TESANJ.NET stranica grada
“Bez obzira na svu bol koju izaziva, historija ne može biti poništena,
ali ako joj se pristupi hrabro ne mora biti ponovljena.”
Maya Angelou
Odnos bh društva prema značaju odbrane u periodu 1941-45.godine je bio nepunih 50 godina jedinstven, jednostavan, nesporan jer se radilo o antifašističkoj, slobodarskoj odbrani u okviru globalnog međunarodnog antifašističkog pokreta. Ali ne samo zbog toga. Jer kada bi svi ljudi bili antifašisti, kada bi svi bili opredijeljeni poštovati slobodu, pravo, čast, vjeru, imovinu drugog onda ne bismo ni imali fašiste i antifašiste, tirane i borce za slobodu, apsolutiste i anarhiste. Oduvijek je bilo razlika među ljudima, i biće ih do Sudnjeg dana. Jedino se s vremena na vrijeme mijenja način na koji se ljudi odnose prema tim razlikama. Iz te perspektive sam i napisao da prva rečenica ovog teksta je skoro 50 godina bila održiva jer jednopartijski sistem po definiciji nije slobodarski, on ne dopušta da se razvije i javno predstavi drugačije mišljenje. Vidjeli smo šta se dogodilo Bosni i Hercegovini, i šta se dogodilo u Bosni i Hercegovini, nakon tih nepunih 50 godina.
Branitelji BiH (uz manje ili veće povremene devijacije) su se naslonili na ono što su tekovine 1941-45. godine, prije svega antifašistička ideja i slobodarski duh. Rušitelji BiH su demonstrirali sve suprotno od toga, sa očiglednim ciljem da se BiH podijeli kao država, da se multietnično društvo uništi, zaokruže etnički čisti prostori, a posebno Bošnjaci potpuno destruiraju kao narod koji je rušiteljima BiH i njenim susjedima bio smetnja, podsjećanje na prošlost i vladavinu nepoželjnih vladara iz „nekog drugog svijeta“. Rušitelji su u mnogo čemu uspjeli jer su imali ogromnu premoć u naoružanju, podršku susjednih država i ćutanje međunarodne zajednice (one iste nastale na temeljima globalnog međunarodnog antifašističkog pokreta). Ali oni nisu ostvarili svoj konačan cilj. Rušitelji nisu uspjeli podijeliti BiH, ali su u velikoj mjeri zaokružili etnički dominantne prostore, uvesti u strukturu BiH dva entiteta (iako je BiH po ustavnoj poziciji iznad entiteta, u višestranačkom parlamentarnom sistemu vlasti na niovu BiH ona apsolutno ovisi o entitetima), kreirati jednu novu društvenu stvarnost u kome su nacionalna (etnička) prava iznad prava države BiH i njenih građana.
Obilježavanje značajnih datuma iz prošlosti BiH, na cijelom području BiH, toliko je različito da više demonstrira sliku o tome kako prošlost više i nije ono što je nekad bila, odnosno da je prošlost bila različita. Jasno je da je naša prošlost bila jedna, ona nije bila za sve ista, neki bi rado da nešto izbrišu i zaborave iz različitih motiva, ali se to izbrisati ne može. To je historija, i ona ne bi trebala biti povod za artikulisanje aktuelnih dnevno-političkih pogleda, ona bi trebala služiti kao pouka, kao naučena lekcija za nove odnose koji će voditi ka budućnosti bez ponavljanja historije. Naš problem i veliki izazov jeste činjenica da nam se historijski događaji dešavaju često, u kratkom vremenu, i suštinski ponavljaju. Različite generacije su bili nositelji tih historijskih događaja, i teško im se pomiriti da se jedni polahko stavljaju sa strane, u muzej, u biblioteke a u javnom prostoru kroz različite svečanosti se aktueliziraju samo oni posljednji događaji. Za branitelje BiH je izazov kako to pomiriti.
Općina Tešanj je to prepoznala još 1995. godine. Od dodjele počasnih naziva škola i ulica, kada je radni tim na čelu sa prof. Amirom Brkom (koji je osobno i dao najveći doprinos, i najzaslužniji je da smo postavili stvari na svoje mjesto) obuhvatio historijsku vertikalu od Kulina bana do prvog predsjednika nezavisne BiH, Alije Izetbegovića. Naime, prije toga smo u javnom prostoru i na javnim objektima imali obilježja samo za period 1941-45. godine. Nekako u isto vrijeme su utvrđeni i općinski praznici: 10. decembar – Dan grada Tešnja, 09. septembar – Dan oslobođenja od fašizma, i 04. april – Dan otpora fašizmu. Usvojen je i izgled grba i zastave Općine Tešanj koji može služiti kao primjer artikulisanja prošlosti i spremnosti za život u budućnosti savremene moderne lokalne zajednice. I danas kada pratim mnoge općine u različitim dijelovima BiH, nisam još nigdje vidio tako dosljedan, dostojanstven i po mom mišljenju, ispravan odnos spram vlastite prošlosti.
Priča o ratnim zločinima počinjenim u Tešnju eskalirala je posljednje dvije godine, i nekako zasjenila sjajan imidž veličanstvene odbrane u periodu 1992-95. godine o kojoj se pričalo u ratu i godinama poslije rata. Općina Tešanj je pristupila reviziji obilježavanja perioda 1992-95. godine i drugih značajnih datuma. Taj proces je tekao pod izvjesnim opterećenjem dnevnih događaja i napetosti, nepotrebnih i štetnih javnih istupa i pisanja a vezanih za period 1992-95. godine, za koji smo svi još uvijek emocionalno vezani, ali i životno zaintersirani da se istina sačuva. Općina Tešanj je donijela jedan novi dokument kojim će se u budućnosti obilježavati značajno veći broj događaja vezanih za period 1992-95. godine, na različitim nivoima, ovisno o interesu naših građana. Tri općinska praznika su i dalje ostala kako su i ranije definisana, a godišnje će se obilježvati i 25. novmebar – Dan državnosti BiH (period 1941-45), i Dan nezavisnosti BiH (period 1992-95). Na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća ovaj dokument je usvojen u konačnom tekstu. Jedan klub vijećnika u Općinskom vijeću Tešanj glasao je protiv. Treba poštovati svačije pravo da može biti ZA i PROTIV, i to glasanje iz te perspektive i nije problem. Nakon dugo vremena sada se otvorilo pitanje kako pomiriti pogled na dalju prošlost (1941-45) i pogled na bližu prošlost (1992-95)?
Možda pretjerujem, ali mene osobno to brine i opterećuje. Jer razlike nisu između različith generacija koje su nosile teret dalje i bliže prošlosti, radi se samo o generacijama koje su nosile teret bliže prošlosti.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj
