Alija Galijašević / ENDEMSKO RASTINJE U CENTRU GRADA

Najbolje vrijeme da posadiš drvo bilo je prije 20 godina, a drugo najbolje vrijeme je sada

kineska izreka

alija-galijasevic

U ovom prilogu nešto više o šumama, njihovom značaju i endemskim vrstama: šumskoj ciklami i crnom jasenu  koji rastu usred Tešnja, a mi to ne znamo, ali i o Franji Besemeru, dipl. ing.šumarstava koji o svemu ovome i mnogo toga drugog što nas u prirodi okružuje odlično poznaje. Evo, prvo o ovoj ličnosti koja je, pored ostalog, i emotivno vezana za Tešanj.

Riječ je čovjeku skromnog življenja, tragičnog djetinjstva, ali sa izuzetnim radnim rezultatima koji su ljudima i društvu ostavili prirodne resurse i blagodeti.

Besemer je dipl.ing šumarstva, rođen u Pančevu 1937.godine. Otac mu je bio Njemac a majka Austrijanka. Njegovi preci doselili su se u Banat kao kolonisti u periodu vladavine Austro – Ugarske.

Drugi svjetski rat donio je Banatskim folksdojčerima (Njemci rođeni u dugim zemljama ) krupne promjene u životu i stradanja poslije pomenutog rata. Oni su pedesetih godina ekstradirani u Njemačku.Tome je prethodio život u sabirnim centrima. Franjo je kao mali dječak u jednom takvom centru proveo četiri godine. U teškim uslovima života umrli su mu majka, otac, sestra i još neki članovi šire porodice.U životu je ostao on i mali mu brat. Do 1948.godine boravio je u više domova za ratnu siročad, dok se nije našao u Dječijem domu u Tešnju. Sa Franjom je bilo još devet dječaka, njemačkog porijekla i njegov brat. Oni su odvedeni u Njemačku, a Franjo je kao miljenik osoblja pod izgovorom da ne želi otići, jedini ostao u Tešnju. Ovih dječaka u Domu bilo je oko 120. Kad bi u „stroju“ prošli do škole ili nekih sportskih takmičenja Tešnjaci su ih nazivali „domci „. Bili su uključeni, u skladu sa mogućnostima i primjereno njihovom uzrastu, u društveni i sportski život grada.Imali su za osoblje koje je brinulo o njima veoma dobro mišljenje uključujući i komšije i druge građane Tešnja koji su ih srdačno prihvatali i ukazivali im pažnju. Ova ocjena dolazi i danas od pojedinaca, ali  iskazana je na kolektivan način, prilikom njihovog organiziranog okupljanja i gostoprimstva u Tešnju prilikom obilježavanja 30-te godišnjice oslobođenja Tešnja u ratu 1941 – 1945 godine.

Poslije završene Osnovne škole u Tešnju Besemer je nastavio  školovanje u Pančevu, a Šumarski fakultet je završio u Beogradu, najvećim dijelom sam se izdržavao uz rad. Dok je obavljao praksu u Srbiji (Guča ), susreo se sa Tešnjakom Eminom Eminagićem (ispred njegove kuće  – sada konaka i muzeja prolazio je stotine puta ) on mu je ponudio da dođe raditi u preduzeće „Borja „ u Tesliću u kome je Eminagić vršio dužnost tehničkog direktora.Ovdje će provesti cijeli radni vijek, a i danas živi u Tesliću, naselje Vrućica. U Tešanj, gdje ima dosta prijatelja, rado dođe, a redovno  da u banci podigne svoju penziju.

Nakon nekoliko godina rada dobro će upoznati šumsko prostranstvo Teslića i Tešnja, stekavši ugled visokog stručnjaka posebno u obnovi šumskog fonda, urbanog pošumljavanja parkova, zelenih površina, površina na kojima su smješteni industrijski kapaciteti, škole, zdravstvene ustanove i druge.

Iz njegovih radova moguće je saznati da je od 1975.  do ratnih godina (1992 – 1995) na ovim širim prostorima, prosjeku pošumljavano oko 600 hektara godišnje. Lično je zaslužan za sadnju preko 20 miliona sadnica jele, bukve, hrasta… .Na osnovu njegovih programa izgrađeno je blizu 200 kilometara šumskih puteva., koji su u funkciji uzgoja i eksploatacije šuma ali i za potrebe  zabačenih sela.

On je i veliki zagovornik izgradnje puta Džemilić Planje – Banja Vrućica, koji u sadašnjem stanju može bez večih ulaganja biti prilagođen laganijem automobilskom saobračaju. Dužina ovog dijela puta je svega dva kilometra, po jedan kilometar sa tešanjske i sa tesličke strane. Put bi sa tešanjske strane   izlazio na asvaltirani put Jelića potok u Vrućici. Po njemu, trasa puta je povoljna i mogla bi se osposobiti bez večih ulaganja.Ako bi se ovaj put osposobio za 10 km.bio bio kraći put od Tešnja do Banje Vrućice. Svaki izgrađeni put, poznato je, ima višestruki značaj.

