Moralna pokvarenost

Ako uspijemo pobijediti svoje strasti,
to je više zbog njihove slabosti nego zbog naše snage.
Stefan Zweig

Korupcija (lat. corruptus – potplaćen) ili podmitljivost, u pravnom smislu, je kazneno djelo zloupotrebe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi sticanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. Korupcija označava potplaćivanje. U političkim pogledu, po definiciji politologa Harolda Dwighta Lasswella, je povreda općeg interesa zbog osobnoga koristoljublja. Po drugim definicijama se korupcija definiše i kao „moralna pokvarenost“.

Tokom ove sedmice imao sam priliku uz ručak neobavezno razgovarati sa Goranom iz Slovenije, Daliborom iz Gradiške, Almedinom iz Sarajeva i Muharemom iz Tešnja o općem stanju u društvu. Goran iz Slovenije je kazao da mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine, ali da bi on rado ovdje živio. Almedin je kazao da je svog, nedavno rođenog sina, „uvalio“ sa 500 eura korupcije i da njegovo dijete nema pojma da je već korumpirano. Objasnio je to jednostavnim riječima: „Dao sam ginekologu 100 eura iako čovjek nije tražio, dao sam sestrici 50 eura kada je iznijela sina iz porodilišta iako ona nije to tražila. Zbog čega sam to uradio – nemam pojma, valjda da se ne brukam. Onda sam trebao srediti matičnu evidenciju i bila je gužva na šalteru pa sam dao poznaniku 50 eura da to završi jer sam se morao vratiti na posao. I tako…nakupilo se već 500 eura kojim sam korumpirao rođeno dijete koje nema pojma šta sam mu uradio. Ali nisam ja jedini koji je tako uradio. Manje – više svi koji mogu platiti plaćaju nešto fiktivno, nešto što ne trebaju, nešto što je postala svakodnevna praksa kao da je to normalno. E sad recite vi meni jesmo li mi normalni.“

Svi smo se nasmijali, jer svaki komentar bi sam po sebi bio suvišan. Moralna pokvarenost postala je navika. Pitanje je samo situacije i uloge. Zato kada Abdulah Sidran kaže da se ovaj naš sistem u Bosni i Hercegovini ne može popraviti, nego se mora naprosto resetovati, djeluje kao imperativ. Pitanje je ko će to uraditi? Mladi koji odlaze ili stari koji ostaju? Građani ili narodi? Političke stranke ili birači? Pitanja je mnogo ali odgovora malo. Nadati se da će okolnosti ići na ruku Bosni i Hercegovini i bosanskohercegovačkom društvu, te da će se naše društvo moralno revitalizirati. Moralna obnova je imperativ za svakog pojedinačno i u svakoj situaciji. Neko će dočekati i rezultate…

Fuad Šišić