Svađa

Dok se rušitelji BiH ponose ratnim zločincem,

branitelji BiH se javno svađaju.

Momčilo Krajišnik, prvi predsjednik Skupštine Republike Srpske i jedan od osnivača SDS-a, ratni zločinac je pušten na slobodu. Iako osuđen na 27 godina prvom presudom, konačnom presudom kazna je bila smanjena na 20 godina, a zbog najtežih ratnih zločina. Osuđen zbog lošeg vladanja u ratu, pomilovan zbog dobrog vladanja u zatvoru, te je nakon 13 godina pušten na slobodu. Dočekan na Palama u organizaciji SDS-a, a i entitetska unija studenata je pozvala svoje članove na doček. Momčilo Krajišnik nije pokazao nikakvo kajanje za ono za što je osuđen, naprotiv. Krajšnik je najavio reviziju postupka koji će trajati neuporedivo duže nego što će postojati Međunarodni sud u Hagu. Najavio je reviziju postupka suđenja, koju ako on ne završi, zadužio je svoga sina, a ako ni sin ne završi, zadužio je svog unuka. Jasno je, dakle, da neće nikada priznati krivnju i da neće nikada prestati dokazivati da nije kriv. Sve je bilo u znaku srpstva i RS.

Milorad Dodik, predsjednik RS i SNSD, izjavio je kako je Krajišnik osuđen iz „dnevnopolitičkih razloga“, Krajišnika je opisao kao osobu koja je dala veliki doprinos uspostavi RS. Istovremeno, jasno je svima da se radi o dva najžešća politička protivnika u RS. Aktuelni političari u RS su odavno shvatili da priznanje krivice ratnih zločinaca, prihvatanje međunarodnih presuda za ratni zločin, potpuno razotkriva temelje nastanka RS. Stoga što su spremni braniti RS pod svaku cijenu, oni su odlučili negirati zločin, ne priznavati međunarodne presude za ratni zločin i ponositi se zločincima. Političke razlike i borba za vlast nisu ispred zajedničkog stava spram karaktera rata u BiH, spram negiranja zločina i spram RS.

A u isto vrijeme branitelji BiH se svađaju. Umjesto da brane istinu, da zajednički vode bitku za istinu o karakteru rata u BiH, o stvarnim zločinima bez obzira na sve razlike, branitelji BiH kao da su se umorili. Oni se međusobno optužuju, izmišljaju, kao da se takmiče ko će koga više povrijediti. Kao da nisu svjesni ako izgube bitku o istini o karakteru rata u BiH da će izgubiti i BiH?! Šemsudin Mehmedović je uhapšen bez nalog tužiteljstva! Mi u Tešnju znamo da ovdje nije bilo ratnih zločina zbog kojih bi neko trebao biti hapšen ili suđen. Znamo da je Šemsudin, na čelu policije, bio jedan od stubova odbrane. Časne odbrane. To ne bi smjelo doći u pitanja nikada, i ni od koga bez obzira na stotine svađa koje je Šemsudin s nekim imao. I bez obzira je li u tim svađama on bio u pravu ili nije bio, i bez obzira je li nekome učinio nepravdu, ili je njemu neko nepravdu učinio. To se poravnavati treba izvan konteksta naše odbrane, ako već niko nikome ne može oprostiti.

Ali odbrana BiH i dalje traje. Jučer sam dobio radosnu vijest od predsjednika Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Naime, Amir Brka je dobio poziv iz Beograda na Beogradske međunarodne susrete pisaca koji su održani od 8. do 12. septembra 2011. godine, i potvrdio svoj dolazak. Međutim kada je dobio Program Susreta, uz ostalo, navedena su i sva imena pisaca koji će doći na Susrete, sa napomenom o zemlji iz koje dolaze: on je bio iz Bosne i Hercegovine, a dva su autora iz Republike Srpske. Prenosim to ovdje vjerodostojno: АМИР БРКА / AMIR BRKA (БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА / BOSNIA AND HERZEGOVINA), РАНКО РИСОЈЕВИЋ / RANKO RISOJEVIC (РЕПУБЛИКА СРПСКА / REPUBLIC OF SRPSKA), ЈОВАНКА СТОЈЧИНОВИЋ НИКОЛИЋ / JOVANKA STOJCINOVIC NIKOLIC (РЕПУБЛИКА СРПСКА / REPUBLIC OF SRPSKA).

I ne samo to: posebno su opet pobrojane “Земље учеснице”, njih 19, među kojima su Bosna i Hercegovina i Republika Srpska.

Amir Brka je tada (11. septembra 2011. godine), nakon što je odbio otići na takve susrete,  javno reagirao, i između ostalog iznio sljedeće: Pozvan sam, dakle, da bih bio ponižen, na taj način i Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, a potom, nesumnjivo i na prvom mjestu, država Bosna i Hercegovina. Mislim da je ovo problem kojim se treba pozabaviti i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ako ni zbog čega drugog – onda zbog pitanja što ga implicira rečenica koju doslovno preuzimam sa internetske stranice Udruženja književnika Srbije, u kojoj je riječ o činu svečanoga otvorenja ovog književnog festivala: Сусрет ће отворити министар културе, Предраг Марковић, у Центру Сава у присуству страних и домаћих гостију, представника амбасада земаља учесница, представника верских заједница Србије, представника удружења културе, медија, итд.

Ovo, dakle, na ovaj način prestaje biti samo pitanje političkog stava jedne srbijanske književničke asocijacije i našega individualnog dostojanstva, i postaje pitanjem koje itetkako ima karakter političkih međudržavnih odnosa. Stoga: hoće li otvorenju ovogodišnjih Beogradskih međunarodnih susreta pisaca prisustvovati i ambasador Bosne i Heregovine, i, ako hoće, koju će zemlju on tamo predstavljati?“

Ali obrat je uslijedio prije 20-tak dana, Amir Brka je dobio poziv iz Udruženja književnika Srbije za prisustvovanje ovogodišnjim književnim susretima, uz to su posebno važni – 50-ti, jubilarnim. Ali tokom tog telefonskog razgovora je rečeno da ovog puta nema nikakvih entiteta, samo država Bosna i Hercegovina, a Amir Brka, predsjednik društva pisaca Bosne i Hercegovine će na svečanom otvaranju stajati pored zastave Bosne i Hercegovine.

Bitka za državu Bosnu i Hercegovinu se mora sada ovako voditi. Dostojanstveno, inteligentno i autoritativno. Tu nema prostora improvizaciji i fintama. To mora biti iskrena i dosljedna borba, sa punom sinergijom svih njenih branitelja iz svih područja društvenog života, a bez urušavanja dostignutog i bez trošenja energije na međusobne odnose. Ko to do sada nije shvatio bilo bo dobro da čim prije razmisli o tome.

A za sve branitelje koji se javno svađaju predlažem da organizujemo jedan dan u toku godine susrete svih branitelja Bosne i Hercegovine koji imaju razlog i potrebu da se svađaju. To može biti 09. januara na Rastokama. Taj dan na Rastokama ćemo povući jednu liniju po sredini kako bi se branitelji mogli podijeliti u dvije grupe. Ako bude malo, povućićemo još jednu liniju unakrst da budu četiri grupe, i tako koliko bude potrebno. A onda neka čitav dan viču i galame jedni na druge, sve ružne riječi koje ima na um padnu neka kažu, neka ima bude lakše ako već tako mora. Ali onda godinu dana, do sljedećih susreta, idemo zajedno ma šta mislili jedni o drugima.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj