Azem Subašić volonter je u Dnevnom centru za djecu s posebnim potrebama u Tešnju. Završio je 2007. godine specijalnu grafičku školu, prije toga je uspješno završio osnovnu školu, a danas je od velike pomoći edukatorici i rehabilitatorici Ameli Skopljak i defektloginji Selmi Alić u njihovom radu s mališanima koji dolaze u Centar na radionice.

„Družimo se, pomažem djeci, čuvam ih, radim s njima, dobro se razumijemo. Ovdje mi je lijepo, bolje nego da sam samo u kući ili na ulici. Kad sam ja bio mali nisam imao ovakvo mjesto gdje bih se družio s vršnjacima“, kaže nam Azem dok malom Senadu dodaje bojice. Na radionici kojoj prisustvojemo su još Almir, Emir, Senad, Numan i Vahdeta. Radili su slova i brojeve, Vahdeta koja ide u osnovnu školu je radila zadaću, pa pred kraj radionice dobijaju listove bojanki i bojice. Vahdeta će bojiti Jagodicu Bobicu, a dječaci su se odlučili za Winnie Pooha.

„Radimo s djecom, i kod njih svakodnevno primjećujemo pomake. Djeca koja pohađaju školu i dolaze u Centar ovdje mogu dobiti dodtanu podršku, pomoć oko zadaće, i na neki način smo asistentice u nastavi, samo što ne prisustvujemo direktno“, kažu nam Selma i Amela. Iz Centra šestero djece pohađa i školu u inkluzivnoj nastavi, a radionice se organiziraju četiri dana u sedmici. Centar ima i kombi kojim se djeca dovoze na radionice i odvoze kući.

„Vahdeta je u školi dosta zatvorenija nego ovdje, tako da joj dolazak ovdje mnogo pomaže, druži se, uradi zadaću“, kaže nam Vahdetina mama Fahira Hajdarević. Ona i druge majke članice Udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama Tešanj učestvuju i u projektu ‘Ekonomsko i društveno osnaživanje porodica s djecom s posebnim potrebama’. Imaju već dva plastenika u kojima sade povrće koje poslije plasiraju na tržište, a od za sada skromnih sredstava ipak planiraju odlazak s djecom na ekskurziju.

„Žene su izašle iz kuće, povezale se, vole raditi i to im je jedna vrsta rasterećenja od svakodnevnih problema. Sada pripremaju ekskurziju, a čak su i Osmi mart slavile skupa“, kaže nam Sabrija Kavazović, direktorica Centra za socijalni rad Tešanj i članica općinske komisije za socijalnu zaštitu i inkluziju proizašle kroz UNICEF-ov program „Jačanje sistema socijalne zaštite i inkluzije djece u Bosni i Hercegovini“ (SPIS) podržanog od strane EU.

Projekat je u ciljanim općinama okupio aktere dječije zaštite u općinske upravne odbore, sačinjeni su akcioni planovi za socijalnu zaštitu djece i inkluzije koje su potom usvajala općinska vijeća, a kao kruna projekta potpisani su protokoli o saradnji institucija koje su predstavljali članovi odbora koji su sada prerasli u općinske komisije koje aktivno rade na dječijoj zaštiti. Član Komisije je i Miralem Mulabdić, koordinator Centra i predsjednik Udruženja. Iako nije direktno proizašao iz SPIS-a, dnevni centar se u mnogim aktivnostima naslanja na SPIS kao i na saradnju koja je iz njega proizašla:

„Tijesno sarađujemo kroz komisiju, postali smo jak tim koji zajedno kroz brzu komunikaciju i u skladu s mogućnostima rješava probleme. Ovaj centar je od velike pomoći djeci, ali i njihovim roditeljima, voljeli bismo proširiti njegove aktivnosti, zaposliti još stručnog osoblja. Postoje neke inicijative da se osnuju kantonalni centri i tu se naš ne spominje već bi se moglo desiti da djeca odavde moraju ići u Maglaj, što bi bio korak nazad. Mi kao komisija ćemo učiniti sve da on opstane i u buduće kako se ova djeca ne bi našla ponovo među svoja četiri zida, jer malo je roditelja koji bi mogli sebi priuštiti da djecu odvoze do Maglaja“, kaže nam Miralem. Majka Senada Joldić čiji sin Emir dolazi u Centar kaže da je prije morala da ga vozi u Maglaj pa čak i u Zenicu.

„U Zenici su digli ruke od njega, u Maglaj smo išli ali mu transport teško pada i on kad dođe tamo bude umoran i ne može se koncentrisati ni na šta, zato nam je ovo ovdje najbolje rješenje“, kaže Senada. S njom se slaže i Rasema Hajrić čiji sin također dolazi u Centar i kvalitetnije provodi vrijeme.

U Dnevnom centru u Tešnju tri i pol godine je volontirala tada studentica, danas diplomirana defektologinja Selma Terzić. U septembru prošle godine vidjela je konkurs za mjesto defektologa u Dnevnom centru za djecu s poteškoćama u razvoju u Derventi. Prijavila se, dobila posao, i svakodnevno radi s mališanima Centra smještenog u prostorijama Zavoda za slijepe i slabovide osobe „Budućnost“. Dnevni centar otvoren je 2012. kao posebno usmjereni projekat u okviru SPIS-a, te podržan od strane lokalne zajednice i Vlade RS.

„Plod je saradnje Udruženja roditelja djece sa posebnim potrebama „Sunce“ kao nevladine organizacije, Zavoda kao zvanične institucije, i lokalne zajednice. U svemu tome nam je dobro došao UNICEF-ov projekat SPIS unutar kojeg smo u opštinskom odboru djecu s posebnim potrebama prepoznali kao prioritet i kandidirali Dnevni centar kao posebno usmjeren projekat koji je došao kao kruna cjelokupne saradnje“, kaže Vladan Popović, direktor Zavoda „Budućnost“.

„Prvi mjesec sam putovala svakodnevno na posao i vraćala se, a sada sam tu pet dana,a za vikend sam u Tešnju. Radim posao za koji sam se školovala i koji volim, ovdje organiziramo kreativne radionice, individualni i grupni rad. Radim i s djecom koja ovdje dolaze poslije škole, Vesna i Lejla idu u specijalna odjeljenja OŠ ‘Nikola Tesla’, Nataša i Borko idu u školu pri Zavodu ‘Budućnost’, došao nam je i mali Hasip koji je prvi razred na inkuzivnu nastavu“, pojašnjava nam Selma. U centralnoj smo prostoriji, a djeca i mladi imaju slobodne aktivnosti nakon završenih radionica dok čekaju da po neke dođu roditelji a po neke organizirani prevoz.

S njima je i njegovateljica Slobodanka Asentić. Otvaranjem Centra njen sin Danijel dobio je mjesto za učenje i druženje, a ona je dobila – posao. Zajedno je svaki dan sa sinom, a uz njega na pomoći je drugim malim korisnicima Dnevnog centra.

„Na početku je bilo straha da li će to moći tako funkcionirati, znala sam koliki je izazov brinuti se samo o mom Danijelu a onda i o drugoj djeci, krenulo je, snašla sam se, i sada smo tu“, priča nam Slobodanka. Kaže da je za dvije godine koliko je tu primijetila mnogo pomaka:

„Evo, Stefo nam nije znao ići na WC sam, koristio je pelene, sada ga ja samo odvedem do WC-a i on dalje ide sam, Bobo je ekstra napredovao u svemu, mala Naca je na početku imala problem odvajanja od majke, non stop je plakala, sada je vesela, igra se i smije, Borko je imao problem snalaženja u prostoru sada je odličan…“, pojašnjava nam Slobodanka, dok se Naca-Nataša igra s mladom volonterkom koja je tu da pomogne Selmi, Slobodanki, i koordinatorici Centra, socijalnoj radnici Maji Čelar.

