Organizacijska kultura

Mi živimo u svijetu gdje su sahrane važnije od umrlog,

gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti.

Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj.

Eduardo Galeano

 

Kratkoročno, moguće je napraviti rezultat bez sistemskog pristupa. Podići performanse, povećati protok, iskoristiti resurse… Dugoročno, nije moguće održati performanse i praviti rezultat bez promjene organizacijske kulture. Nema pouzdanosti bez promjene organizacijske kulture. A kultura nije vezana za „tvrdi“ segment organizacije, za strategiju, procese, strukturu, za „tvrde“ resurse. Kultura pripada „mehkom“ segmentu organizacije, „soft“ području i vezana je za ljude. 

Odgovornost je vezana za ljude. Ne može se proces učiniti odgovornim. Proces treba da bude stabilan a ne odgovoran. Ali to da li je proces stabilan ovisi i o ljudima, a ne samo o opremi i ulazima. Ljudi mogu preuzeti odgovornost ali mogu i izbjegavati odgovornost. Uvijek je bilo važno da ljudi preuzmu odgovornost. U sadašnjim okolnostima to je mnogo važnije. Organizacije se više nego ikad susreću sa promjenama u okruženju. Pitanje je kako ljudi reaguju na promjene i kako organizacijska kultura reaguje na promjene?

Riječ promjena znači „napraviti nešto drugačije ili postati drugačiji“. Ali ako je potrebna promjena organizacijske kulture kao odgovor na promjene u okruženju da bi se postizali rezultati, nije dovoljno da ljudi samo rade drugačije. Potrebno je da ljudi rade prave stvari, u pravo vrijeme i na način da proizvode očekivane rezultate. Stoga je tranzicija organizacijske kulture nužno povezana sa ciljanom, usmjerenom i fokusiranom promjenom.

A najvažnija promjena u periodu tranzicije organizacijske kulture je podizanje odgovornosti. To nije samo pitanje volje. To je vezano za iskustvo koje ljudi nose sa sobom (iskustveno znanje i uvjerenja), za razmišljanje (stečena znanja i vještine), za djelovanje odnosno poduzimanje akcija koje vode očekivanom rezultatu. Stoga je prvi korak u izmjeni organizacijske kulture na rukovodstvu. Ljudi trebaju znati šta se od njih očekuje, koji se rezultati očekuju, koje ciljeve treba dostići. Bez tog prvog koraka nema promjene. Ali ako se ostane samo na tom prvom koraku isto tako nema promjene. Prepustiti se svakodnevnici, raditi hiljadu poslova istovremeno je nedostatak fokusa. To samo održava postojeću organizacijsku kulturu koja generiše više problema nego rješenja. 

Stoga je suštinski važno da se rukovodstvo pozabavi pitanjem organizacijske kulture. Ako uposleni ne reaguju na probleme, čekaju i gledaju da se nešto dogodi, da neko drugi nešto uradi, da upiru prstom na drugog i prebacuju krivnju na drugog to ukazuje na organizacijsku kulturu žrtve. U takvoj situaciji prioritet je promjena organizacijske kulture u kojoj će uposleni reagovati pozitivno, kada nešto ne ide vidjeti o čemu se radi, usvojiti to kao da zavisi samo od njih, identifikovati uzrok, pronaći rješenje i realizovati. Podijeliti to sa kolegama. Korisnici usluga i kupci će to uočiti i znati cijeniti. 

 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *