prilikama i poslije neslaganja sačuvati prijateljstvo je nešto što se veže za njih dvojicu. Kratko rečeno prijateljstvo bez presedana na našim prostorima. Prijateljstvo koje nije građeno na prizemnim zemaljskim interesima, jer da jeste odavno bi se rapalo kao i brojna druga prijateljstva. Vjerujem da je to prijateljstvo inspirisano Božanskim namjerama. U vjerskim knjigama se nalazi hadis u kome se nagovještava da će ljudima na Sudnjem danu sunce biti nisko iznad glava. Zbog čega će biti u znoju, izuzev sedam kategorija ljudi koji će biti ispod hlada. Jedna od tih kategorija su ljudi koji su se družili zarad Boga dragog. Čini mi se da prijateljstvo Šišić – Mehmedović ima te karakteristike.

Sva priča o ovom prijateljstvu napisana je kako bi poslužila svima nama da učenjem po modelu i mi naučimo iz prakse kako se može i treba biti prijatelj. I hvala Bogu da imamo od koga učiti! Svi oni koji misle da nema pravih prijateljstava u zabludi su jer evo jednog koje to jeste. Pozivam sve koji čitaju ove redove da razmisle o prijateljstvu dva čovjeka i da nauče nešto iz tog prijateljstva. Zašto i druga prijateljstva nebi mogla biti poput ovoga ili barem polovično i to bi bio uspjeh. Obzirom da je naše društvo kontaminirano od lažnih prijatelja i prijateljstava i od neiskrenosti, a posebice u medijskom prostoru mnogo je priče o neuspješnim prijateljstvima u kojima je neko nekome zabio nož u leđa. Evo konačno, hvala Bogu, i jedne lijepe priče o prijateljstvu, koju do sada nisu uspjeli srušiti bure ni orkani, a koja ima sve pretpostavke da bude inspiracija drugim prijateljstvima.

U Bobarama, 20.07.2013.god.
Mr. sc. Esmir Bašić

O Tesanj Net

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *