Prošlost, sadašnjost i budućnost

 

“ Učini ono što možeš, s onime što imaš, ondje gdje jesi.”

Theodore Roosevelt

 

Vrijeme je čudesno samo po sebi. O vremenu znamo samo da traje, ali vidimo da je sve smješteno u svom vremenu. Neko je pitao: može li iko pobijediti vrijeme?, pa je dobio odgovor: traži, u tajni leži ljepota traženja! Čovjek bi trebao misliti o sebi u vremenu, a ne o vremenu izvan sebe kako to obično biva.

Pogledajmo u prošlost, nemojmo je zaboraviti, tamo leži naše iskustvo. Nekada radosno, nekada tužno i ponosno, iako često bolno. Nemojmo ostati u prošlosti: ko može neka oprosti, ko ne može nije ni dužan, dobro je da svi izvuku pouku. Ali svi bismo trebali čuvati istinu o tome, jer istina iz prošlosti je veoma važna za budućnost.

Pogledajmo onda u budućnost, tamo leži naša nada. Iskoristimo našu nadu i pretvorimo je u mogućnosti, u prilike makar se radilo o velikim izazovima i rizicima. Samo se naprijed može ići i živjeti. Stajati znači veoma malo, najčešće još težu situaciju. Očekivati pomoć drugih, za ono što možemo sami uraditi, je pogrešno. Drugi obično pomažu iz svojih interesa, pa je neizvjesno hoće li se njihovi interesi poklopiti sa našim potrebama.

Pogledajmo i oko sebe, u našu sadašnjost, tamo leži naša stvarnost. Ona komšijska, i ona šire, i lokalna, i regionalna, i globalna. Vidjećete mnogo toga, od siromaštva i bogatstva do pravde i nepravde, čućete istine i laži, obećanja i obmane, ali ne uzimajte ništa zdravo za gotovo. Razmislite, ništa od toga što vidite i čujete nije trajno, i sve može biti drugačije. Različitost je stvarnost.

Onda pogledajte i u sebe, ako već niste, jer tamo ćete naći sebe. To je najvažnije. Pronaći sebe između prošlosti i budućnosti u različitosti svijeta je prava stvar. Pronaći svrhu svog postojanja, i zbog čega smo uopće sada ovdje. To će nam pomoći da znamo odakle dolazimo i kuda idemo, da lakše podnesemo stvarnost i da snažnije damo svoj doprinos da stvarnost mijenjamo na bolje bez obzira na različitosti. Čovjek se razlikuje od drugih svijetova koji hodaju Zemljom, i koji lete nebom, po tome što mu je data sposobnost spoznaje, sposobnost da slijedi pravi put ali mu je ostavljena i mogućnost da ide i drugim putem, da slijepo slijedi druge, da ne misli svojom glavom. A primjeri iz kojih možemo spoznavati svrhu života su svuda oko nas, i u nama samima. Od organizacije rada pčele i mrava, do savršenog reda u cijelom kosmosu. Ali su nam dati i primjeri onih koji pameti imaju a njima ne shvaćaju, onih koji oči imaju a njima ne vide i onih koji uši imaju a njima ne čuju.

A red ne nastaje slučajno, slučajno može nastati nered. Stoga je važno napraviti prvo red u svojoj glavi, u onome što se vidi i što se čuje, unijeti optimizam i nadu bez obzira na sav nered koji postoji jer prolazak kroz vrijeme ostavlja tragove.

 

Raduša, 26.10.2014