NOVI POGLED NA HISTORIJU BOSNE

^{ZAŠTO, NOVI POGLED NA HISTORIJU BOSNE ?}

Često, bošnjački intelektualci kada pričaju pa i pišu o Bosni i njenoj prošlosti, pa i neki zvaničnici otsjeka za Historiju, na fakultetu za historiju, ističu;

Bošnjaci imaju grandioznu povijest!

I sve je tačno, ali u prezentovanju, od njih, ne čujemo o toj našoj GRANDIOZNOJ prošlosti, pa skoro ništa. Jedino ako za to grandiozno ne uzmemo neko, nazovi, ”Stablo porodice Kotromana” koju je jedna od ovih ličnost isturila, a koja je, kao, bila vladarska porodica nas Bošnjaka muslimana, a po njemu, koliko mogu raztabiriti, svi, Kotromani katolici.

I, kao, to je to grandiozno!

A, isto tako, od istih čujemo da smo kroz zadnjih 5 stoljeća, svog bitisanja u našoj Bosni, pod nečijom čizmom, a da smo u Islamu iz razloga Turskog osvajanja i prevjeravanja.

Pa šta je to u našoj Bošnjačkoj muslimanskoj povijesti, po njima, grandiozno ?

Uče nas da smo, kao, prije prevjere, bili pagani, pa dvovjerni bogumili, pa patareni ili pak katari, ili heretici, a za lijeve i desne komšije da smo u većini bili kršćani, a nikako ono pravo?

A onda, kao, prihvatajući Islam sve ono staro odbacili, i sad smo to što jesmo; za Bošnjake: Bošnjaci, za Bosance; Bosanci, a, opet, za neke iz Bosne; Bosanci i Hercegovci, a za komšije kršćane mi smo tzv. Bošnjaci od prije 24 godine.

Među Bošnjacima ima i onih, a dosta ih je, koji kažu:

I, šta nas briga šta smo bili ranije, sada smo to što jesmo?!

A pojedinci, opet, prihvatajući negatorske povijesne nebuloze o nama, a kako su od pera ili riječi, prihvatajući sve te izmišljotine, žele da i mi, koji smo neprevjeravani autohtoni Bošnjaci monoteističke provenijencije od iskona, pišući nam i govoreći da smo sve to što nismo, i svojim djelovanjem nastoje da upute one mlađe Bošnjake na svoju vodu, odvraćajući ih od svoje izvorene autohtonosti.

Za mene, to stanje svijesti o nama, od pojedinaca ovih grupacija, je zabrinjavajuće, kako kod prvih tako i kod drugih i ono je, samo, stanje slabosti njihovog bošnjačkog duha, iz nemogućnosti naše povijesne usporedbe sa pričama o nama od onih koji nas povijesno ponižavaju te, iz tog’ razloga, kod nekih Bošnjaka, javlja se melanholija, ali i kompleks niže vrijednosti, a vezano za povijest i njegov identitet, jer bez analize, učeći, prihvataju sve te povijesne izmišljotine o nama. I, kako nije u mogućnosti da rasvijetli sve te povijesne nebuloze o nama, prihvatajući ih, intelektualno se kao Bošnjak zapušta Neki su ekonomski stabilni, a pojedini su u takvom okruženje da mu nije ni stalo do Bošnjaštva, ulizujući se drugom i drugačijem, a nastojeći potvrditi stanje svoje svijesti, želi ispirati mozak i ostalim Bošnjacima i to mu postaje životni moto-opsesija tvrdeći da je, on, u istini.

Pojedinci od takvih, umjesto da krenu u potragu za povijesnom istinom oni svojim djelovanje, još i omaložavaju Bošnjačko biće, denucirajući ga i svojim neznanjem šalju poruku kako drugima, tako i Bošnjacima, da smo kao narod niko i ništa, da smo bez povijesti i bilo kojih svojih kulturoloških osobitosti.

Dakle, da Bošnjaci nemaju svoj identitet ili ako ga imaju, onda je to samo turska replika.

U takvu grupu remetilačkih Bošnjačkih ličnosti spadali su ili spadaju: Meša Selimović, Emir Kusturica, onaj novinar Hećimović, pa neki Hadžić iz Tuzle, pa Salih Selimović iz Sjenice, pa neki Budimlić iz Beograda, pa Besim Spahić, pa Dževad Galijašević, pa Muharem Bazdulj i još mnogi drugi. Ima ih, i vjerovatno će ih biti i više, ako i dalje budemo, o nama, slušali sve te njihove nebuloze, ali i nebuloze od naših zvaničnih povjesničara.

Ponekad, i razumijem te ljude, jer, u svemu tome, od kada nam se, i kako nam se predočava naša povijest, nigdje logičkog-dijalektičkog kontinuiteta u spoznaji, tako, da sazna pravu istinu o sebi, zapravo; Ko je doista bio Bošnjak, i od kuda tu u Bosni? Odbacili su islamsko vjerovanje a ono je bilo osnovom našeg identiteta. Neka razmisle, jer jedna od najbitnijih komponenata u razvoju naroda bila je religija. Teritorija i ostali faktori su samo produkt religijskog jedinstva.

I, zato, danas imamo pokrete među našom islamskom omladinom selefijskog tipa, želeći time da se pridruže onim ”prvim” islamitima. Za njih su pravi muslimani, selefije, Arapi iz Muhamed’ a.s. okruženja i zato ih, po njima, treba oponašati. A ne znaju, a nisu mogli ni znati, da su i Bošnjaci selefije i sa Albancima, Pomacima u Bugarskoj, našim Gorancima sa Gore, autohtone evropske selefije i Evropljani, koji kroz sva stoljeća svog duhovnog postojanja baštine Allahovu dž.h vjeru i uvijek u Allahovom dž.h modelu Šerijata.

( Na Gori u naselju Mlike je džamija sa tarihom iz 1289. solarne godine, po mnogima najstarija džamija u bivšoj Jugoslaviji. Vjerujm da ih je bilo u Srbiji, a naročito u Beogradu, ali su sve porušene iz razloga dokazivanja da je Srbija bila hrišćanska, a nije tako, jer bila je islamska.)

Do XII. stoljeća, Evropljani su bili većinski muslimani i održavali avarskoislamsku vlast, ali Allah dž.h. je tako htio da su danas, mnogi od njih, kršćani, koji su tokom srednjih ”mračnih” stoljeća pokršteni, a oni evropljani što su ostali u dini Islamu su u islamskim državama od Maroka do Omana.

Jedna digresija: Kao sociološka pojava interesantna je i migracija Turaka u Njemačku.

I nemojte misliti da je to, isključivo, i samo, iz ekonomskih razloga. Nije! Bio je to i instiktivni zov domovine, normalno, kada su se stvorile određene političke okolnosti. Sada su oni Turci u Njemačkoj, a bili su ranije, prije izgona iz svoje države Njemci, muslimani, ali su tokom istih onih ”mračnih” stoljeća, kada su katolici uspostavljali kršćansko vladanje, u Evropi, prognani i našli se kao Njemci u Turskoj, kao i mnogi drugi evropski narodi, a među njima i velika većina Srba muslimana, te Hrvata muslimana iz razloga progona iz Srbije i Hrvatske.

Kada bi tražili odgovor; zbog čega ”selefijski” pokret kod naše omladine?, nije teško odgovoriti: Učeni su da je Turska osvajala Bosnu, učeni su da smo prevjerenici, učeni su da nam je Islam došao preko Turaka, a iz tih razloga komšije nas progone, ubijaju, osvajaju naš vatan, otimaju našu zemlju, siluju nam sestre i majke tvrdeći da je Bosna povijesno njihova, jer smo za njih, prevjereni kršćani, jal Srbi, jal Hrvati. A, za tzv.selefije; prevjerenici Bošnjaci nemaju istinski selefijski stav o islamskom bitisanju, te nisu dosljedni islamskog duha i zato ih, Bošnjake, kršćani progone i ubijaju, a njegova mladelačka duša, islamska, želi dokazivanje, i tako odbacuju bošnjački islamskokulturni identitet i prihvataju arapski, kako bi bili žešći u sukobu sa neprijateljem.

