Otkud Avdo u Budimpešti

Vremeplov iz kućnih arhiva

Povodom vijesti da će Mađarska ove godine biti počasni gost na Festivalu “Sarajevska zima” koji se već tradicionalno godinama održava u Sarajevu, a ove godine od 07.02. do 21.03. i da će mađarski umjetnici u Danima mađarske kulture predstaviti se građanima Bosne i Hercegovine u deset gradova i to pod motom:”Mađarska kultura na dohvat ruke”.

Bude se razne asocijacije i prisjećanja na viđeno i pročitano.

Naime, Bosnu i Hercegovinu sa Mađarskom vežu istorijske, sportske, trgovačke, kulturne i svake druge veze kako i treba biti među susjedima.

Međutim, ratovala je Bosna i Hercegvoina sa Mađarskom (Ugarsko – hrvatskom koalicijom) nekoliko puta kroz duge vijekove svoga bitisanja.

Sirota zemljica Bosna našla se u sferi interesa ugara i hrvatskih im vazala, jer tada Hrvatska ne imade ni svoje države ni svjih kraljeva već vazda morala uz nekog, a da uz koga će već u Ugre koji su joj nametnuli i župane i politiku svaki drugi namet i danak.

Tako Bosanci sa susjedima dijeliše viteške igre i trunire po Mađarskoj, a ljute bojeve braneći se prvo kod Dobora 1394, 1997. i 1408 i na Lašvi 1415.

I trgovali su Bosanci pa i Tešnjaci sa Ugrima (Mađarima) i zajedno vojevali u istoj – austrougarskoj vojsci i mnogi bosasnki trgovac i beg ostavi imetak po veselim kućama budumskim i svašta istorija zabilježi.

Eto, srećom, i ta su vremena prošla pa nam sada Mađari dolaze sa svojim kulturnim sadržajima i to kao počasni gosti.

Dobro nam došli svi gosti u goste.

E, povodm ove vijesti i povodom ovih asocijacija sjetih se i jednog pisma iz porodične arhive upućeno iz Budapesta daleke 1909. na adresu: Blagorodnog gospodina Avde Brkića podlugara u Tešnju, a koje ovdje prenosim u cijelosti.

Dne 19. maja 1909.

Štovani gospodine!

Moj dragi Abdulhamide

Mi smo obdržali te dvije knjige koje ste nam pisali, oprosti što ti nijesam tako dugo piso, jerbo sam čekao dok dojdje Jelena ti znaš da ja ne znam hrvatski pisati.

Vrlo nam je drago bilo kada smo čuli da si postao lugarem, samo se lijepo sa svijetom pazi pa će biti dobro i sretno.

Samo Dragi moj Abdulhamide poštuj svoje starije pa će ti uvijek dobro biti nećeš nikada sa puta saći.

Kad si od nas otišo pa smo svi plakali vrlo nam je bilo žao za tobom i danas mi je žao a sam bio bolestan da te nijesam ispratio.

Milica je u samostanu sestra platim 12 for na mjesec i učiće magjarski i njemački, Jelena je došla kući i ide šiti u jedan veliki dućan i ima 2 forinte na dan, kući ide jesti i spavati, Marija otišla kući i sada se udaje (za) onoga što je bijo kod soldaćije. Sad nam došla jedna (učenica) što je i prije bila kod nas. Dušan te pozdravlja i jako mu je drago da ga nijesi zaboravijo.

I da ti pišem još nešto novoga sada prije 3 mjeseca udala se Kraljica iz Holandije pa sam za njezinoga princa galoše načinio vrlo fine pak sam ji poslo kada je dobila kraljica odma je telegrafirala da je dobro a ja sam joj odgovorijo i do sad još nije ništa stiglo.

Piši mi jesi li zdravo i šta novoga u Bosni.

Primi od nas ljubazni pozdrav od sviju i takodje tvoja rodbina. Ako ti bude šta bude potreba samo piši za tebe svoj trud ne žalim.

Vrlo sam se te zaželio da te vidim i ostani s Bogom neka ti Bog bude na pomoći zato jer si pošten i junak bio.

Još primi od meine 1000 salama

Z bogom
Tvoj Fovrago Andrija

Budapest

II Bzc. Hautštrase

No 81 Pisala ja Fovrago Jelena

Pismo je pisano finim rukopisom crnim mastilom i perom na malom formatu i sa bijelom kovertom malog-damskog formata. Na koverti je isječeno mjesto za poštansku markicu pa je tako isječen i žik otpremne pošte, a žig pošte prijema je teško čitljiv zbog izblijedjelosti ali se može pročitati:K. und K. TEŠANJ i nečitak dio a u sredini vidljivi arapski brojevi 43…

Sadržaj pisam je vrlo interesantan jer ukazuje na ekonomske i socijalne prilike jedne građanske porodice u Budimpešti na početku dvadesetog vijeka.

U porodičnoj arhivi, a ni u porodičnoj priči nisam čuo niti saznao kojim i kakvim poslom i obavezom je Abdulah mogao biti u Budimpešti u svojoj 31. godini i samo jednu godinu nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine (1908.). Iz teksta pisma je vidljivo da su se i ranije dopisivali i imali srdačan kontakt, ali i da je Fovrago Andrija po godinama stariji od Abdulaha i da ga savjetuje da “se lijepo pazi sa svijetom..”.

Takođe je interesantan podatak da je gospodin Fovrago za nekog princa, za kojeg se udala “Kraljica iz Holandije” ” galose načinio vrlo fine pak sam ji poslao….” 1.1) Odjevni predmet (dokoljenica od platna ili kože).

Ni potraga u literaturi niti na internetu, a pitao sam i neke profesore istoriije koja je to kraljica mogla biti i koji princ ali nisam uspio definisati i identifikovati te ličnosti.

Kako god da je bilo, a bilo, je interesantne su ljudske sudbine i isprepleteni putevi života od Tešnja do Budimpešte i nazad u neko doba i sa nekim ljudima se kontakt uspostavljao. Danas se mnogo više putuje, ali ovakvih, toplih i dirljivih pisama je sve manje i ako ih, slučajno, pokoje i bude.

About Selim Brkic

Komentariši