TESANJ.NET stranica grada
Kad svi jednako misle, znači nitko ne razmišlja mnogo.
Walter Lippmann
Jednog dana, prije 66 godina, Albert Ajnštajn je podijelio test svojim studentima. Jedan od studenata je ustao i kazao: “Gospodine Ajnštajn, zar ovo nije isti test koji ste nam podijelili godinu dana prije? Ajnštajn je odgovorio: Da, da – radi se o istom testu. Student pomalo zbunjen, nastavi: Ima li smisla da odgovaramo na ista pitanje ponovo? Ajnštajn je ponovo odgovorio: Da, ima, pitanja jesu ista ali nisu više odgovori isti – odgovori su se u međuvremenu promijenili.
Da je Ajnštajn živ danas, šta bi rekao svojim studentima? Odgovori na ista pitanja postaju drugačiji u toku istog semestra. Čovječanstvo se uzdiglo na novi nivo naučne, tehnološke i komunikacijske spoznaje tako da se odgovori na ista pitanja veoma brzo mijenjaju. Ljudski dizajn je čudesan i čovjek je u stanju da generički podiže nivo spoznaje i da otkriva ono što nikada ranije nije otkriveno. Jedini uslov je drugačije misliti. Razmišljati. Istraživati. Ne prepustiti svoj um da funkcioniše kao automatski pilot.
Svakom se dogodilo da “se uhvati” i prepozna kako to izgleda kada um funcioniše kao automatski pilot. Čovjek putuje, bilo da vozi auto ili ide pješke, misli mu odlutaju o nečemu potpuno trećem i onda stigne tamo gdje je pošao ali se ne može sjetiti i kako je prošao cijeli taj put. Dok je čovjek razmišljao o nečemu trećem, u isto vrijeme mozak je uključio automatski pilot jer je u memoriji negdje imao pohranjene podatke o tom putu. To se ne može dogoditi ako čovjek prvi puta negdje putuje. Većina ljudi se veoma slično ponaša u svakodnevnom životu: u kući, na poslu, na odmoru. Radi ono što većina radi jer je to “normalno”. A to nije ništa drugo nego automatski pilot, ponavljanje istih aktivnosti na isti način. To vodi stagnaciji i zaostajanju.
Treba pobjeći iz tog “normalnog” radnog okvira koji nije ništa drugo nego ograničenje. Taj uobičajeni radni okvir, “normalni” radni okvir ima svoje granice u svakom segmentu: u području onog šta je legalno, šta je tehnološko znanje, informatičko znanje, šta je moralno i etičko. Od svih tih čvrstih okvira, jedino ne treba rastezati ili lomiti moralni i etički okvir. Taj okvir treba zadržati. Sve druge okvire treba proširiti. Prije 50-60 godina se intenzivno radilo na podizanju pismenosti ljudi. Tada nije bilo elektronske komunikacije. Sada već ulazimo u novi radni okvir u kome odgovor na pitanje je li neko pismen ili nije postaje sasvim drugačiji. Danas biti pismen već znači ovladavanje elektronskim tehnologijama, savremenim tehnološkim rješenjima. Uz to se mijenjaju riječi jednog te istog jezika, uvode se mnoge nove riječi u komunikaciju da bi se nova tehnološka i druga rješenja mogla komunicirati ali to ne znači da treba zanemariti učenje o strukturi rečenice i pravopisu. I to ne znači da treba koristiti nepristojnu komunikaciju zbog sasvim novih i velikih mogućnosti. Ali te mogućnosti treba staviti u funkciju organizacijske transformacije, u funkciju lakšeg komuniciranja i dogovaranja, lakšeg uspostavljanja ciljeva i prioriteta, lakšeg donošenja odluka, lakšeg informisanja o zajedničkom putovanju ka ciljevima, lakšeg osposobljavanja saradnika i upravljanje ljudskim resursima, u funkciju lakšeg i boljeg…
Ove blagodati treba iskoristiti dok su raspoložive. Ko zna, možda će oni koji danas žive dočekati da neće više biti pitanje slobode govora kao jedne od ključnih sloboda i ljudskih prava, možda će se boriti za slobodu mišljenja. Jer oni koji misle drugačije i stalno istražuju nove mogućnosti idu ka novim tehnološkim rješenjima koja će omogućiti onim na čelu da znaju šta ljudi misle. A tada će možda spoznati da oni koji ih hvale i koji ima aplaudiraju misle o njima veoma loše. Ili da i ne misle o njima uopće nego misle o sebi. Misle kako da iskoriste to dodvoravanje u svoju korist. A tada, ko zna na šta će sve to izaći.