A naša, Bošnjačka, islamska povijest odvijala se na sasvim drugim osnovama, od one koju učimo.

Kako dati odgovor na pitanj: Od kuda da su, u srednjim stoljećima, najveći naučnici a evropski žitelji, bili žrtve katolika, stradajući na lomačama ili giljotinirani?

Da znate, pravi odgovor za razlog njihovih smaknuća nije bio taj što su, kao kršćani, bili protiv crkvenog učenja, nego što su nisu bili kršćani, bili su monoteisti, muslimani. Svi oni koji su, ”kroz srednja tzv.”mračna” stoljeća na taj način skončali svoj život, a na desetine hiljada je takvih, zaslužili su od onih iskrenih islamita fatihu.

Najviše islamskog uticaja na sve nauke, od medicine i matematike do filozofije, preko arhitekture i građevinarstva do kulture življenja, nalazimo u Evropi i nije to od Arapa, nego od evropskih muslimana, koji jedino što su bili islamiti i koristili arapski jezik, jer je to Kur'anski jezik, i zbog toga ih evropski kršćani nazivaju Arapima.

Takođe, sve one ljepote renesanse, u Evropi, su na islamskom učenju i osnovama, a svi stari objekti Evrope do XIII. stoljeća su djela muslimana.

Primjena islamskog učenja, kod Evropljana, bila je na izrazito visokom stepenu.

Od kuda, sad, ove tvrdnje o Evropi i Islamu, a danas Evropa većinski kršćanska?

Danas, nema Islama u Evropi u onim razmjerama, u kojima je bio, jer su autohtoni evropski islamiti prognani, pobijeni, a oni koji su ostali u životu prevjereni. Njihova obilježja kršćani su zatirali, a sve kako bi bila potvrđena floskula ”Evropa je kršćanska” .

Islam je bio i evropski identitet, ali smo pogrešno učeni.

I vraćam se na našu Bosnu, i konstataciju nekih povjesničara da je Bošnjačka povijest veličanstvena, ali da je ne znamo.

A ja bih rekao dijagnoza fantastična, a pacijent i dalje bolestan, i samo što je živ, a sve iz razloga što i dalje, kroz obrazovanje, oni isti koji govore o našoj grandioznoj povijesti, našu djecu filuju povijesnim negacijama o nama, tako da i dalje bolujemo. Karcinom, Bošnjačke duše nazvanim ”zvanična povijest Bosne” kod nekih je metastaziro, ali za one druge i mlađe tražimo lijeka na istinskoj povijesti Bošnjaka koja će mu napajati dušu, a ne trovati je.

Navešću primjere u kojima se koristi ista literatura, tj. iste reference za dokazivanje dvije suprotne tvrdnje, jedne koju forsiraju Bošnjaci i jedne koju nam predočavaju komšije, kršćani:

Evo primjera:

Bošnjaci tvrde da je Bosna sa 1000 godišnjom tradicijom, da je do dolaska Turaka Bosna bila bogumilska, da su bogumili bili pripadnici Bosanske crkve, koja je bila vladajuća, da su imali svoje banove i kraljeve, da su bogumile, neki od kraljeva, nagonili u katoličanstvo, a da su bogumili nakon dolaska Turske listom pohrlili da prime novu vjeru, jer rađe su prihvatali vjeru osvajača nego da ih neko silom nagoni u vjeru. A komšijski povjesničari tvrde da su sadašnji Bošnjaci bili katolici ili pak pravoslavci, da su osvajanjem Bosne od Turaka islamizirani. Da je Bosna jal hrvatska, jal srpska zemlja u zavisnosti ko to potencira.

A sve je iz istih izvora, ali posmatrano, samo, sa drugog aspekta, a sve same povijesne konstrukcije i totalno krive konstatacije, jer metodološki-naučno, ne mogu isti izvori biti dokazi suprotnih tvrdnji.

Tako, Bošnjaci tvrde da je jedan od najpoznatijih banova Bosne, bio, Kulin ban, i da je bio bogumil, a da je jedan od najpoznatijih kraljeva Bosne, bio, kralj Tvrtko, takođe i on bogumil.

