Šta su nama bili učitelji

Vremeplov iz kućnih arhiva

Kišan i prohladan dan te se vratih fasciklama sa porodičnom arhivom i albumima sa fotografijama. A tamo nema šta nema pa mi ovaj put ruka i oko zastaše na jednom Zapisniku. Rađen pisaćom mašinom, na tankom peliru otkucan i originalnim potpisima potpisan. Važan je dokumenat pa ga u cijelosti prenosim:

Z A P I S N I K

Sa sjednice Centralnog odbora za elektrifikaciju za zaseoke Srednja Raduša, Sejmen Polje i Gornju Radušu, održanog dana 31.01.1969. godine u prostorijama čitaonice u Raduši.

Za ovu sjednicu predložen je i usvojen sledeći:

D N E V (N) I R E D

1. Izbor predsjednika odbora i

2. Utvrđivanje domaćinstava koja nisu osvetljena i zaduženje udjela u novcu za ista.

Do izbora predsjenika sjednicom je rukovodio Mujkanović Osman, pa napomenuo: Drugovi vama je poznato da je ovaj odbor ranije predstavljao Hadžimehić Mehmedalija koji je umro i ostalih 6 članova koji smo ovde prisutni, kao i da je na prošloj sjednici Mjesne konferencije biran za člana Bejtić Meho. Kako je Mehmedalija bio predsjednik to danas potrebno da izaberemo novog predsjenika.

Na prijedlog Sinanović Tahira jednoglasno je za predsjednika odbora izabran Brkić Nurija, koji je po drugoj tački preuzeo rukovođenje, te po ranijem spisku zaduženja pročitao domaćinstva za koja je ponovo utvrđen iznos zaduženja u novcu za udjele, a potom su po palankama obuhvaćena i sva ostala domaćinstva koja nisu osvetljena i za koja je utvrđen iznos udjela, i to:

Napomena: Braković Huso je uplatio za kuću 400 din, a nije uveo dok se zadužuje za mlin 100 din, koji je pustio u pogon. Kada bude uvodio u kuću ima platiti 100 dinara.

Kašibović Safet ukoliko pusti mlin u rad za usluge biće naknadno oporezovan.

Iz domaćinstava navedenih u ovom spisku ukoliko dođe do stvaranja novih biće naknado zadužena.

Na kraju Zapisnika slijede vlastoručni potpisi, i to: 1. Brkić Nurija, predsjednik, 2. Mujkanović Osman, blagajnik, 3. Saračević Hasan, član, 4. Sinanović Tahir, član, 5. Hadžalić Muhamed, član, 6. Bejtić Meho, član i 7.(greškom ponovljeno 6) Hadžalić Adem, član.

Iz arhive i albuma se vidi da je društvenu akciju elektirfikacije Raduše prvi poveo tadašnju učitelj u Raduši Fadil Dževdetbegović, veliki entuzijast i prosvjetitelj i to ubrzo po dolasku na službu u Radušu. To je bilo 1960/1961, a akcija je završena već 1963. godine.

Moje sjećanje na te godine, potpomognuto arhivom i fotografijama je vrlo upečatljivo, dugo se sjedničilo i konferencijašilo, bilo je i otpora i svakavih drugih teškoća, ali… Sjećam se da smo sa vrlo slabim alatom kopali rupe za bandere – hrastove stubove. Zemlja i smrznuta i suha pa tvrda, ali uspjelo se. Iskopano je na stotine rupa na specijalan način kako bi se bandere mogle podići i učvrstiti.

Bilo je to čudno vrijeme, naročito gledano iz ove sadašnje perspektive. Od završetka rata nije proteklo ni punih 16 godina, i nije se imalo, gotovo ništa, ali se imala želja i volja. Nije bilo donacija niti kredita, a na sve strane se nešto gradilo, od svakakvog se „luksuza“ odricalo i od „usta se odvajalo“ ali se išlo dalje i dalje i naprijed.

Čudna neka vremena i čudni neki ljudi bili tada.

Iz Zapisnika se mogu vidjeti i iščitati interesantni podaci, a navešću samo ovo:

– očita je solidarnost jer su neka domaćinstva oslobađana od obaveza plaćanja učešća i zaduženja su bila srazmjerna ekonomskoj moći domaćinstva,

– navedenih 48 domaćinstva ni u 6 godina od okončanja elektrifikacije („proslave dana osvjetljenja“) nije „uvelo struju“,

– za neke pouzdano znam da nisu mogli iz finansijskih razloga jer je tada to bila pozamašna investicija,

– za neke, takođe, pouzdano znam da su cijelo vrijeme opstruisali cjelokupnu aktivnost i harangirali na razne načine (kasnije su tražili halala od agilnih aktivista tome sam neposredno svjedočio). Neću navoditi ničija imena, svi su oni sada na drugom svijetu, a zbog potomaka koji su sada vrijedni i čestiti ljudi nije fino spominjati ičije slabosti. Uglavnom, na dobro je sve izašlo,

– cijelo vrijeme trajanja akcije domaćini su se stalno dogovarali, planirali, oko nekih rješenja se i svađali pa je, pokatkada, znalo doći i do grubih i teških riječi, a poslije kada se „ohlade“ jedan od drugog halala traže i izvinjavaju se za tešku besjedu.

Dakle, kolektiv je funkcionisao i sve je bilo transparentno da je to bilo milina i gledati i slušati.

Sve je to na svoj način uz šalu, široki osmjeh i upornost pratio Učo Fadil koji je imao i porodicu i radne obaveze, ali je za akciju uvijek imao i vremena i strpljenja, uvijek je imao ideje i rješenja, a nikada ništa nije nametnuo sam i po svaku cijenu. Čim nešto iskrsne kao problem on čizme rudarice na noge pa u selo od jednog do drugog, pa zakaže „kuferenciju“ pa sve zajedno i sve složno i sve bude s kolajlukom.

Čudna neka vremena biše, i čudni i uporni i domoljubni ljudi bijehu, sve zajedno i sve pomiješano, a sve sa svojim Učom Fadilom.

Pregledavam svoje zabilješke i porodičnu arhivu i albume pa mi žao što vrijeme ovako brzo prolazi, što trava zaborava prekriva uspomene i sjećanja na dobre ljude i dobra vremena pa i na dobra čovjeka Uču koji iza sebe ostavio dvoje djece: Damira, čujem, da je ljekar negdje oko Gračanice i kćerku Emiru, o njoj ne znam ništa mada su oboje u Raduši rasli i sa kojima sam se pokatkada znao poigrati kao sa bebama.

Eto, neka se zapiše i neka se sjećanje na dobre ljude obnovi i sačuva. Nije žao umrijeti, ali je žao biti zaboravljen, a ovi akcijaši i njihov Učo ne bi smjeli biti brzo zaboravljeni mada je sve manje onih koji su ih lično poznavali. Ali, arhiva i albumi i postoji da se podsjeti i da u proljetno predvečerje „Sjećanje lakom tugom ovije….”

Da im se likova sjetimo i da ih pamtimo: Jedan od sastava Građevinskog odbora

S lijeva na desno – stoje: Mujo Hadžimehić, Mustafa Mujčić, ____, Munib Mujkanović, Hamza Brkić, Adem Šišić, Mesud Halep.

S lijeva na desno – čuče: Zeir Mujaković, Nurija Brkić, Fadil Dževdetbegović-Učo, Aljo Šišić, Rešad (Ešed) Halep i Mujo Hadžimehić.

Proslava završetka akcije elektifikacije „proslava osvjetljenja“ Raduša 31.03.1963. godine, u dvorištu osnovne škole u Raduši.

S lijeva na desno – čuče: Mehmedalija Šišić, Meho Bejtić sa sinom Hasanom, Adem Šišić, Ruža Dževdetbegović učiteljica, Fadil Dževdetbegović-Učo i Alija Alić.

S lijeva na desno – stoje: NN, Sakiba Šišić, Zumreta Brkić, Nurija Brkić, Aljo Šišić, Mujo Hadžimehić, Munib Mujkanović; ispred njih stoji Bejtić Muhamed, Hamza Brkić, Salih Šišić, Hasan Pobrić, dječak N.N.

About Selim Brkic