Borba

Lakše se boriti za svoja načela nego živjeti po njima.
Alfred Adler

Sam život je borba ali nije dobro od borbe praviti život. Borbom treba sebe mijenjati a ne druge. I borbom treba sebe osposobljavati kako bi pomogli drugima ali i zaštitili se od drugih. Posrtati, padati i ustajati je neizbježni dio putovanja. Važno je da čovjek oblikuje svoju svijest u odnosu na krajnji cilj kojem stremi kako mu posrtanje i padanje ne bi teško palo, i kako bi nalazio snagu za ustajanje. Ljepota krajnjeg cilja može donijeti pozitivne misli u ljudski um i svjetlo u ljudsko srce.

Okolnosti se mijenjaju. Nekada idu na ruku, nekada ne idu. Kada su okolnosti nekom naklonjene tada čovjek uglavnom ne govori o okolnostima nego o svom uspjehu. Nasuprot tome, kada mu okolnosti nisu naklonjene, čovjek upire prstom u druge i traži krivnju u drugima zato što rezultati izostaju. Čovjek je sklon da se ponaša sebično i nezahvalno i da istovremeno kritikuje svakog drugog za iste sklonosti. Spreman je boriti se za svoja načela i suditi drugima po njima ali mnogo manje je spreman da sam živi po tim istim načelima. Reklo bi se da s čovjekom nešto nije kako treba. A nije tako. Čovjek je savršeno dizajniran ali je prihvatio i slobodu, pravo na sopstveni izbor a u tom paketu je i odgovornost za posljedice tog izbora. Um je sposoban pronaći razloge i okrenuti se protiv bilo koga, opravdati sopstvene slabosti i misliti o sebi najbolje ali ako je ljudsko srce čisto tada će se smanjiti nepoželjan manevar za ljudski um. Važno je voditi bitku između onoga što čovjek zna i onoga što osjeća.

Cijeli kosmos i sam čovjek je pun primjera i dokaza da život nije slučajan, i da nije besmislen. Čini se da nikad nije bilo lakše spoznati smisao života, razumjeti svrhu ljudskog boravka na Zemlji i pronaći sopstvenu orjentaciju. Uprkos tome, prisutna je dezorjentacija, široko rasprostranjena i prilično duboka. Ako se čovjek prepusti većini, prepusti tom moru dezorjentacije, velika je šansa da se izgubi. Kada se čovjek pogleda u ogledalo treba da tamo vidi čovjeka. I da bude potpuno svjestan te činjenice. U tom čovjeku koga vidi leži potencijal. Sve što treba je taj potencijal iskoristiti u najboljem interesu. Pomoći drugima koliko se može a ne praviti nikome štetu. Biti zahvalan za mogućnosti koje stoje u okruženju. Ako ne zna kome će biti zahvalan neka traži, spoznaće. Onaj kome treba biti zahvalan nije nepravedan ni prema kome. Čovjek je prema sebi nepravedan i lahkomislen.

A kada nastane šteta koju ljudi nazivaju prirodnom nepogodom, tada solidarnost između ljudi, između zajednica, kompanija treba potvrditi da ima nade. U jednoj teškoj situaciji prije par godina Tešanj je priskočio u pomoć Doboju. Sada su poplave zahvatile dijelove Tešnja, te je Doboj pomagao Tešnju. Općina djeluje prema svojim nadležnostima i mogućnostima. Neke kompanije su poplavljene i vjerujem da će druge kompanije pokazati solidarnost prema onima koje su imale štetu. Ali pored svega, ljudi bi trebali pokazati međusobnu solidarnost. Oko 200 domaćinstava je poplavljeno – pretrpjelo neposredno veliku štetu u svojim domovima. Na području općine Tešanj je oko 14.000 domaćinstava. Kada bi svako domaćinstvo sudjelovalo sa 1,0% svojih mogućnosti, imućni prema svom stanju a siromašni prema svom stanju, bio bi to dobar znak zahvalnosti onih koje je nepogoda mimoišla.