O DŽENAZAMA

Ovih dana u Tešnju bi jedna dženaza, podosta svijeta kako je to, inače, lijep običaj u Tešnju.

U safovima (redovima) sve manje onih raskoračenih. Uz „Numeru“ gmiže masa ljudi, ali se, brate, raspričali glasno pa bude i smijeha. A ne priliči. Ni vjerski ni svjetski. Ne kažem, pozadugo se ide, ljudi se nisu dugo vidjeli pa prilika i da se porazgovaraju i za zdravlje i familiju upitaju. Al* može to i tiho i bez kikota i ahinjka. Vidim u koloni i hodže što je porijetko vidjeti. Oni se obično odvezu autima pa čekaju  kod greblja, a u koloni „dženazi“ porijetko ih je vidjeti, a mislim se da bi bilo finu da su tu – sa svijetom, kao sada. Vidim jednog, ahmedija mu fino složena bijeli se da bjelina oči zabliješti, a na njemu sako crven k*o za „Pinka“.

U greblju kod mezara opet glasna priča i smijeh nadjačavaju glas učača pored mezara.

Gledam kako ljudi, a i neki od hodža drže ruke kada se aminuje. Drže ih jadno i neskladno i nepravilno i mlohavo i…

Ni traga onom ponosnom i pravilnom držanju kakvom nas je učio strogi i pravedni rahmetli hafiz ef. Adilović i naši roditelji:ruke savijene u laktu u širini i visini prsa, dlanovi okrenuti gore, prsti svi sastavljeni i ispruženi, pogled upravljen u tako postavljene dlanove, ramena uspravljena i blago zategnuta. Ovako bi, nekako, po pokazivanju rahmetli hafiz ef. Adilovića to trebalo da izgleda a i po treningu od moga rahmetli oca koji je on ustrajno i strpljivo provodio.

Pa mi nešto navrije sjećanje na nedavno pročitano iz porodične arhive koju prelistavam svaki čas i učim i iz nje, a bilo je to ovako:

 

Na osnovu člana 7 i 30 Pravilnika o organizaciji i radu Odbora IZ Odbor Islamske zajednice u Tešnju na svojoj sjednici od 4 februara 1979  godine, donio je

O D L U K U

o tarifama vršenja vjerskih usluga džematlija

   broj:68/79 od februara 1979. godine

 

Član 3.

Odluke prepisujem od slova do slova pa neka se vidi koliko je i danas aktuelno i potrebno, a piše:

„Član 3.

Prilikom vršenja vjerskih usluga imam je dužan obući propsanu uniformu. Na kaburu prilikom dženaze mogu učiti samo vjerski službenici koji su obučeni u propisanu uniformu / da su u ahmediji i džubetu / dok  sure i Mul… mogu učiti muezini i drugi imami bez uniforme. Broj izvršilaca – učača prilikom vršenja obreda ovisi od želje stranke – džematlije ali je poželjno da prilikom dženaze ne bude više od četiri učača na kaburu. O tome se imam sporazumijeva sa strankom a plaćanje učačima na kaburu je zabranjeno i u vezi toga snosi odgovornost  vjerski službenik, jer to odaje ružnu sliku prisutnima prilikom sahrana, što krnji  ugled imamu. Učače na kaburu određuje dotični imam, koji će prilikom određivanja učača vršiti izbor sa onim aktivnim imamima, odnsono penzionisanim u slučaju nedostatka aktivnih, koji imaju ljepše glasove prilikom učenja“

Ostale članove ne prepisujem jer se odnose na druga pitanja i obaveze džematlija i imama što je unutrašnja stvar odnosa imama i džematlija.

 

U potpisu Odluke je Predsjednik (Odbora IZ Tešanj)

Brkić h. Nurija

 

Zabilježio i prepisao Selim Brkić