TESANJ.NET stranica grada
(Riječ na promociji časopisa Diwan, br. 39-40,
u Biblioteci ”Alija Isaković”, Gradačac, 7. oktobar 2015.)
Dame i gospodo,
Sve vas selamim i pozdravljam. Doista, čast mi je i zadovoljstvo što sam večeras u ulozi promotora ovog jubilarnog broja (39-40) časopisa Diwan. Poziv izdavača i glavnog urednika Amira Brke da večeras budem u ovoj ulozi nisam mogao odbiti zbog nekoliko razloga, mada me u ovo doba godine zaokupe uvijek neke važne obaveze, što je slučaj i ovaj put.
Sa promocije: dr. Almir Fatić, Amir Brka i Mirsa Šarić
Prvi i najvažniji razlog jeste onaj kulturološke naravi. Naime, visoko vrednujem i cijenim ono što časopis Diwan znači za ukupnu našu bh. kulturu u vremenu i postdejtonskom bosanskom sistemu koji joj nisu nimalo naklonjeni, štaviše: osuđena je na preživljavanje, a časopis Diwan, na našu sreću, već osamnaest godina preživljava i kontinuirano uspravlja ono što bh. društvo i jedino može uspraviti – duhovne i kulturne vrijednosti najvišega reda koje vremenske mijene ne mijenjaju! Drugi razlog je prijateljski: Amir Brka mnogo čini za uspravljanje naše bh. kulture na mikro i makro-planu. Kao glavni urednik Diwana, postavio je visoke uređivačke standarde i kriterije za publiciranje samo onoga što zaslužuje i doista vrijedi da bude publicirano. Budući da sam i sâm porijeklom Tešnjak, ponosan sam na udio Tešanjaka u i oko Diwana. Treći razlog je personalne naravi. U ovom jubilarnom broju objavljene je jedan moj ogled i, također, prikazana jedna moja autorska knjiga.
Spomenut ću još jedan razlog – patriotski. Raduje me dolazak u slavni grad Gradačac. Ovo mi je drugi put da boravim u ovom gradu. Prije nekoliko godina držao sam predavanje u džamiji Husejniji; sada sam ovdje u Biblioteci ”Alija Isaković”, na skoro identičnom zadatku, rekao bih. A, by the way, džamije i biblioteke ubrajam među najdraža mjesta na ovome svijetu! Znamo iz naše bogate kulturne historije da su to ustanove koje su gotovo istovremeno nastajale, trajale i nadopunjavale se, npr. Gazi Husrev-begova džamija i njegova biblioteka u Sarajevu, a takvih primjera ima širom Bosne i Balkana.
Budući da je ovo jubilarni broj Diwana, i to četrdeseti, dopustite mi da nešto više kažem o značenju i simbolici ovog neobično važnog i značenjski bremenitog i znamenitog broja. Ponovo ću biti malo ličan – molim vas da mi ne zamjerite! – koincidencija je da sam neki dan, preciznije: na prvi dan Kurban-bajrama ove 2015. godine, napunio četredesetu godinu života, pa mi je ovih dana često naumpadala semantika i simbolika broja četrdeset. Nekako u tim mojim razmišljanjima i solilokvijima stigao je i poziv da govorim o Diwanu, njegovom četredesetom broju.
Obično se kaže da sa četrdesetom godinom života nastupa doba pune intelektualne zrelosti. Ovim svojim četredesetim brojem Diwan je, dakle, dosegao svoju punu intelektualnu zrelost, ali samo u formalnom, numeričkom smislu, jer, suštinski, on ju je, po svojoj koncepciji, pristupu, inkluzivnosti, umjetničko-estetskim kriterijima, tematskim domenama i dometima i mnogo čemu drugome dosegao znatno ranije, zahvaljujući svojim urednicima i saradnicima i njihovim širokim koncepcijskim vidicima i otvorenim perspektivama.
Evo sada nekoliko interesantnih opservacija o broju 40. Uglavnom se ovaj broj vezuje za religijska učenja i predanja, mada on ima svoje značenje i u prirodnim naukama, npr. u biologiji, kao i u astronomiji. U Starom Zavjetu kaže se da bi idealna dužina čovjekova života bila 3 puta po 40 godina (120). Starozavjetne predaje kazuju da su mnogi kraljevi Izraela, uključujući Solomona i Davida, vladali po 40 godina. U srednjovjekovnom kršćanstvu ima puno aluzija na broj 40, npr.: 40 godina lutanja djece Izraelove u pustinji, 40 dana koje je Mojsije proveo na planini, 40 dana tokom kojih je satana iskušavao Isusa u pustinji, itd., itd.
Prema islamskom predanju, značaj broja četrdeset je jasno vidljiv u Kur'anu i u hadisima Muhammeda, a.s., koji je, kao što je poznato i dokazano, počeo primati Objavu Kur'ana u svojoj četrdesetoj godini. Posebno se ovaj broj učestalo spominje u kontekstu islamske eshatologije kao i u, uvjetno rečeno, islamskom misticizmu (tesawwufu, sufizmu).
