Bolje je ušutjeti

“Nikad nemoj lagati, a u najtežim slučajevima nauči se šutjeti.”

Paolo Mantegazza

Prošle sedmice sam putovao u Njemačku, u Ludvigsburg, sjedište kompanije u kojoj radim. Iz Zagreba sam do Stuttgarta „letio“ njemačkim krilima („German wings“ avio-kompanija), a u povratku od Stuttgarta do Beograda srbijanskim krilima (JAT, sada već „Air Serbia“). Mnogo ljudi i žena putuje, idu nekim svojim putem, zbog nekih svojih obaveza. Mislim, kada bi svaki putnik sam vozio svoj avion kao što to najčešće radimo sa automobilima, saobraćajna gužva na nebu bi bila veća od one na Zemlji.

Kako sam putovao sâm onda sam bio u prilici da slučajno, bez neke posebne potrebe, razgovaram sa ljudima koji su imali isti smjer kretanja. Priča započne sama od sebe, neobavezno, ali se kao i svaki razgovor nastavlja sa nekim smislom koji se dalje razvija. I tako, kako je bila aktuelna tema prisluškivanja Angele Merkel i drugih EU lidera od prijatelja iz Amerike, čovjek malo stariji od mene započeo je temu sa očiglednom osudom Amerike.

Ja sam slušao, i kratko komentarišem:

Nije u redu, prijatelji ne bi trebalo da se prisluškuju. Ali izgleda više nema prijatelju u svijetu, samo su ostali neprijatelji. Neprijatelji koji imau svoje interese, i zbog toga što po svaku cijenu žele da zaštite svoje interese, ne biraju sredstva, oni zbog toga postaju neprijatelji iako se predstavljaju prijateljima.

Moj sagovornik nastavlja:

Ja znam sigurno da je Amerika naš neprijatelj, bombardovali su nas, oteli Kosovo, sada nas guraju u EU. Oni gledaju svoj interes, nikada nisu volili Ruse, pa ni nas, oni tlače cijeli svijet. Rade šta hoće, napadaju koga hoće, niko da im kaže makar istinu u brk, svi poginju glavu iz nekih svojih interesa.

Ja:

Gospodine, Amerika je nama u Bosni pomogla da se prekine rat, bombardovali su srpske položaje oko Sarajeva ali nisu ništa učinili kada je stradala Srebrenica. Ali, nema sumnje da Amerika gleda svoja posla i svoj interes, bez toga neće ništa uraditi. Za pravdu i zaštitu onih nad kojima se čini zločin neće ništa učiniti osim deklarativnih osuda. Danas izgleda cijeli svijet tako funkcioniše.

Sagovornik:

Ti si iz Bosne? Musliman?

Ja: Jesam, ja sam iz BiH, Bošnjak, musliman.

Sagovornik: Slušaj, vi ste stali zajedno sa Hrvatima protiv Srba u BiH. Još su vam pomagali i Amerikanci, ali Srbi se nisu dali.

Ja: Predlažem gospodine da mi ne raspravljamo o ovome. Ja sam iz Tešnja, proveo sam devet punih mjeseci u okruženju snaga vojske RS-e i 111. HVO brigade, ja sam proživio tu stvarnost o kojoj ste Vi bili informisani kako je nekom odgovaralo. Ja Vas ne mogu ubijediti u ono šta se dogodilo, jer Vi imate već svoje informacije o tome. Vjerujete više onima od koga ste ih dobili nego što biste meni. Ja to razumijem i ne osuđujem Vas. Ali najbolje je i za mene, i za Vas, da nastavimo pričati o Americi ako hoćete ali ne i o Bosni, o Srbima, Hrvatima, Bošnjacima.

Čovjek je zašutio. Nije više ništa govorio. Na kraju je rekao doviđenja, i ja mu uzvratio. Ne znam šta je on mislio poslije, ali ja sam dugo razmišljao o tome. Poslije stradanja jevreja od nacista, dvadeset godina nakon toga, Nijemci su bili potpuno svjesni zla koji su Hitler i nacisti učinili. Pokazivali su kajanje i žaljenje. Uskoro će dvadeset godina od stradanja u BiH, od organiziranog protjerivanja, silovanja, ubijanja sve do počinjenog genocida u Srebrenici. Ali nema pokajanja, žaljenja za počinjenim. Postoji negiranje, izjednačavanje krivnje, optuživanje. O BiH se sve više loše govori, kao državi u kojoj se ne može ništa riješiti, kao nemogućoj državi. I nije više prioritetno važno to što govore neprijatelji BiH o njoj samoj, prije svega unutrašnji neprijatelji. Mnogo je važnije da oni koji su prijatelji BiH, oni koji su ZA BiH, razgovaraju sa njenim rušiteljima bez ikakvog ustezanja, bez trunke zadrške, čak se udružuju. Naravno, mislim na političke lidere. Pa meni se čini da je bolje da prekinu razgovor dok se ne steknu minimalni uslovi da taj razgovor bude smislen, svrsishodan, koristan za BiH i njene građane, i njene narode. Bolje je da šute, i da misle nego što govore i ruše ono malo nade da BiH kao ideja multietničnosti i ravnopravnosti može opstati.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj