Dan jednakosti

Kod jednakosti je loše to što se želimo izjednačiti
samo sa onima koji su iznad nas!

Henry François Becque

Proklamacija žena Amerike od 26. augusta 1926. godine, u kojoj je između ostalog zapisano i ovo: BUDUĆI da su se žene Sjedinjenih Država povijesno smatrane građanima drugog reda i često su im odbijena sva prava i povlastice, javne ili privatne, pravne ili institucionalne, dostupne muškim građanima Sjedinjenih Država,… BUDUĆI da su žene Sjedinjenih Država odredile 26. august, godišnjicom potvrde devetnaestog amandmana, koji je kulminirao 72-godišnju borbu nenasilnom kampanjom za prava glasa ženama, kao simbol daljnje borbe za jednaka prava,…dovelo je do toga, da danas, 91 godinu kasnije, žene u Americi govore o tome da je prosječna zarada američke žene u rukovodstvu, menadžerke i liderke, prosječno manja za 226.000 dolara/godišnje od muškarcaⁱ. Ta prosječna plata iznosi za ženu 145.000 dolara/godišnje, a za muškarca 371.000 dolara/godišnje. Naravno, radi se od najviše 2% svih žena o kojima se danas govori (i 2% muškaraca). O pravima ostalih, onih 98% bilo muškaraca ili žena uglavnom se i ne govori osim u statistikama i klasama (srednjoj klasi i klasi niskih plaća). Danas žene u Americi postavljaju pitanje zastupljenosti u rukovodstvu, jer na 100 muškaraca dolazi samo 66 žena. Uprkos tome, ili upravo zbog toga, neki kažu da će Amerika propasti.

Svakako je dobro da žene imaju prava, dobro je i da muškarci imaju prava ali nije dobro da ekskluzivno pravo na kapital i na moć (novac, uticaj, privilegije) ima samo 2% stanovnika makar bio ispunjen kriterij ravnopravnosti polova. I ne postavlja se pitanje uloge i odgovornosti? Jasno je da muškarac ne može ulogu žene zamijeniti, niti žena može zamijeniti ulogu muškarca. Muškarac i žena su drugačije dizajnirani. Postoje očigledne razlike. Prosta računica ravnopravnosti je na račun drugih, na račun većine. Možda će neki iskoristiti život na Zemlji maksimalno, bez granica, bez mjere jer su se našli u prilici koja im nudi takvu mogućnost. Ne razmišljaju o tome, čini se nimalo, da su se mogli naći u sasvim dugačijim prilikama, u siromaštvu, u ratnim razaranjima, u epidemiji neke bolesti?! Da li bi i tada htjeli da se nadmeću ko će više moći prigrliti, ili bi molili Boga i druge ljude za pomoć.

Ako jedan čovjek može simbolizirati globalno rukovodstvo, onda je to danas Donald Trump. Pa svijet ne izgleda zbog toga zabrinut iako je upravo očigledno da Donald Trump predstavlja sve ono što ispravno globalno rukovodstvo ne treba biti. Globalno vodstvo deklarativno se bori za jednakopravnost, a poduzima sve da zaštiti svoje interese koji preferiraju svijet moći i zabave, luksuza i provoda za 2% i za još neki solidan % onih koji to mogu pratiti i podnijeti, te veliki % onih koji su eksploatisani bez formalne prisile, ili su žrtvovani da bi svijet izgledao drugačije. Koriste globalne resurse da zaštite svoje interese. A ti interesi nisu ništa drugo nego korištenje tuđih resursa po svaku cijenu za svoj lagodan život. Globalizacija jeste ljepši izraz od kolonizacije. Korporacije su elegantnije nego carstva i kraljevstva.

Nikom ne smeta što je Neymar da Silva Santos imao platu 2016. godine 9,18 miliona eura. Ne samo da nijedna žena nije ni blizu, vjerovatno neće nikada ni biti, nego nije niti ijedan naučnik niti će ikada biti. I ne samo to, Neymar je za 222 miliona eura prešao upravo u augustu ove godine iz Barcelone u Paris Saint Germain. Zar tu ima ikakvo mjerilo vrijednosti? Doduše, Francuzi su iskazali protest jer je Predsjednik Emmanuel Macron potrošio 26.000 eura na šminku za tri mjeseca.