I sve bi bilo OK, tvrnji što se tiče, ali kada slušamo ili čitamo sve ono što je napisano, iz povijesti, o Kulinu i Tvrtku, onda to odudara od navedenih tvrdnji naših povjesničara. Dakle, iz tih dokumenata ne potvrđuju se njihove tvrdnje.

Bošnjaci veličaju tzv. Kulinovu povelju kao dokument kojim se potvrđuje bosanska samostalnost. Takođe, njome se, kao, potvrđuje da su Bosanci bili pismeni, imali su svoje pismo i svoj jezik, a s diplomatske tačke gledišta, da su bili u dobrim komšijskim odnosima sa okolnim narodima, konkretno sa Dubrovčanima. I još tvrde da je tzv. Povelja rodni list Bosne. Dakle, da povijest Bosne započinje sa Kulinom.

Međutim, šta tu, za nas Bošnjake, ne štima? Ne štima, to, što povelja počinje sa Kulinovom zakletvom : ” U ime oca i sina i svetog duha”, da je upućena dubrovačkom ”knezu”, ali i da je ”Povelja” rodni list Bosne.

Dakle, prihvatajući ovo škrabanje, na pergameni, kao Kulinovu povelju, a kako je Kulin ban, ban Bošnjaka, a države u to vrijeme su teokratije, onda je Kulin ban, kao i njegov narod, kršćanske provenijencije.

Po ovome Bosna je, u tom vremenskom periodu, katolička zemlja, a mi Bošnjaci katolici.

I, šta onda ne štima kada Hrvati katolici tvrde da je Turska osvajanjem Bosne islamizirala katolike, a ne bogumile. Dakle, ne može se tvrditi da su u Kulinovo vrijeme, u Bosni, živjeli bogumili, imali svoju Bosansku crkvu, i preko nje ostvarivali vlast, a prihvatiti da je ono škrabanje Kulinova povelja. Istina je samo jedna. Ili jeste ili nije, a nikako oboje!

Povijesno, Kulin je bio ban Bosne, u avarskoislamskom sistemu vlasti, bio je harizmatičan i djelovao kao njen neprikosnoveni vođa. Njegovo banovanje Bošnjaci su zapamtili i kroz legendu prenijeli. Njegova titula, ban, je iz avarskoislamskog modela vlasti. Ban je naša riječ, modifikacija od turske riječi han, a ima značenje vladara.

Dubrovnik, iz tog vremenskog perioda, je sa većinskim muslimanskim življem, po pretpostavci čak i bosanski grad.

C. Šmit u svojim dokumentima, za povijest katara; Paris 1849. tvrdi, a na temeljima Farlatija, da je hereza katarska u Dubrovniku za 1.200-tu godinu nadvladala katolicizam tako da je ovaj pao u zaboravnost. Dakle, katolika, za vrijeme vladavine Kulina, nema u Dubrovniku. Ovu tvrdnju potvrdiće i papa Inoćentije u svojoj buli, iz 1240. godine, da je crkva dubrovačka u herezu pala, ali da je to po čuvenju doznao. (Farlati).

A dotična, kao, povelja pisana je knezu Krvašu, a knez je vladarska titula kršćana iz čega slijedi zaključak da je Dubrovnik tada bio kršćanski grad, a to je i bio cilj falsifikatora dokazati da je Dubrovnik, iz tog perioda, kršćanski, ne vodeći računa o tome da Šmit i papa to drugagačije tvrde.

U Dubrovniku je nakon progona muslimana iz Dubrovnika 1687. godine, ostala sva naša državna arhiva, jer je Dubrovnik kroz rana i srednja stoljeća bio administrativni centar Bosne. Iz ovih razloga i danas u Dubrovačkom arhivu ima najviše BOSANSKIH dokumenata iz tog perioda. Nisu ih Dubrovčani po Bosni brali, nego su tamo nastajali. Međutim, kada je trebalo Bosnu uokviriti u kršćansko okruženje onda su u istom tom Dubrovniku, od strane kršćana, pisani ovi falsifikati koji su trebali povijesno da dokažu da je Bosna bila kršćanska zemlja. I bukadar je tih falsifikata i lažnih dokumenata o nama.

U Dubrovniku je bila i džamija Kosača, bosanskih velikana i šeihova, koja je porušena u vremenu nakon osvajanja Dubrovnika od strane katolika.

Mene što se tiče: Ta tzv. Kulinova Povelja je čisti falsifikat a u cilju uspostavljanja, koliko, Bosne kao katoličke države, toliko i Dubrovnika kao katoličkog grada, a sve, uklapajući Bosnu i njeno okruženje, u kršćansku matricu: ”Evropa je kršćanska”.

Kada je Tvrtko u pitanju, a kao kralj, ista stvar.

Prihvatajući da je Tvrtko krunisan neke 1377. godine po katoličkom obredu, jer ga po tom dokumentu, kruniše papski legat, proizlazi Tvrtko je katolik. I opet zaključak: Ako je kralj neke države katolik i narod je katolički, jer su u tom periodu države teokratije. Ne može u bogumilskoj-heretičkoj državi suveren biti katolik i obratno.

Dakle, prihvatajući da je i ovo škrabanje, krunjenje Tvrtka, povijesna činjenica tj. da je Tvrtko krunjen, u Milama, kod Visokog, kao katolik, onda je Bosna bila katolička i njen najmnogoljudniji narod bio je katoličke provenijencije.

A da ne pričam o onom drugom dokumentu kada ga, kao, neko izaslanstvo Srpskog patrijarha, godinu ranije, 1376. kruni za kralja, po pravoslavnom obredu, u manastiru Mileševi na grobu Sv.Save. Po ovim ”dokumentima” Tvrtko je i pravoslavac i katolik, a narod mu, Dragi Bog zna šta je?

Prihvatajući: Kulinovu povelju i krunjenje Tvrtka, kao povijesne činjenice, onda su tačne tvrdnje naših komšija kršćana da je Turska osvajanjem Bosne 1463. godine islamizirala njeno katoličko stanovništvo, jer prihvatanjem ovih škrabotina za povijesne činjenice, nema tu nigdje onih bošnjačkih bogumila i njihove, kasnije, islamizacije o kojima pišu i fale se naše histordžije.

A svakako, tih dvovjernih bogumila, nije ni bilo u našoj Bosni, jer Bosna je od ranije bila muslimanska, ali su nas kršćanski povjesničari tako nazvali, ne mogavši kidisati priznati činjenicu da su Bošnjaci, muslimani, autohtoni narod Bosne i onda proturaju termin i to s vjerskog aspekta, da su Bošnjaci tamo neki dvovjerni bogumili, po uzoru kako su kršćani Evrope nazivali francuske i italijanske muslimane; katari i patareni, kada su ih progonili i palili na lomačama, a crkva je i jedne i druge i treće sa svog vjerskog aspekta nazivala hereticima.

Da navedem i ovaj primjer odnosa, prema našoj prošlosti, onih koji su za to nadležni :

U svom pismu sultanu, Mahmutu I., bosanski intelektualci 1737. godine, a pisar je glavni muftija Bosne, kadija Muhlisija, pišu da je Bosna već 400 godina brana ehli Islama. Prijevod Dokumenta se nalazi u Gazinoj biblioteci u Kadića spisima.

Preračunom, po solarnom vremenu,Bošnjaci bi bili brana ehli Islama od 1337.godine, a ako su lunarne godine, onda tih 400 lunarnih godina, pretvorbom u solarne godine, to bi bila 1350. godine. Pa dobro: Dakle, Bosna je kao islamska teokratija već od 1350. godine, kako tvrde, u pismu sultanu, bošnjački intelektualci.

Ako je Bosna u Islamskom komonveltu od 1350. godine? A jeste! Pa kako će onda papa krunisati njenog kralja 27 godina kasnije, 1377. godine?

 

Svi pojesničari, pa i većina Bošnjaka, tvrde da je Bosna 1463. godine osvojena od Turaka, zato što se tako uči, a niko ne vjeruje Bošnjacima, iz 1737. godine, koji pišu sultanu da su Bošnjaci od 1350. brana Ehli Islama.

Dakle, ne vjerujemo da nas Turska nije osvajala neke 1463. Ne vjerujemo da nismo islamizirani, jer osvajanja nije ni bilo. Ne vjerujemo našim predcima, ali vjerujemo našim negatorima. Koji smo mi milet? Ili koji su milet oni koji nam sve te negacije o nama protežiraju ?

Zašto naši povjesničari tvrde da je Bosna osvojena od Turaka 1463. Godine , a imaju naš dokument o tome da je Bosna od 1350. godine brana ehli Islam? Problem je u prihvaćenoj osnovi za Bosansku povijest, a to je ”Evropa je kršćanska”, jer sve ono što je napisano o našoj povijesti, kako do 1463. tako i poslije oni su ozvančili, mada su skoro sve povijesne izmišljotine, a da se radi nova povijest nemaju snage ni uma i onda se nadmeću pišući gluposti o nama, a koristeći negacijsku literaturu.

 

A Bosna je stara, vjerujem najstarija država na Balkanu, koju su tokom svih tih prošlih vremena isključivo gradili njeni Bošnjaci i uvijek na Monoteizmu.

Bosna i njeni Bošnjaci ,muslimani, su dokaz da je Evropa u ranim stoljećima novih milenija i sve do XIII. stoljeća, građena na Monoteizmu, jer su, u skoro svim drugim državama Evrope, nakon ratove i drugih perturbacija, kroz srednja ”mračna” stoljeća, zavladali neki drugi, drugačiji vjerskih nadzora: U Francuskoj, Francuzi katolici, a prognani, ubijani i pokrštavani su francuski muslimania, oni katari. U Italiji, Italijani katolici, a prognani, ubijani i pokrštavani su Italijani muslimani, oni patareni. U Njemačkoj su zavladali Njemci kršćani, a prognani, ubijani i paljni na lomačama su Njemci muslimani goti i vizigoti. U Češkoj su zavladali Česi katolici, a prognani, ubijani i paljeni na lomačama (Jan Hus) su Česi muslimani, oni husiti. U Engleskoj su zavladali kršćani, a prognani su Englezi muslimani,oni hugenoti, a Bošnjaci nisu prognani i očuvali su svoju staru vjeru, svoju islamsku duhovnost i svoj vatan do današnjih dana. E, tu je ta naša grandiozna povijest, a ja ne čuh niti od jednog od tih naših povjesničara ovakvu konstataciju.

Bošnjaci su od vremena Alexandra Makedonskog, na svojoj teritoriji u Iliriku, u vladarskom monoteističkom modelu koji je uspostavio Alexandar. Živjeli su u zajednici rimskih država u svom Iliriku. Bili su revnosni građani rimske imperije i služili u rimskoj armiji čak u Danskoj, u Dalmatinskoj kohorti. Dakle, tamo gdje je Alexandar uspostavljao monoteističku vlast.

U 4. stoljeću monoteisti uvode novi monoteistički model vlast Arijanizam, koji se temeljio na Objavi Issa a.s. I ništa se nije drastično mijenjalo jer je to bila samo dijalektička nadgradnja jednog modela Monoteizma na drugi model, u kome se uobziruju svi oni koji su u ranijem modelu vlast na određen način diskriminirani; Bili su to obogaljeni, nesposobni za rad, bolesni, a ukida se model robstva itd.

