TESANJ.NET stranica grada
Tekst: Halid Fejzić
U sklopu manifestacije „Ljeto u Tešnju“ u Eminagiću konaku u organizaciji tešanjskog Muzeja održana je izložba „Izdanja i djelovanja Centra za balkanološka ispitivanja 1963-2013“. O izložbi nakon uvodničara i domaćina prof. Jasmina Mandžukića direktora Muzeja Tešanj govorili su akademik Dževad Juzbašić i Melisa Forić, stručna saradnica za historiju i arheologiju u Centru za balkanološka ispitivanja ujedno i autorica same izložbe.
Prenosimo vam u cijelosti tekst obraćanja prof. Jasmina Mandžukića:
Ovo je godina obilježavanja veoma značajnih obljetnica u povijesnoj vertikali BiH za sve patriotski opredjeljene građane ove zemlje; 550. Godišnjice od gubitka samostalnosti srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva, i 70. Godišnjice obnove državnosti naše zemlje, a između njih, evo, postavljena je ova Izložba, povodom 50. godišnjice osnivanja i djelovanja Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH, jedne od prvih istraživačkih jedinica nekadašnjeg Naučnog društva Bosne i Hercegovine, koje je 1966. preraslo u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Od osnivanja 1963. godine osnovni zadaci Centra su multidisciplinarno izučavanje života, jezika i kulture balkanskih naroda, isprva za periode od neolita pa do 10. vijeka n.e, te u ograničenom obimu i na osmanistiku, dok se od 2008. godine djelokrug istraživanja proširuje i na novija historijska razdoblja.
Današnja Izložba prati 50. godišnju naučno-istraživačku i izdavačku djelatnost ove Institucije. U okviru Centra je strateški osmišljen i realiziran veliki broj terenskih istraživanja, naučnih skupova i savjetovanja, koji se svrstavaju u sam vrh evropskih i svjetskih naučnih foruma. Rezultati naučnih konferencija i istraživanja redovno se objavljuju u godišnjem časopisu i u edicijama ANUBiH – Djela i Posebna izdanja. U dosad objavljenih 41. svesci časopisa, 14 knjiga Posebnih izdanja i 10 knjiga Djela dat je neprocjenjiv doprinos razvoju i afirmaciji nauke Bosne i Hercegovine. Jedno od najznačajnijih rezultata rada članova i saradnika Centra je monumentalno djelo “Praistorija jugoslavenskih zemalja” čijih pet tomova publiciranih u periodu između 1979. i 1987. godine, pruža cjelovit pregled kulturnog razvoja centralnog i zapadnog Balkana u vremenu od paleolita do željeznog doba. Ta jedinstvena edicija i danas predstavlja uzor naučne publicistike iz oblasti historijskih nauka.
Želim naglasiti da smo počastvovani time što je ova izložba, nakon predstavljanja na Filozofskim fakultetima Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Tuzli, Univerziteta u Banja Luci i Sveučilišta u Mostaru, postavljena i u Tešnju. Zbog toga veliko hvala akademiku Juzbašiću, autorici izložbe i stručnoj saradnici Centra, Melisi Forić i svima drugima iz Centra, koji su doprinijeli tome da Tešanj, bude uvršten u destinacije u kojima će se obilježiti ova značajna obljetnica.
Naravno, o radu i djelovanju Centra više će govoriti njegov direktor, akademik Dževad Juzbašić. S obzirom da je akademik prvi put u našem gradu, dužnost mi je da dam osnovne natuknice iz biografije našeg uvaženog gosta:
Akademik Dževad Juzbašić je recentni bosanskohercegovački historičar.
U Institutu za istoriju proveo je najduži period svoga radnog vijeka, gdje je stekao najviše zvanje- naučnog savjetnika, a od 1993. do penzionisanja 2000. bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu univerziteta u Sarajevu, na odsjeku za historiju, predmet-Opća historija novog vijeka. Godine 1995. izabran je za dopisnog, a potom 2002. godine za redovnog člana ANU BIH.
Za svoj naučni rad i doprinos historiografiji, višestruko je nagrađivan i odlikovan. Republičku nagradu za naučni rad Veselin Masleša dobio je 1976, a slijedeće godine odlikovan je i Ordenom rada sa srebrenim vijencem. Godine 1994. Univerzitet u Beču dodijelio mu je Herderovu nagradu, jedno od najuglednijih evropskih priznanja za naučni i umjetnički rad. Ona je namijenjena uglednicima koji njeguju i unapređuju kulturne odnose između srednjoevropskih i istočnoevropskih zemalja, te pridonose očuvanju europske kulturne baštine u skladu s miroljubivim sporazumijevanjem među narodima. Akademik Juzbašić dobitnik je i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.
Akademik Juzbašić, autor je niza značajnih naučnih djela, navest ću samo dva: Monografija,“Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Källayeve ere“ i „Nacionalno-politički odnosi u Bosanskohercegovačkom saboru i jezičko pitanje (1910-1914)“, što je aktuelna tema i danas.
Autorica izložbe je Melisa Forić, stručna saradnica za historiju i arheologiju u Centru za balkanološka ispitivanja.
Prezentacija izložbe je koncipirana u vidu šest panoa (kaširani papir, B1 formata) na kojima je dat osvrt na osnovne programske aktivnosti Centra, naučno-istraživačke projekte, kao i članove i saradnike Centra koji su činili i dalje čine okosnicu njegovog rada. Na tri izložbena mobilijara – stola prezentirani su neki od eksponata arheološkog materijala, terenske i naučne dokumentacije sa arheoloških, etnoloških i antropoloških istraživanja koje je Centar tokom niza godina sistematski provodio. Osim ovih izložena su i neka od najznačajnijih izdanja Centra za balkanološka ispitivanja koja i danas predstavljaju osnovnu literaturu kako za studente, tako i za one koji se bave istraživanjem prošlosti i kulture Balkana. Dakako, tu se nalaze i tri najnovija izdanja Centra, monografije akademika Alojza Benca, „Religijske predstave prastanovnika južnoslovenskih zemalja“i dr. Veljka Paškvalina “Antički sepulkralni spomenici s područja Bosne i Hercegovine”, kao i časopisa Godišnjak/Jahrbuch br. 41/2012.
Izložba je dodatno uljepšana sa tri akvarela arheološkog materijala iz prahistorije južnoslovenskih zemalja autora Seada Čerkeza,dugogodišnjeg ilustratora u ANUBIH i člana ULUBiH – a, inače učesnika u radu brojnih slikarskih kolonija. Uporedo sa kontinuiranim radom u akvarelu, bavi se uljem, grafikom, arabeskim slikarstvom, crtežom i dizajnom.
Djelo koje je pred nama napisano je prije više od dvadeset godina. Još 1991. godine je sve bilo pripremljeno za štampu, no ovom rukopisu nije bilo suđeno da bude objavljen te godine. Nesretni slijed događaja mu je odredio sasvim drugačiju sudbinu. Najprije je u martu 1992. godine iznenada umro Alojz Benac, ne stigavši da ovo svoje posljednje djelo definitivno preda izdavaču.
A onda je došao rat u Sarajevo. Ljudi su odjednom bili primorani da se bore za goli život, malo ko je mogao misliti na štampanje knjiga. Tako je bilo svih ratnih godina, a ni dugo poslije toga nije bilo mnogo bolje. Ipak, uprkos svim tim teškim godinama, rukopis je opstao.
Našla ga je Dunja Drljević, kćerka Alojza Benca u novembru 2011. godine, prilikom sređivanja očeve biblioteke koju je porodica kasnije, kao Benčev legat, poklonila našoj Akademiji. Tako je nepredvidljivi splet okolnosti na kraju učinio da knjiga bude štampana 2012. godine, upravo dvadeset godina nakon smrti autora, osnivača i dugogodišnjeg rukovodioca Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH.
Posebnu zahvalnost redakcija duguje direktoru Centra akademiku Dževadu Juzbašiću i našoj matičnoj ustanovi, Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine za svesrdnu podršku i prihvatanje ove knjige za izdavanje u seriji “Djela”.
“svjetskih religija”. Pri tome mislim na totemizam, heliolatriju, štovanje Magnae Matris – Velike Majke, vjerovanja u zagrobni život
Arheolozi, stručnjaci za praistorijsku arheologiju, postigli su zaista impresivne rezultate u istraživanju onih perioda za koje nemamo nikakvih pisanih podataka. Pa ipak, nesporna je činjenica da je njihova pažnja bila pretežno usmjerena na klasifikaciju nalaza, tipologiju predmeta i naselja, hronologiju, ekonomiku i komparaciju. U svemu tome neki vidovi duhovnog života, religiozni aspekti pogotovo, ostajali su u većini slučajeva na marginama interesa paleolitski čovjek imao bar rudimentarnu potrebu da traži smisao svog postojanja, pa i svog porijekla.
Izvor: Radiotesanj.ba