„Zovem se Ester i dolazim iz Njemačke. Ovdje sam došla preko jedne humanitarne organizacije, tu sam od septembra prošle godine i trebala bih biti do ovog septembra. Volim raditi i pomagati ovdje u Centru, djeca su super, veseli su, igramo se i puno se smijemo“, priča nam Ester Klehm.

Kako nam pojašnjava Maja Čelar, kao ispomoć imaju i medicinsku sestru koja je angažirana pri Zavodu ‘Budućnost’ i koja se u slučaju potrebe vrlo brzo nađe pri ruci.

Roditelji kažu da su zadovoljni radom Centra, ali se nadaju da će se njegove usluge proširiti, da će njihova djeca u što bližoj budućnosti moći dobiti i prijeko potrebne složenije tretmane.

„Oni ulažu nadljudske napore, ali ne mogu dalje, tamo treba još osoblja i još tretmana za djecu. Mom Nikoli je potrebna posebna pažnja kad je jelo u pitanju, otežano žvače, i ja ga hranim pa tek poslije hranjenja ide u Centar oko 12:30 i ostaje dva i pol saa u prosjeku što je jedini period koji mi ostaje da mogu nešto uraditi kući, da ne govorim o eventualnom zapošljavanju“, kaže Radmila Šainović. Iako joj je rečeno kako njen sin ne može u inkluzivnu nastavu, ona je kroz kontakt s porodicom iz Užica čije dijete sa istim poteškoćama ide na nastavu, i vjeruje da i Nikola može da se uključi i ne želi odustati.

„On je išao u obdanište sa svojom generacijom“, ističe Radmila.

Snježana Žuža čija djevojčica Nataša ide u dnevni centar kaže da je zadovoljna, ali se slaže kako bi valjalo da se usluge prošire.

„Prije je bila dosta povučena, sada se druži s djecom, radi se s njom, slaže oblike, znači joj i to što nije u kući već izlazi“, kaže Snježana.

Ankica Knežević čiji sin Dejan koristi usluge dnevnog centra kaže kako bi joj uz sve bilo korisno kada bi se uveo neki projekat koji bi zaposlio majke, poput onog u Tešnju.

„Mi dolazimo sa sela, dođem ujutro s njim kad ga povezu, i dok je Dejan u Centru ja ostanem u gradu, a to je dodatni trošak, ja sam tu a na selu se uvijek ima šta raditi. Kada bi se organiziralo nešto da se i mi možemo posvetiti i možda zaraditi za Udruženje, to bi nam bilo od velike pomoći“, kaže Ankica.

Predsjednica Udruženja ‘roditelja ‘Sunce’ i također članica općinske komisije proizašle iz SPIS-a Tatjana Spasojević kaže kako je prije otvaranja Centra u prostorijama njihovog Udruženja organiziran dolazak i druženje djece dva puta sedmično.

„SPIS je jedna od boljih stvari koja se dogodila opštini Derventa. Mi smo bili počeli s nekim aktivnostima, vjerovatno bismo i bez toga danas imali dnevni centar, ali s teškom mukom i s manjim kapacitetom. Ovako je urađena dobra stvar, opština je prepoznala značaj i preuzela Centar, već se počelo i s nekim aktivnostima iz domena centra za rani rast i razvoj, i voljeli bismo da se i to u budućnosti razvije“, kaže Tatjana.

Vladan Popović, direktor Zavoda „Budućnost“ i član opštinske komisije slaže se s roditeljima da je vrijeme da se usluge Centra prošire.

„Dnevni centar je ušao u budžet, mi u opštinskoj komisiji sarađujemo, i na nama je sad da iskoristimo iskustva i vještine stečene kroz SPIS, posebno kad je riječ budžetiranju, i da se što skorije usluge Centra prošire, cilj nam je da isposlujemo i otvaranje centra za rani rast i razvoj“, kaže Vladan Popović.

Izvor: ZaSvakoDijete.ba