U islamu, kao i u judaizmu, žena nakon porođaja oporavlja se 40 dana. Podsjećam vas da se u savremenim društvima proces pročišćavanja naziva karantina (quarantine; ital. quarante) koji je prvobitno trajao 40 dana, kako mu i samo ime kaže. U islamskoj tradiciji se veli da se životinje za kurban trebaju hraniti posebnom hranom 40 dana prije kurbanskog klanja.
Nadalje, broj 40 pojavljuje se u muslimanskom folkloru, narodnim poslovicama i običajama, pogotovo na Srednjem Istoku, a naročito u Turskoj i Perziji. Na primjer, u Sindu, najsjevernijoj provinciji Pakistana, muškarac koji želi da se određena djevojka zaljubi u njega piše njezino ime 40 dana na listove drveta koje zatim baca u vodu. Ili, dobro poznati turski lik, Nasrudin-hodža, čije se šale još uvijek prepričavaju, savjetovao je muževima da prihvataju savjete svojih žena svakih 40 godina, što na turskom znači ”jednom u životu”.
I neka važna djela u klasičnoj islamskoj književnost, po svojoj formalnoj strukturi, ukazivala su i ukazuju na broj 40, npr. zbirke hadisa zvane erbe'in (četrdeset hadisa); stihovi Rumijeve Mesnevije skupljali su se na isti način; Imam Gazali je svoj magnum opus, Ihja’ ‘ulumi d-din (Oživljavanje vjerskih nauka), podijelio na 40 poglavlja (šire v.: Annemarie Schimmel, Misterija brojeva, Libris, Sarajevo, 2006., 251-258).
Konkretnije o sadržaju ovog jubilarnog broja Diwana govorile su moje večerašnje kolege, a ja bih u nastavku iznio vlastita zapažanja i impresije o Diwanu
kao kulturološkoj činjenici, njegovom značaju i njegovoj koncepcijskoj usmjerenosti i opredijeljenosti.
Nema sumnje u to da časopis Diwan zauzima visoko mjesto među kulturološkim činjenicama (časopisima za kulturu) Bosne i Hercegovine, ali i šire, promovirajući, afirmirajući i sukusirajući ono najbolje i najkvalitetnije što se događa i pomalja na našoj razuđenoj savremenoj bh. kulturološkoj sceni, prvenstveno na planu pisane riječi u njezinim mnogostrukim vidovima. Ali ne samo na bh. kulturološkoj sceni već, što je posebno značajno i prepoznatljivo, u određenoj mjeri i na onoj regionalnoj, kao i na onoj svjetskoj. Upravo ta Diwanova otvorenost, raznovrsnost i interkulturalnost priskrbljuju mu naročit značaj, aktualnost i popularnost, vjerujem i izvan granica naše domovine Bosne i Hercegovine. Diwan dopadljivo i uvjerljivo
pokazuje i dokazuje da su umjetnost i kultura ono što natkriljuje i nadvisuje svaku vrstu podjela, granica, barijera i linija po bilo kojim osnovama.
Također, Diwan na najbolji mogući način kontinuira i aktualizira onaj stalno lebdeći ”bosanski duh u književnosti” (akademik Muhamed Filipović) kojem je imanentno prožimanje, spajanje i stapanje – a ne potiranje, niveliranje i negiranje – horizonata mnoštva identitetâ, duhovnih iskustava i poetikâ ostajući vjeran, sui generis, bosanskoj paradigmi jedinstva u različitostima, sa svim njezinim karakteristikama, istovremeno optimalno je obogaćujući i osvježavajući na sebi svojstven inovativan (i) postmodernistički način.
Impozantan je broj autora koji su objavljivali u Diwanu, od onih poznatih i slavnih do onih koji to nisu, ili nisu u tolikoj mjeri, ali čiji radovi svojim kvalitetom zaslužuju afirmaciju, tekstni prostor časopisa kakav je Diwan i pažnju šire kulturne javnosti. Generacijske i žanrovske različitosti, uz tematsko, sadržinsko i interpretativno raznovrsje, koje susrećemo u Diwanu, samo doprinose dinamičnosti i raskoši časopisa.
Kad smo već kod Diwanove dinamičnosti, valja spomenuti da nju, između ostalog, svjedoče i njegove tematske sekcije posvećene velikanima bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, zatim stranice posvećene recentnim kulturnim događajima: književnim manifestacijama i susretima, naučnim i stručnim simpozijima, okruglim stolovima. Diwan ovim pristupom ispoljava svoju naročitu aktualnost i angažiranost bivajući tako autentičnim promotorom i svjedokom kulture.
Na koncu, Diwan ne prati i ne pati, na našu radost, od ideologijske zadatosti, ograničenosti, podobnosti, obojenosti ili ekskluzivizma bilo koje vrste, koja je, nažalost, zahvatila mnoge segmente i sfere našeg društva, odnosno naših društava, već afirmiše kulturu i umjetnost kao takve, uzimajući ih i nudeći kao vrline i univerzalno dobro – za sve ljude. Zato izdavaču, glavnom uredniku, redakciji, svim saradnicima i čitaocima Diwana čestitam jubilej, želeći im još mnogo ovakvih trenutaka. Hvala na pažnji!
____________________________________________________
Informacija o promociji:
http://gradacac.org/2015/10/foto-biblioteka-alija-isakovic-promovisala-39-i-40-broj-diwana/
