Biti predsjednik i biti upravitelj groblja vrlo je slično.
Imaš puno ljudi ispod sebe, a nitko te ne sluša.
Bil Clinton
Prije nekoliko dana me obradova saradnik na poslu poklonom koji je kao poklon dobio. Admir Saračević mi je uručio neobični knjigu pod naslovom Sidžil Tešanjskog kadiluka iz druge polovine XVIII vijeka, u izdanju Opće biblioteke Tešanj i Orjentalnog instituta Univerziteta Sarajevo. Imao sam priliku čitati ponešto iz sudskog protokola iz perioda 1752-1790. godine ali sam obradovan činjenicom da je ovaj sudski protokol objavljen, te da se tako lijepo uređeno izdanje našlo sada u mojim rukama.
I kako to obično biva kada imate novu knjigu u rukama, prelistavajući stranice počnem čitati. Neke dijelove onako letimično, druge opet detaljno. I tako dođem do 200. strane na kojoj piše sljedeće:
Ima se po ovome postupati. Oni koji budu suprotno postupali bez ikakve milosti će biti kažnjeni.
Svim plemenitim, mudrim i vještim koji upravljaju državnim poslovima, koji, rješavaju pitanja koja se odnose na narod, svim predsjednicima, premijerima, ministrima, načelnicima, direktorima, svim na svim nivoima, OHR-u i Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, upućuje se ova visoka carska naredba, da je po primitku prime na znanje:
Na osnovu onoga što je naređeno kur'anskim ajetima, koji označavaju pokornost i glase: “Budite pravedni, jer to je najbliže bogobojaznosti i ne potpomažite jedni druge u grijehovima i neprijateljstvima” – naređuje se da se na području cijele Bosne i Hercegovine, prema svim ljudima koji tu žive, kao i svom stanovništvu i raji, stalno širi pravda i sipa milost, da se štite i čuvaju od svih nasilja, nepravdi i svih novotarija.
Političari i javni službenici ne smiju, u mjestima u koja dolaze, ni kod koga se besplatno hraniti, niti bilo šta uzimati. U provjerama zakonitosti i neslaganju, ne smiju držati ni jednu stranu, nego moraju postupati pravedno. Strogo je zabranjeno primanje mita i postupanje na štetu druge ili treće strane u sporu, čega se treba dobro čuvati.
Političari i javni funkcioneri ne smiju tokom izborne kampanje koristiti službena vozila i naplaćivati dnevnice. Oni su jednom izabrani da služe a ne da se javnim sredstvima bore kako bi dalje ostali na vlasti.
Parlamentarci, premijeri, ministri, načelnici i vijećnici ne smiju opterećivati raju u svoju korist ništa više, nego što je to bilo ranije propisano. Sve namete zbog velikog broja ministara treba ukinuti. Odavno su neki predsjednici, parlamentarci, premijeri, ministri, načelnici, vijećnici, direktori i službenici postali pohlepni, pa su raju, mimo šerijata, i pored mog carskog upozorenja, opteretili. Time prouzrokuju da mnogi napuštaju svoja ognjišta i odlaze u države EU.
Svi stanovnici Bosne i Hercegovine su od strane Svevišnjeg Gospodara mome veličanstvu dati u amanet. Oni treba da mirno i spokojno, zaštićeni od svih nevolja i nepravdi, žive u svojim mjestima i na svojim ognjištima, i da se mirno bave sjetvom i žetvom, ekonomijom i poslovanjem, proizvodnjom i trgovinom, te da stalno mole za dug život svojih vlasti.
Svi oni, iz čijeg djelokruga i granica njegova posjeda su istjerani i naselili se na druga mjesta, treba da se vrate i ponovo nasele u njihovo prvobitno obitavalište da tamo žive u miru i zadovoljstvu.
Prema tome, ukoliko i ubuduće, ma i u najmanjoj mjeri budete radili suprotno ovome carskom fermanu, pa dođe obavijest da ste raju opet uznemiravali, to će biti vaša nesreća. Ma ko bio da bio, taj će biti, bez milosti, prema stepenu krivice kažnjen. To s moje carske strane neće biti zanemareno. Ubuduće, neće se više niko moći izgovarati time: “nismo znali ili nismo se mogli dogovoriti.”
Ali kada sam sljedeći dan nastavio čitati, krenem ponovo od 200. strane i ovo ne nađoh. Nađoh slično, ali nema predsjednika, parlamentaraca, premijera, ministara, …nego imaju emiri, veziri, kadije, vojvode, mjesne ćehaje,… Baš čudno.