Prolaznost je ona prava zbilja koja nam je pred očima.
Diogen
Niko ne zna šta ga sutra čeka. I niko ne zna hoće li dočekati sutrašnji dan. Ali nepoznavanje budućnosti ne oslobađa čovjeka odgovornosti da planira budućnost i da radi za budućnost, kao što ga ne oslobađa odgovornosti da bude spreman u svakom trenutku napustiti ovaj svijet i budućnost čekati na drugom svijetu. Čudno je koliko su ljudi skloni zaboraviti tako očigledne stvari. Zaborav vodi na krivu stazu. Kriva staza je ne raditi baš mnogo za budućnost ili raditi previše kao da je život vječan na ovom svijetu. A život je kratak, i život je test.
Davno su kazali: bolje je imati nego nemati. Ali su mudri ljudi tu izreku upotpunili: važnije je ispravno zaraditi ono što imaš. Velika je stvar naći unutarnji mir, pomiriti se sam sa sobom. Kada čovjek ima mir u srcu, sve drugo ide lakše. Nema potrebu dokazivati bilo šta nekom drugom, nema potrebu dokazivati drugom da zna više, da je sposobniji, da ima veću funkciju, da ima više imetka, da sve može riješiti novcem,… Jednostavno je oslobođen takvih iskušenja. Kao da je taj test prošao, savladao i misli o životu drugačije.
Mladi ljudi rijetko o tome razmišljaju, i nekako je to ljudski razumljivo. Statistički i logički gledano, mladi ljudi imaju pred sobom više vremena da mogu popravljati kasnije ono što u mladosti pokvare. Istina, niko nema garanciju da će doživjeti starost. Svako ima samo očiglednu garanciju sopstvene prolaznosti. Prolaznost je konstantna. Ali u sadašnjim okolnostima se ne priča o ljudskoj prolaznosti. Glavna tema je stalna promjena: tehnološke, informatičke, organizacijske i svake druge promjene se dešavaju konstantno i ubrzano. Čovjeku je zaboravio na svoju prolaznost i uputio se u utrku s vremenom. Čovjek ne može pobijediti vrijeme. Toliko pameti svi imaju samo je pitanje koliko ko koristi pamet koju ima.
Zabrinutost za budućnost je uzaludna. Čovjek treba brinuti ako nije ništa pripremio za budućnost. Bježati iz Bosne i Hercegovine niko ne treba. Onaj ko mora, halal mu bilo ali ko ne mora neka ne ide. Iako mnogim nije nimalo lahko organizirati život u ovako nesređenim okolnostima. Dovoljno je briga svakom za sebe, i za svoju porodicu. Ali treba znati da će proći agresivni bezobrazluk i licemjerno ponašanje pojedinih političara, bezobrazna podrška sa strane, nesnalaženje i sebičnost probosanskih političara, međunarodna neodlučnost i kalkulacije. Ostaće Bosna i Hercegovina. Kakva – takva. Doći će budućnost. Šta god u njoj bude čekalo nije toliko važno koliko je važno šta svako u nju ponaosob unosi. Sve dok nemir bude u srcima duže stanovao, duže će trajati nemir u društvu.