Bošnjaci su i ovaj monoteistički model vlasti Arijanizam, živjeli bez ikakvih perturbacija. Iz ovog perioda su njihova sakralna obiljžja nekropole stećaka nazvanim grčko greblje, ali i neke svetkovine posvećene 6. maju, kao Jurjev dan, i 8.Avgustu, kao Ilindan ili Aliđun. Nekropole koje su nosile naziv, grčka greblja, su samo dokaz vremena, vrijeme Arijanizma, koji nam se inkorporirao iz Grčke, kada su se nekropole formirale, a narodne svetkovine dokazi našeg kulturnog kontinuiteta, jer i danas na Pešteru i Gori, ali i u drugim sredinama muslimani obilježavaju, veseljem i relaksacijom Alidjun. A zašto? Pšenicu su smjestili u hambare, sijena i ljetinu pospremili, a nakon napornih dana treba i relaksacije. To čine za 8. avgust, a što se naziva po čovjeku, je iz razloga poštivanja prema Aliji koji je to uveo iz životne potrebe. Ta obilježja nisu iz našeg kasnijeg islamskog kulturnog življenja, ali nisu ni idolatrijskih osnova, ali jesu dokaz naše monoteističke egzistencijalnosti na ovim prostorima.

Ovo monoteističko vladarsko stanje trajalo je do polovine VII. stoljeća kada se Arijanizam dijalektički transformiše u novi model vlasti na Islamu. Ovaj model islamske vlast uveli su Avari pa se po njima i nazvao Avarizam.Bio je to Avarski model šerijata, kojim se vladalo u čitavoj Evropi.

Model se brzo širio cijelim svjetskim prostranstvom i zahvatio sve države Svijeta koje su svoju vlast uspostavljale na predhodnim Monoteizmima. Nije bilo ni jedne zemlj u svijetu, koja je svoju vlast od ranije zasnivala na Arijanizmu a da sada nije uspostavila novi sistem vlasti na Islamu. Tako je Islam dospio na Sjever Kine, na Filipinsko otočje, u Maleziju, na Sjever Australije, u Srednju Afriku, na Sjevernu Afriku, na Britansko otočje, u Španiju, Francusku, Italiju, Švicarsku, Njemačku, Švedsku, Rusiju, u Afganistan i u našu Bosnu. I nisu ga prenosili niti moreplovci, niti trgovci, niti je igdje nametan silom. Bila je to prirodna nadgradnja Monoteizma. A sve ono kako smo učeni je produkt kršćanske škole povijesti Pavela Šafarika i Konstantina Jiričeka koji su uspostavili matricu za tu povijest, a glasi: ”Evropa je kršćanska” i sve propuštali kroz tu matricu. Iz tih razloga je i naša Bosanska povijest sva na kršćanskim konstrukcijama.

Bošnjaci su svoje ime dobili polovinom VII. stoljeća, kada se u Iliriku diferenciraju zajednice plemena u banovine, a na avarskom modelu vlasti uspostavljenom na Islamu. I tada, po Teofanu, grčkom monoteističkom kroničaru, iz VIII. stoljeća, ovaj dio Ilirika, na kome su živjeli Bošnjaci, biće nazvan Bosnom. A naziv su dobili od Njemaca muslimana, po njemačkoj riječi Besserman, u prijevodu bolji ljudi. Odatle skraćeno Besi=Bosanci. Nas Teofan spominje u kontekstu izbora Hrvatskog hana po Aristotelovom modelu izbora, gdje 7 banova jedne države bira predpostavljenog. Tako je u izboru hrvatskog hana kao drugi izbornik bio bosanski ban.

Ovaj dokument se ne analizira od strane zvaničnih povjesničara jer odudara od uspostavljene matrice, a to je da je Bosna prvi put spomenuta od strane Porfirogeneta, kao, u X. stoljeću

I želim da naglasim, da oni koji hoće da pišu o povijesti Bosne treba da znaju:

Pisati povijest Bosne a koristiti negatorsku literaturu i njihove reference je isto: što i sipati iz šupljeg u prazno, a nama treba naša istinska povijest.

Dakle, Mora se napraviti ISKORAK .

Mora se odbaciti sva ta povijesna literatura, sve reference koje su bile u svrhu dokazivanja Bosne kao katoličke zemlje, a koju su pisali negatori i neprijatelji Bosne.

Povijest Bosne se mora pisati na novim izvorima, a ima ih, i ne zbog nas nego zbog naše mladosti kako bi znali svoju istinsku povijest i bili dični, a ne s kompleksom niže vrijednosti i pognute glave, kao što su do sada, naturenom poviješću, ponižavani.

Fikret Hafizović