Dvostruka mjerila

U mrkloj noći, na crnome kamenu,
bolje se vidi crni kukac, nego oholost u vlastitom srcu..

arapska poslovica

Prva priča kazuje o dvojici majstora koji su žestoko raspravljali oko dimenzija kuće koju su sagradili. Jedan je tvrdio da je kuća 10×11 metara, a drugi je tvrdio da je kuća 9,5×10,45 metara. U raspravi su postali veoma energični, uvjerljivo i po svaku cijenu braneći svoju tvrdnju. Upravo tada je naišao učitelj i pitao ih zbog čega su u tako žestokoj raspravi. Oni su mu odmah kazali o čemu se radi. Učitelj je zatražio od njih da mu daju svoje metre kojim su mjerili dimenzije sagrađene kuće. Razvukao je obadva metra jedan pored drugog i utvrdio da postoje razlike jednog u odnosu na drugi metar. Razlike su bile takve da je svako uistinu tvrdio ono što je izmjerio. Oni nisu znali da imaju različita mjerila.

Druga priča kazuje o dvije prijateljice se susrele nakon mnogo godina. “Reci mi”, reče jedna, “što je s tvojim sinom?” “Moj sin? Jadan dječko!” uzdahne druga. “Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti po kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava. Ljenčari i čita u krevetu. Jadan dječko mora joj čak doručak nositi u krevet.”

“To je strašno. A kako ti kći, je li ona bolje prošla nego sin?” “Ah – ona je sretnica. Udala se za meleka. On joj ne dopušta da u kući bilo šta radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.”

Dvostruka mjerila ne vode dobru. Čovjek bi trebao imati isto mjerilo i za sebe, i protiv sebe. I za sebe, i za druge. I organizacija bi trebala imati zajednička mjerila. To nas čuva i štedi od nepotrebnih rasprava, svađa, uvreda, trošenja energije na unutrašnje odnose koja ne donosi nikakvu novu vrijednost. Dvostruka mjerila vodi samo u zaostajanje za drugima. Dvostruka mjerila najčešće koriste logiku i emocije. Ljudi razmišljaju logički ali ne donose odluke samo na temelju logike. Emocije su sastavni dio procesa donošenja odluka. Ono šta čovjek želi a šta ne želi nema veze sa logikom. Ima veze sa emocijama. Logika traži racionalne načine ostvarivanja ciljeva koje postavljaju emocije. Ako neko želi kupiti novi automobil, logika uzima u obzir omjer cijene i prerformansi ali pitanje prestiža i estetike pripada emocijama. Emocije često utiču na konačnu odluku. Iako logika kazuje da je možda 1.000 KM previše i nepotrebno, emocija nadvlada logiku i često je ignoriše. Logika se nakon donošenja odluka često koristi za opravdanje pred drugim ljudima. Tako emocija zloupotrebljava logiku. To čovjeka vodi trećem ključnom faktoru koga treba poslušati. Logika je ok, emocije su ok ali tačku na odluku treba prepustiti etičnosti. Ni logici, ni emocijama nego etici.

Logika ne govori je li neko hrabar ili kukavica. Čak ni nedosljednosti koje se kod nekoga mogu uočiti nisu nerazumne – one samo odražavaju ulogu nečijih osjećaja i njegovih vlastitih interesa. Može se koristiti logika kako bi se identifikovala nedosljednost i kreiralo racionalno objašnjenje za to. Kada se to ne uspije, to može biti neuspjeh logike ili iracionalna priroda osobe koju neko pokušava shvatiti. Ono što neko smatra ispravnim i moralnim kada su u pitanju drugi ljudi, ne primjenjuje uvijek istom mjerom na sebe, ili barem ne u potpunosti. Uvijek mu se čini da su upravo kod njega okolnosti bile nekako drugačije i smišlja opravdanja zbog kojih se nije držao istih kriterija za sebe. Mjeriti istom mjerom sebi kao i drugima znači upotrijebiti uzvišene principe.

Svjetonazori i kriteriji spadaju u duhovne principe. Oni govore o načinu na koji ljudsko biće raste, kako se transformiše i kako se razvija. To je ljudski ‘link‘ prema višim aspektima života. Jedan od njegovih temeljnih zadataka bi mogao biti da potiče čovjeka da bude bolji od samog sebe. Ali čovjek može upravo zbog toga pasti i u zamku iz koje smatra da je bolji od drugih i da za njega vrijede neki drugi kriteriji. Stoga čovjek treba doživjeti vlastito iskustvo kao naučenu lekciju. Kao što arapska poslovica kaže: Ako govoriš, neka tvoje riječi budu vrijednije od tvoje šutnje.