 Da se vratimo broju zasađenih sadnica i značaju pošumljavanja.Šta navedeni podaci, za današnje i buduća vremena sa ekonomskog, ekološkog, zdravstvenog i šireg značaja, te sa stanovišta zaštite zemljišta od erozije i očuvanja vodotoka – nije potrebno posebno naglašavati. Besemer je svojim znanjem i velikim iskustvom doprinosio i edukaciji ljudi, radeći pored ostalog i kao profesor 10 godina u Šumarskoj školi u Tesliću, a vodio je goransku organizaciju u ovom gradu.

Od njega je moguće  saznati mnogo toga o značaju šume, njenoj proizvodnoj, zaštitnoj i socijalnoj funkciji. Po njemu proizvodnja drveta nije važnija od „proizvodnje“ vode i čistog zraka. Tako šuma od jednog hektara u procesu fotosinteze oslobodi tri tone kiseonika a potroši četiri tone CO 2. O značaju šume u ekologiji Besemer je u stanju „ pisati romane“. Ali on zna i na popularan način prikazati potrebu ljudi da štite svoje prirodne resurse koji život znače. Pronašao je iz podnaslova navedenu kinesku izreku i jednu proročansku izreku nekog indijanskog poglavice koji je prije 200. godina rekao :

Posljednje drvo koje se posiječe,
posljednjom rijekom otrov poteče,
posljednja riba reš ispeče,čovječe…

Šta ovaj stručnjak kaže za tešanjske šume i vrste rastinja u gradu.

Ove šume se prostiru na preko 6000 hektara, uključujući i šumsko zemljište. Struktura šumskog fonda sastoji se od: hrasta, bukve, javora, jasena, jarebika (u maloj enklavi i tisovine), zatim voćkarica, kao što su divlja trešnja, divlje i jabuke i kruške. Visoke ekonomske šume zahvataju 32 % fonda, zatim dolaze visoko i nisko degradirane šume i uzurpacije. Opšta je ocjena da se u cjelini gledano malo pošumljavalo. Pa ipak na području Ćatina greba postoji sjemenska sastojina jele koja se nalazi na postojećoj nadmorskoj visini najnižoj u Bosni i Hercegovini sa mogućnostima obezbjeđivanja rasadničke proizvodnje.

Ono što je malo poznato a može izazvati određenu pažnju, u samom gradu, na užem lokalitetu gradine i prostora oko pravoslavne crkve rastu na krečnjačkom zemljištu  endemske vrste: šumska (divlja ) ciklama (cyklamen puprurescens ) i crni jasen ( fraxinus ornus).

Šumska ciklama je veoma rijetka u našim biljnim zajednicama, Ne nalazi se  na nadmorskim visinama ispod 600 do 800 metara pa je njeno prisustvo u nizini, u gradskom jezgru, prirodni fenomen što je jedinstven slučaj u Bosni i Hercegovini. Malog je rasta, te je ostala nezapažena i tako vjerovatno sačuvana. Zakonom je zaštićena biljka zbog svoje ljepote i ljekovitosti.

Crni jasen se takođe nalazi na pomenutom  prostoru posebno gradine. Spada u plemenite lišćare, ima minimalne zahtjeve vezano za hranjivost i vlagu. Biološki je otporan. Ima bijele mirišljave cvjetove. Ima također posebnu vrijednost u primjeni ukrasnog namještaja zbog velike tvrdoće i lijepe obrade. Koristi se u gradskim drvoredima zbog lijepog izgleda, mirisnih cvjetova i malih zahtjeva prema zemljištu i vodi.

Umjesto da se ovim biljkama posveti posebna pažnja, iz neznanja i nepažnje se siječe i uklanja.

Prilika je za nadležne organe da se i opštinskim propisima zaštite ove vrlo rijetke vrste rastinja kao naše biljno bogastvo i osobenost  Nije potrebna posebna preporuka da se pri tome konsultuje i angažira stručnjak kakav je  Franjo Besemer.

Veća aktivnost na zaštiti šume, pošumljavanju, očuvanju vodotoka i zaštita zraka od zagađivanja pa i zaštiti posebnih vrsta rastinja bila bi u skladu s dokumentom Općine „Tešanj – sredina ekološke svijesti, čistoće i reda“

Ako se držimo one,u uvodu, mudre kineske izreke, korisno bi bilo u narednim danima organizirati akcije pošumljavanja na području Općine.Bilo bi to i u znaku Ekološkog kalendara, odnosno obilježavanja 21 marta Svjetskog dana šuma i 22 marta Svjetskog dana vode.

O Alija Galijasevic

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *