Povrat ideala

Čovječe, sjeti se da si ravan onome, pred koji se ponizuješ:
ne ponizuje se!”

Miroslav Krleža

Pričati o idealu vlasti nikad nije kasno, ma koliko djelovalo nerealno, i ma koliko aktuelno stanje društva bilo daleko od takvog ideala. Vjerujem da bi prvi ideal vlasti trebao biti pravda. Ako bi to bio vrhovni ideal bilo koje vlasti, nešto u čemu bi se svi koji se za vlast bore nadmetali, takmičili u postizanju što većeg stepena pravde u zakonima, u njihovom provođenju, u nadzoru nad njihovim provođenjem i u sporovima između onih koji se ne slažu – tada bi ljudi vidjeli nadu. Bez obzira na stepen ekonomskog razvoja, bez obzira na nacionalne i poilitičke razlike, čak i bez obzira šta je bilo u prošlosti. Vlast koja bi promovirala u praksi istinsku borbu za ideal pravde kreirala bi nadmoćan društveni model koji bi bio u stanju riješiti i sve druge probleme.

Iako je danas gotovo neshvatljivo da je bilo u historiji čovječanstva takvih vladara koji su, na primjer, javno govorili i u praksi provodili upravo ideal pravde. Oni koji poznaju historiju prvih halifa, znaju da je prvi halifa Ebu-Bekr kazao: “Slabić od vas je kod mene jak sve dok ne postigne svoje pravo, a snažan od vas je kod mene slab, dok od njega ne povratim ono što mu ne pripada!” Dok je drugo halifi namjesnik jedne pokrajine napisao: “Našem gradu je potrebno da promijenimo ogradu (zidine)!“, a halifa Omer mu je odgovorio: “Zaštiti svoj grad sa pravednošću i očisti njegove puteve od nasilja!” Prednost je bila na strani pravde i sigurnosti života na području gdje je neko držao vlast, a tek nakon toga druga pitanja.

Danas svjedočimo da je mnogo toga ispred pravde i sigurnosti. Vlast priča puno o integracijama, o potrebi ekonomskog rasta, o uspostavi izbalansiranih zakona. Vlast još više priča i o dnevno-političkim temama u kojima se naglašavaju razlike, kod nekih je nacija vrhovni ideal, čak nebeski ideal koji važi za pripadnike te nacije ali ne za sve ljude. U praksi, u primjeni je čak i to što je nakaradno, još gore. Ni pripadnici iste nacije nisu isto tretirani, prevladava kriterij moći, uticaja, imetka, prijateljstva a ne ono što je ispravno. Tako više prava ima onaj ko ima više vlasti, ko ima više imetka, ko ima više uticaja i kod pitanja kao što su obrazovanje, liječenje, zapošljavanje. Ne poštuju se zajednički utvrđeni prioriteti, nego se daje prednost onom što jedan čovjek kaže ili jedna grupa. Zakon ne poštuju ni oni koji imaju, ni oni koji nemaju, ni oni koji ga donose, ni oni koji bi ga trebali provoditi, ni oni koji bi ga trebali nadzirati. Ovih dana vidimo opći nered i tamo gdje bi trebali rješavati sporove. Svi znaju sve, i svi se ponašaju kao zastupnici, ministri, tužioci, sudije. Možda je najbolje kazati, ono što je jedne prilike rekao Amir Brka: “ne misle šta govore, pa govore šta misle.”

Stoga je naše stanje sjajna prilika za pravi iskorak. Za nove korake u novom smjeru. U pravom smjeru. Ko bude spreman na žrtvu, i ko bude istrajan, stavi ideal pravde i sigurnosti u svoj program, te krene u dosljednu promociju i primjenu tog ideala u svojoj stranci taj će imati šansu da kroz institucije vlasti promovira takav nadmoćan društveni model na području gdje bude imao vlast. I taj će i uspjeti. Bar na Dunjaluku.