TESANJ.NET stranica grada
Vremeplov iz kućnih arhiva
Onaj meni dragi istoričar Husnija Kamberović piše istoriju kao da je Japanac, baš ga briga što se kome može šta svidjeti ili ne svidjeti. On piše, on za svaku tvrdnju ima fusnotu (objašnjenje i izvor podataka na osnovu kojih piše). Ima tu i subjektivizma, onog ljudskog razumijevanja, on je baš istoričar kako je nas učio naš dragi profesor rhm. Smail Galijašević.
Tako profesor Kamberović u knjizi: “Prema modernom društvu – Bosna i Hercegovina 1945. do 1953. godine“, Tešanj, 2000. piše o seoskom stanovništvu i životu na selu, doduše u ovom radu više uzgred i kao ilustraciju “modernizovanja”, a može i treba o ovome puno više, a evo i zašto…
U porodičnoj arhivi sam našao ponešto o tom poslijeratnom vremenu, o toj golgoti seljačkoj, o toj želji i potrebi da se odmakne od jada i čemera, od bijede i zaostalosti koju je naše selo ponijelo kao teško breme vječite marginalizacije i zaturanja u najdublji ćošak istorije.
Dokument po dokument pa ih ima poprilično sve sa imenima i prezimenima, sve se znalo i pamtilo, a bogme i zapisalo pa da se sada i ubuduće čita.
Ja čitam i prepisujem od riječi do riječi, ali samo dijelove jer je mnogo toga bilo zapisano pa će trebati, drugom prilikom, malo više vremena i prostora, možda i knjiga cijela da ispadne.
Prepisujem samo dio zabilježenog:
24. II 1950. godine sačinjen je Zapisnik sa konferencije u Gornjoj Raduši.
Prva tačka Dnevnog reda je: Predizborna kuferencija.
Zapisnik je rađen na listu iz školske sveske A-4 formata, pisan suhom olovkom, teškim i težačkim rukopisom. Teško se razabiru riječi pa ću samo naveseti nekoliko imena koja se mogu jasno pročitati, a radi se o prijedlozima 9 kandidata za odbornike.
Kandidati su: Brkić Nurija, Šišić Mehmedalija, Hadžalić Muhamed, H. Mehić Aljo, H.Mehić Mehmedalija, Nedić Marko, Miliković (?) Stanoje, Mujaković Ibro, Kamišević Selim, Mujaković Zeir, Bejtić Fatima. Izabrana su dva delegata i to: Brkić Nurija i Mujaković Zeir.
Na drugoj strani lista je: Izvještaj o proljetnoj sjetvi. Izvještaj obuhvata 22 poljoprivrednika sa upisanim podacime o tome koliko su zasijali kukuruza, zobi, krompira, djeteline i luka.
Spisak potvrđuje Kamberovićeve navode o usitnjenosti seoskih posjeda i niskom nivou obrade poljoprivrednih površina.
2. III 1951. godine podnesen je referat pisan na dvije stranice pisaćom mašinom, ne navodi se povodom čega je referat-izvještaj, a u potpisu su članovi Kontrolnog odbora i to:
Brkić Nurija, Besim Ajanović i Kalvarešin Stipo.
Tekst je djelimično oštećen, ali se aktivnost Narodnog odbora Raduša ogledala u slijedećem:
– provođenje plana sjetve i kritike pojedincima (navedeni imenom i prezimenom) koji imaju preko 200 duluma zemlje i dali obećanje da će posijati 40 duluma pšenice, a posijali su samo oko 12 duluma;
– raspravljalo se i o naplati poreza za 1947. i akontacije za 1948. pa se konstatuje da ima i onih i to bogatijih koji izbjegavaju platiti porez, a navodi se primjer Ostrvice Ibre iz Dž. Planja koji je porez plaćao u ratama i pretplatio.
