Sabur

 

Gospodaru naš!

Pomozi nam da Te se sjećamo, da Ti zahvaljujemo, da Ti na najljepši način ibadet činimo!

Ti si Svemoćan i Milostiv. Amin!

 

Riječ. Dvije riječi. Tri riječi. Uzvraćena riječ, dvije, tri. Uzvraćene riječi. Uzvraćene uzvraćene riječi. Viška riječ, dvije, tri. Nesporazum. Konflikt. Uvreda. Ljutnja. Svađa. Prijetnja. Povrijeđena osoba. Dvije osobe. Tri osobe. Prokletstvo međuljudskih odnosa.

JA i moj EGO. JA i moja strast. JA i moja samofokusiranost. JA i moja pozicija, moja imovina, moj novac, moja moć, moj ugled, moje znanje. JA sam u pravu. JA ne mislim ni na kog drugog, JA samo mislim na sebe. JA, u stvari, o tome i ne mislim. Dovoljno je MENI to što sam JA. Neka se svi nauče pameti i počnu ravnati prema mom JA.

Ima li iko na ovom svijetu da se nije našao u ovakvoj situaciji? Ima li iko da nikada nije upao u sopstvenu zamku svog JA i moj, moja, moje? Koliko ima onih koji nastoje imati mjeru u tom neodoljivom ljudskom iskušenju?

A dovoljna je svakom samo jedna riječ kada se nađe u takvoj situaciji. Svejedno na kojoj strani konflikta se nalazi. SABUR! Približan prijevod na bosanski jezik je STRPLJENJE, ali to ni izbliza ne upotpunjuje značenje riječ SABUR. Jezički, riječ sabur znači: strpljenje,  izdržljivost, čvrstoću, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost, upornost. Terminološki, meni se dopada definicija koju je dao Ibn Kajjim, koji kaže: “Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.”

U praksi ova riječ označava uzvišena svojstva duše koja čovjeka sprječavaju da čini ono što nije lijepo i umjesno. To je jedna od duševnih snaga koja navodi na dobro i ispravno postupanje. Sabur – strpljenje je jedna od moralnih osobina, jedna od najvažnijih za čovjeka. Strpljivost za dušu je isto što i glava za tijelo. Sabur je u svakom slučaju korist. On je nešto, možda, ponajteže čovjeku iako je u njemu veliko dobro. Saburati može onaj kome se Stvoritelj smilovao. Čovjek je stvoren tako da su njegovi osjećaji različiti u različitim situacijama. Stoga je nerealno očekivati da će se ljudi isto osjećati u iskušenju i blagodati, i to se i ne traži. Ali se očekuje određena mjera razuma jer je čovjek stvoren kao razumno biće, i određena mjera odgovornosti jer je čovjek prihvatio pravo izbora, prihvatio je da ponese odgovornost da bude slobodan, da bira šta će i kako će u životu misliti, govoriti i djelovati. Stoga je moguće, poželjno i korisno u iskušenjima ne gubiti nadu, a u blagodatima ne hraniti svoj ego. Čovjek treba znati kako da blagostanje proprati zahvalnošću a iskušenje strpljenjem. Beznađe je partner i sluga nemoći. Strpljivost je partner i podrška onome ko razmišlja.

Sabur je duhovna hrabrost. Iz ovoga je uzeta izreka: “Hrabrost je strpljivost u pravom trenutku.” Sabur je nepokolebljivost u nemirnim situacijama. Strpljivost i beznađe su suprotni pojmovi, ne idu zajedno i suština su ispravnog razumijevanja sabura. Posljednji Božiji poslanik, Muhamed s.a.v.s. je rekao: “Čudan je primjer vjernika, svaka situacija je za njega hajr, a to nije slučaj ni sa kim osim sa pravim vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost, on zahvali i to bude dobro za njega, a ako ga snađe kakvo zlo, on se strpi i opet bude dobro za njega.” Ali hajde nađi danas pravog vjernika!? Teško, ali nije nemoguće. Ne treba ga tražiti u drugom, nego ga svako treba tražiti u sebi. To nije destinacija, odredište nego putovanje. Stalno nastojanje čovjeka da nađe mjeru, srednji put.

Za onog ko je prihvatio vjerovanje u Jednog Boga, za njega bi sabur trebao značiti istrajnost u onome što je Stvoritelj zabranio da se radi, zatim istrajnost u onome što je Stvoritelj naredio da se radi, te nepokolebljivost, suzdržljivost i samosavladavanje u onome što ga zadesi u svakodnevnom životu, bilo dobro ili loše. A Onaj koji je stvorio čovjeka i cijeli kosmos, odredio je samo one granice koje koristi čovjeku. Čovjek je taj koji interpretira te granice na svoju štetu.

U Bosni i Hercegovini se razvio osjećaj razumijevanja riječi sabur samo kao jedan njen mali dio, kao strpi se, koji više znači kao prihvati nešto onako kako ono jeste, i šuti. To nije ni značenje, ni smisao riječi sabur. Čovjek treba biti veoma aktivan dok ima sabur, treba uložiti svoje misli i svu svoju energiju kako bi, ne samo prihvatio stvarnost onakvu kakva ona jeste (što je prvi korak, i najbolji), nego i najbolje procijenio šta može učiniti na tome da ta stvarnost u vremenu ispred njega bude bolja. Ako je došlo do nepotrebne rasprave, nemoj bar koristiti višak riječi koji će voditi u konflikt. Ako je došlo do konflikta, nemoj ići dalje ka svađi. Ako je došlo do svađe, nemoj ići dalje ka prijetnji. Stvarnost u kojoj si se našao, bez obzira koliko si sam doprinio tome, ne može se izbrisati, vratiti korak unazad. Jedino što se može je razmisliti i poduzeti akciju da iz takve stvarnosti (ako je nepovoljna) izađeš što ispravnije, što bezbolnije – i za druge, i za sebe. Ne treba žrtvovati istinu i pravdu, uglavnom je dovoljno i korisno žrtvovati svoj ego.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj