Dva su datuma u Kaknju koji na jedan poseban, reklo bi se magičan način, ujedine ljude ovog grada: to su 7. Juni – dan kada se obilježava godišnjice teške rudarske tragedije i sjećanje na isti datum iz 1965. godine kada je u samo jednom trenutku, u eksploziji metana, poginulo 128 komorata u Jami Orasi ovoga ugljenokopa. Drugi datum je 21. Decembar – Dan rudara kao dan sjećanja i podsjećanja na 21. decembar 1920. godine kada su rudari Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze, koji su u to vrijeme bili tlačeni, stupili u generalni štrajk.
Oba ova datuma su znak sjećanja, ali i dani kada se građanj Kaknja okupe ispred spomenika poginulim rudarima kako bi odali poštu, sjetili se i podsjetili mlade da je grad narastao na rudniku, da je rudarstvo, bez obzira na tegobnost ovog posla, časno i uzvišeno zanimanje kojem mogu pripadati samo posebni ljudi.
Dan rudara je i ovog 21. decembra obilježen ujutro u 10 sati , a tako se to radi već decenijama, okupljanjem pred „gornjom“ direkcijom, a zatim polaganjem cvijeća i vijenaca na spomen obilježje poginulima. Fatiha ili minut ćutnje. Jedan stih – koji već pune dvije decenije samo za ovu priliku sačini Muharem Gasal, riječ generalnog direktora Mirsada Jašarspahića i to bude sve! Jednostavno, rudarski skromno, dostojanstveno. Rudarima u čast! Ali i onima koji su svoje živote dali u minulom ratu – trenutak na spomeniku.
U subotu 21. Decembra, na spomenik poginulim rudarima cvijeće je položio i premijer ZDK Munib Smajlagić zajedno sa delegacijama sindikata Rudnika, načelnikom Općine Kakanj Nerminom Mandrom, predstavnicima Fonda 7. Juni, i mnogim drugim.
Naveče je u Kaknju održana svečana akademija u Domu kulture posvećena Danu rudara.
Vlada Zeničko-dobojskog kantona je u povodu Dana rudara svim rudarima uputila iskrene čestitke.
Opširnije na Zdk.ba