U izvještaju/referatu upućen je poziv:
“… ja vas s ovog Mjesta pozvam da ko nije platijo porez da ga odmah uplati”
– pitanje otkupa je bilo jedno od ključnih i najtežih i pitanja i rješenja poslijeratne izgradnje i razvoja “prema modernom društvu“. U referatu/izvještaju se navodi da je ove jeseni bio obavezan otkup kukuruza i stoke pa se navodi: “…Mi znamo da ovogodišnji doprinos kukuruza u rodu nije ravan lanjskome ali onda tome moramo usporediti da niti obavezni otkup nije visok kao lani – mi smo ga razradili na naše birače po našoj uviđavnosti koliko smo mogli pravilnije ali tražimo i od vas ako smo mi to pogrešili da nas ovde ispravite i da kažete ako smo nekoga ispustili, a onoga ko nejma oporezovali takođe se tako odnosi i sa mesom – odkup mesa u prvom kvartalu ostvaren je sa100%, a odkup kukuruza sa oko 80% jer po toj stvari neraspolažemo još sa potpunim podatcima”.
Karakteristično je i kao ilustracija stanja u poslijeratnom društvu, a naročito u seoskim prodručjima i nakon šest godina od završetka rata je postojanje velikog broja nepismenih pa se i tom pitanju poklanjala dužna i velika pažnja.
U izvještaju/referatu doslovno piše:
“Četvrto, pred nas je odbornike, a i pred vas birače ove godine postavljeno opismenjavanje svih nepismenih – ali i ako smo mi to odbornici sa svoje strane – preneli na vas – i uporno se borili objašnjavajući veći broj Birača primio je ovu obavezu i to kako na se ali i veći broj nije te i po ovoj grani i te kako važnoj možemo slobodno reći da smo na najnižem mjestu u celom našem Mjesnom narodnom odboru. Ja vas pozivam da vi ovde odlučite kako ćemo i šta ćemo sa onima koji mogu da idu a neće nego hoće svojim saboterskim radom da na vaše izborne jedinice po toj grani ostave na najzadnje mjesto. Pozivam vas da svi učestvujete te da u diskusiji ali po redu tražeći reč od predsjedavajućeg i da svaki iznese ono što misli da je nepravilno prema njega od strane nas odbornika učinjeno”.
Zapisnik bez navođenja datuma, ali sa označenim Dnevnim redom: 1) Pitanje proljetne sjetve, 2) Naplata članarine, 3) Razno.
I ovaj zapisnik je rađen suhom olovkom teško čitljivim rukopisom, a i tekst je izblijedio pa se samo naziru neke riječi, ali se osnovano zaključuje da je dugotrajna kiša omela provođenje plana sjetve i oranja, da se članarina naplaćuje kako-tako i da omladinci koji pohađaju predvojničku obuku, budu u 7 časova ujutro pred MNO Raduša.
Sačuvan je i primjerak, vjerovatno, glasačkog listića označen kao: KANDIDATI za Sekretarijat osnovne Frontovske organizacije Gornja Raduša na kojem su imena 14 kandidata.
4 III 1951. godine sačinjen je Zapisnik prilikom konstituisanja OFO (Odbora Osnovne frontovske organizacije) Konferenciji je prisustvovao i M.Efendić Ismet, pa je na prijedlog H.Mehić Alje za predsjednika izabran Nurija Brkić, za sekretara Zeir Mujaković i za blagajnika H.Mehić Mehmedalijada. Odbor je riješio da se sastaje svakih 8 dana, a po mogućnosti da u istom razdoblju održava i konferencija sa članstvom. Takođe je riješeno da se članarina kupi svakog mjeseca. S tim je sjednica završena”
8 IV 1951. godine održana je konferencija OFO-e (Osnovne frontovske organizacije) i o tome je sačinjen Zapisnik u kojem se navodi da je Dnevni red:
1) Pitanje proljetne sjetve, a) kategorisanje tegljača /zaprežne/ stoke, b) Zaduženje zaprega za plan orine; 2) Određivanje Komisije za sjetvu industrijskog bilja; 3) Naplana članarine i II narodnog zajma; 4) Razno.
Ni u literaturi niti u drugoj dokumentaciji nisam našao više podataka o tzv. II narodnom zajmu, a u porodičnoj arhivi ima još jedan dokumenat koji se odnosi na tzv. individualni zajam. Treba malo više istraživati i druge izvore, a što je posao za istoričare.
