Borba

Dok smo se morali boriti za slobodu, znali smo što nam je cilj.

Sad imamo slobodu i ne znamo više šta želimo.

Vaclav Havel

Danas (nedjelja, 23. April 2017) sam sudjelovao u šetnji prema Husaru, poznatoj koti iznad Tešnja, iznad Raduše – prema Tesliću. Bio je to planirani događaj unutar manifestacije obilježavanja Dana mjesne zajednice Raduša (24. April). Povod da se prisjetimo najtežih dana u našoj bliskoj prošlosti, vremena teškog iskušenja, borbe za goli fizički opstanak. Povod da se prisjetimo ljudi i događaja, posebno onih koji su položili svoje živote.

I koliko god slični povodi i događaji imaju lokalni, mikro karakter, i važnost za lokalnu sredinu isto tako ne mogu se nikako otrgnuti i posmatrati izvan šireg konteksta. Mnogi koji su danas laganom šetnjom po kišnom danu sudjelovali u ovom događaju, bili su živi sudionici onoga što je počelo prije 25 godina. Bilo je i onih koji su rođeni kasnije, i koji o tome gotovo ništa ne znaju.

Ipak, krajem osamdesetih i početkom devdesetih godina prošlog stoljeća Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija se raspadala, i na kraju se potpuno raspala. Prije toga, oličenje globalnog hladnog blokovskog rata – Berlinski zid je srušen (izgrađen 1961. godine, srušen 1989. godine). Istočni blok na čelu sa Rusijom izgubio je utrku sa zapadnim silama okupljenim oko Amerike i NATO saveza. Jugoslavija više nije mogla ostati nesvrstana, a Jugoslovenska narodna armija (JNA) nije smjela ostati snažna vojna sila (tada četvrta po snazi u Evropi). Savez kounista se raspada iznutra, i nakon 45 godina jednopartijskog sistema vlasti dolazi do višestranačkih izbora. Slobodan Milošević, komunistički lider Srbije preuzima ključnu ulogu nad JNA i transformiše se u nacionalističkog lidera koji koristi tu vojnu silu za ostvarivanje velikosrpskog nacionalnog projekta.

Ključnog (pogodnog) partnera nalazi u Franju Tuđmanu, Titovom odmetnutom generalu i već Predsjedniku Republike Hrvatske. Slovenija izlazi iz Jugoslavije bez mnogo borbe, kao da je Milošević jedva čekao da Slovenija ode. Počinje veliki rat u Hrvatskoj, agresija nad ovom državom.

Bosna i Hercegovina ponovo ostaje na razmeđu svjetova. Vlast (vladajuću većinu) su preuzele tri nacionalne stranke: SDA, SDS i HDZ. Referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine ne podržava SDS (jedna od vladajućih stranaka), i poziva Srbe na bojkot. Iako referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine završava uspješno i dobiva veliku podršku, i poziv SDS-a o bojkotu dobiva većinsku podršku Srba, ali dobiva i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine zahvaljujući JNA. SDS aktivira već pripremljen projekat, uvodeći vojnu huntu na dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine (rušeći ustavni poredak gdje god je SDS silom preuzela vlast, i uspostavila svoja pravila i zakone). Započinje etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i tamo gdje nije bilo nikakvog otpora, uz zločine najgore vrste i koncentracione logore.

Druga vladajuća stranka, HDZ BiH, od podrške referendumu o neovisnosti odlazi gotovo u isti scenario, uvodeći vojnu huntu na dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine (rušeći ustavni poredak gdje god je HDZ silom preuzela vlast – HVO, i uspostavila svoja pravila i zakone). Provodi se vrlo sličan scenario etničkog čišćenja i koncentracionih logora.

Treća vladajuća stranka, SDA BiH, na čelu sa Alijom Izetbegović staje u odbranu institucija Republike Bosne i Hercegovine, popunjavajući napuštena mjesta u državnom rukovodstvu sa bosanskohercegovačkim patriotima iz reda Srba i Hrvata. Teritorijalna odbrana Republike Bosne i Hercegovine se stavlja u funkciju gdje je bilo moguće, i policija, a poslije izrasta snažna Armija Republike Bosne i Hercegovine. Postaje jasno da Bosna i Hercegovina neće pasti, globalne sile prave novi plan. Nastaje Federacija Bosne i Hercegovine, novi privremeni model između Bošnjaka i Hrvata kako bi se zasutavili sukobi između HVO i Armije RBiH, i došlo do mirnog rješenja u Bosni i Hercegovini. Nakon nekog vremena velike sile prave Dejtonski sporazum, odnosno Dejtonsku ustav za Bosnu i Hercegovinu. Branitelji nezavisne međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i njenih institucija, s jedne strane, te organizatori vojnih hunti i rušitelji Ustava Republike Bosne i Hercegovine (i njihovi sponzori), s druge strane, dovedeni su od strane velikih sila u istu ravan. Novi međunarodni poredak time javno demonstrira da više ne stoji iza prava na odbranu, stoje samo iz interesa velikih sila. Kako im odgovora, takav se poredak kroji.

A Bosni i Hercegovini su baš skrojili. 25 godina nakon početka agresije nad Republikom Bosnom i Hercegvinom brani se istina o onom što se dogodilo. Vodi se borba između onog što je tačno i onogo što je istina. Tačno je da to bio rat (u nekoj fazi možda i sa elementima građanskog rata) ali je istina da je to bila agresija. Tačno je da su na vlast došle tri nacionalne stranke, ali dvije su bile nositelji rušenja ustavnog poretka a jedna se borila da očuva institucije Republike Bosne i Hercegovine. Tačno je da su bile tri strane usukobu ali je samo Armija Republike BiH vodila borbu pod zastavom nezavisne međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Tačno je da je bilo zločina na svim stranama, ali su na dvije strane postojao organizirani pristup, plan, politika da se postavljeni ciljevi ostvare svim sredstvima, dok je na strani službene politike Republike Bosne i Hercegovine, državnog rukovodstva i vrhovne komande Armije RBiH od samog početka proklamovan princip odbrane na civilizacijskim međunarodnim poveljama.

Svijet je 1995. godine prihvatio da je odbranjen međunarodni suverenitet Bosne i Hercegovine i to unio u Dejtonski ustav ali je unutrašnji suverenitet ostavljen nosiocima vojne hunte i rušiteljima Bosne i Hercegovine. Nema ni na vidiku društvenog modela koji bi umanjio bol i koji bi dao nadu. Nema ni na vidiku Ustava koga bi svi poštovali.

Nema ni na vidiku otklanjanja nepravde učinjene Bosni i Hercegovini od strane novog međunarodnog poretka. Nema ni na vidiku odgovornih političkih vođa kojima je interes države Bosne i Hercegovine ispred etničkih interesa, čak ispred interesa susjednih država. Ali Bosna i Hercegovina je još tu. I njeni branitelji su još ovdje. Danas su šetali prema Husaru. Treba da šetaju širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina treba da bude slobodna zemlja za sve njene stanovnike od Une do Drine, od mora do Save. Ma kakvo bilo unutarnje uređenje. Kad – tad.