Iz OŠ “KULIN BAN” Tešanjka

Dan nastavnika, 5. oktobar 2013. godine

Dan nastavnika u našoj školi obilježen je zajedničkim izletom u Novi Sad. Na putu do odredišne destinacije, uposlenici su se zaustavili u srcu semberske ravnice, u Etno selu “Stanišići” u Bijeljini. Žuborenje potoka i rad vodenice bili su odmor za dušu i oči. Zastali smo i na Fruškoj gori. Miris i svježina prirode doprinijeli su da na trenutak zaboravimo svakodnevnicu i probleme sa kojima se suočavamo dok ispunjavamo plemenitu misiju.
I šlag na kraju- Novi Sad, Dunav, novosadska tvrđava. Trenuci su to koji će dugo ostati u sjećanju.

Novinarska sekcija

Osmi oktobar- osamnaest godina od stravične tragedije

Kao i prethodnih godina i ovog osmog oktobra, prisjetili smo se tragedije koja se 1995- te godine dogodila na Tešanjci. Na trgu su se okupili kako najmlađi, tako i majke, sestre i brojni drugi koji su željeli odati počast nedužnim žrtvama čiji su se životi tog crnog, osmog oktobra zauvijek ugasili. Prisutnima se obratio tadašnji načelnik, gospodin, Fuad Šišić, te predsjednik Mjesne zajednice, Esad Mujagić. “Granata može zalutati i metak može zalutati, ali avion koji krene iz Banja Luke i usred Tešanjke ispusti bombe, sigurno nije zalutali avion”- kazao je gospodin Šišić. Još jednom je želio skrenuti pažnju na to da pravda za ovo nedjelo treba biti zadovoljena. Muzički ansambl iz Tešnja ilahijom “Šehidi” izazvao je suze u očima prisutnih. Budući da Mjesna zajednica svake godine raspisuje konkurs na temu o osmom oktobru, isto je bilo i ove godine. U posljednjem dijelu programa imali smo priliku čuti literarne radove naših učenika, dok su likovne radove prisutni mogli vidjeti na postavljenoj ploči. Tužna lica, uplakane majke, sestre i prijatelji slušali su glas voditeljice, Emine Aličić koja je sa zaista puno snage privela program kraju. Jer kako kaže “ Lahko je biti voditelj nasmiješenoj publici, ali vidjeti sva ta tužna lica nije nimalo jednostavno.” Nakon upriličenog programa, prisutni su mogli pogledati film o aviobombardovanju pod nazivom “I djeci naše djece, da se ne zaboravi”, čiji autor je novinar Hajrudin Redžović.
Ovom prilikom predstavljamo vam tri nagrađena literarna rada.

Novinarska sekcija

TRAŽIM PRAVDU…

Gledam u nebo kojim sada slobodno i neustrašivo lete ptice. Pitam se da li su uvijek bile tako bezbrižne. Mnogo je priča, posebno ovih dana. Pričaju da je sa istog tog neba vrebala opasnost. Oktobra osmog, dok još nisam bila ni rođena, nekakve “super ptice” krvavim kišama u samo nekoliko sekundi isprale su sreću Tešanjke. Zauvijek su ugasile devet života. Posijale su smrt i unesrećile desetine porodica. Dugo je kažu trebalo da se Tešanjkom ponovo začuje osmijeh djeteta. Tuga je bila neizreciva, a sjećanja bolna i teška. Pomislih kako su i oni gledali ovo nebo, odbrojavajući posljednje sekunde svoga života. Čitam godišta, osam, devet, jedanaest… vjerovatno su skupa bili mlađi od neustrašivog “nebeskog kamiondžije”. Gledam devet imena što su u kamenu živom uklesana. U srcu Tešanjke su. Zauvijek će ostati naši čuvari istine.

Aida Mujagić, VII a
( I mjesto)

SJETI SE…

Oktobar osmi, crni osvanu,
Nismo se nadali takvome danu.

Poteče krv, začu se buka,
Za sve nas bol, za krvnike bruka.

Koliko jada u jednome danu,
Toliko patnje u trenu osvanu.

Nedužan narod skupo plati,
Zaplaka otac, zaplaka mati.

U trenu izgubiše čedo svoje,
Nevino, blago,
BOŠNJAČKO JE.
Ajla Tokmić, VIII 2
(II mjesto)

SJETI SE…

Sjeti se tog tužnog dana,
Uplakanih lica i teških rana.
Sjeti se zvuka aviona,
Fijuka granata koji se
Oglasiše na kraju okrutnog rata.

Mnogo je majki, očeva,
Braće i sestara stradalo,
Mnogo se zgrada tog dana obrušavalo.

Velika je tuga i bol,
Kad shvatiš da gubiš najmilijeg svog.

Tog dana, osmog oktobra,
Ostade pustoš i velika ruševina
Koja nikada neće biti zaboravljena.

Džejlana Ogrić, VI-b
( III mjesto )