Iz citiranog zapisnika se zaključuje koliko i kakvih je sve obaveza imao zemljoradnik i seljak, a ni drugima nije bilo puno lakše u tim neposredno poslijeratnim godinama. Jedan od zaključaka sa konferencije je i zabrana obavljanja bilo kakvih radova sa zaprežnim grlima sve dok se na završi plan sjetve i određeno je da se sa prvom kategorijom tegleće stoke ima uzorati 40 duluma, sa drugom kategorijom 35 duluma i sa trećom kategorijom 25 duluma zemlje.
14. VI 1951. godine održana je konferencija OFO Gornja Raduša na kojoj je bilo prisutno muških 59 i ženskih 27 članova N.F-a. Konferenciji su prisustvovali i drugovi: Nikić Stojan, H; Efendić Ismet, Kajganić Mitar i Mulabdić Rešad (?). Konferenciju je otvorio predsednik Brkić Nurija, a Nikić Stojan je objasnio da za konferenciju nije određen dnevni red već da je ona zakazana u cilju razjašnjenja i rasvjetljenja nekih uočenih stvari…
Na konferenciji su govorili mnogi i uglavnom se raspravljalo o planovima sjetve i porezu i raspodjeli sjemenskog materijala. Vidi se da su ljudi slobodno kritikovali i prigovarali i da je bilo kritike i samokritike i da se zaključiti da je u razrezu poreskih obaveza po domaćinstvima učestvovali i aktivisti koji su bili neka vrsta korektiva jer su bolje poznavali situaciju svakog domaćinstva. I ovaj zapisnik je rađen na listovima školske sveske suhom olovkom pa se, i pored lijepog rukopisa, teško čita. Šteta.
Za 18. jula 1952. godine Inicijativni odbor opštinskog odbora Narodnog fronta Tešanj zakazao je opštinsku izbornu konferenciju Narodnog fronta koja je održana u Kino Sali u Tešnju. Prema tekstu poziva upućenog delegatu Nuriji Brkiću dolazak je obavezan.
Iz drugih dokumenata iz ovog perioda može se iščitavati istorijat o djelovanju omladinskih organizacija i o vjerskom život, o kulturnozabavnim aktivnostima omladine i drugim obrazovnim i instruktivnim aktivnostime među seoskom omladinom. O svemu ovom u narednim prilikama i uz relevantne dokumenta, ali se nameće nesporan zaključak da je društveni život na našem selu samo 5-6 godina po završetku rata bio vrlo raznolik, aktivan i mukotrpan.
Naročito se nespornim čini i zaključak da je najveći dio tereta poslijeratne izgradnje Zemlje pao na seljačka pleća, a drugačije i nije moglo biti jer je i prijeratna i poslijeratna Jugoslavija bila, uglavnom, seljačka i sa vrlo malo radničke klase, a još manje školovanih i za druga zanimanja spremnih građana.
Meni se nameće još jedan zaključak, a to je i da je seljak/poljoprivrednik, pored ogromnog doprinosa razvoju Zemlje, najizvaraniji i najoštećeniji mada je od polovione sedamdesetih pa do devedesetih godina prošlog vijeka položaj sela i tzv individualnog poljoprivrednog proizvođača znatno poboljšan, olakšan i unaprijeđen. Naročito je bio napredak uvođenje obaveznog zdravstvenog osiguranja poljoprivrednika, stipendiranjem i kreditiranjem omogućavanje i seoskoj omladini nastavak školovanja na višim i visokim školama itd.
Ogromna je nepravda prema seljaku učinjena u tzv. tranzicijskom periodu poslije tzv. odbrambeno-oslobodilačkog rata i privatizacijom društvenih/državnih preduzeća pri čemu zemljoradnici nisu imali pravo ni na kakvo učešće u privatizaciji mada su inicijalna sredstva za izgradnju tvornica i uopšte industrijaliziaciju prikupljana i obezbjeđivana iz budžeta koji su se, uglavnom, alimentirali porezom kojeg je plaćao zemljoradnik/seljak.
Ovom prilikom i na osnovu ovih dokumenata ovoliko, a možda nekada i poljoprivreda i poljoprivrednik dobije svoje počasno mjesto na ljestvama istorije.
