Osobe koje vrijede

Tko je učinio dobro djelo neka šuti;
neka govori onaj koji ga je primio.
Seneka

Ima ljudi koji imaju malo a daju puno. Susreo sam ljude koji uvijek imaju osmjeh na licu, iako i sami imaju razloga da budu tužni. Vidio sam stare i nemoćne osobe kako prilaze komšiji i pomažu kupiti sijeno iako im je odmor potrebniji. Upoznao sam osobe koje nikada nisu rekle da im je teško, iako se susreću sa teškoćama svakodonevno. Sarađivao sam sa osobama koje su svoj posao radile kao da ništa drugo u životu ne mogu raditi. To su osobe koje se nisu obazirale na druge, ni koliko rade, ni koliko zarađuju. Njima je bilo važno uvjeriti sebe da su dali sve od sebe. To su vrijedne osobe. Bolje kazati, osobe koje vrijede. Čuvate ih kao malo vode na dlanu. Ili bi bar trebali.

Sjećam se čovjeka koji je početkom 1992. godine, iako protjeran iz svoje kuće u Tesliću, dao sve što je imao za kupovinu oružja za odbranu. Nisu to bile desetine hiljada maraka, ali je bilo sve što je čovjek imao. Krajem 1995. godine, u jednoj drugoj akciji pomoći Armiji RBiH, čovjek je posudio novac i sve što je posudio dao je kao svoj prilog. Svjedočimo trenucima iskrenog dobročinstva. Ljudi ne gledaju šta je neko drugi dao, niti se ravnaju po tome. Ravanju se po sebi. Bez takmičarskog ega, i sa požrtvovanom skromnošću. Tako je bolje.

Čovjek se ne treba ravnati prema drugima. Svako zna svoje stanje i svoje mogućnosti. Ne treba se niko opterećivati više nego što može. Bilo da se radi o društvenim odnosima, radnim odnosima, humanitarnom djelovanju, davanju poklona, trošenju na porodicu ili se radi o nečem sličnom. Ako je neko dao deset hiljada, za druge je to lijepa vijest. Najviše poticaj da se preispita je li i sam uradio sve što može.

Tko želi pomoći drugima već je pomogao sebi. O tome kazuje svaka faza Božije objave ljudima, i o tome kazuje svaki mislilac. Ne možete pomoći svakom čovjeku na Zemlji, niste ni dužni, ali nekome možete. Nije samo riječ o tome da dajete ono što imate napretek a neko ima premalo ili nikako, nego da se potvrdite time što ćete dati od onog što nemate dovoljno ali je potrebno drugima. Moguće je davati bez ljubavi. Puno novca može čovjeka učiniti zauzetim tako da počne davati bez osjećaja. Ali voljeti ljude bez davanja je teško. A pravi osjećaj ne dolazi iz transakcije nego iz neposredno doživljene situacije. Uradili ste dobro djelo kada uplatite prilog za gradnju kuće mladoj osobi koja je ostala nepokretna. Ali kada posjetite tu osobu, porazgovarate, tada možete osjetiti stanje, možete voljeti pružiti pomoć. Dugoročno gledano, razlika je dramatična. Ljudi ne smiju izgubiti osjećaj za druge. Ramazanski dani su prilika za revitalizaciju vjerovanja, za revitaizaciju odnosa prema drugima, za revitalizaciju samog sebe. Uraditi nešto za druge sa osmijehom, biti sretan ako je drugom dobro, uložiti napore u ispravnom smjeru bez obzira na rezultat vodi ravnoteži, vodi mjeri, vodi unutarnjem miru.

Fuad Šišić