TESANJ.NET stranica grada
Neizmjerno me ovih dana obradovala vijest da je Dalibor Dado Marinković, bubnjar iz Parnog valjka, a i session bubnjar mnogim poznatim pop-rock zvijezdama, najavio skori izlazak njegovog prvog solo albuma! Prosuće se, kažu, s njim instrumentalo biserje!
Trag te vijesti odvede me u djetinjstvo i u ranu mladost, do mog komšije, Ivice Tole Marinkovića, Dadinog oca i prvog muzičkog mu mentora. Učio on tako Dadu muzici još od doba kad je Dado imao samo 6 godina!
A, imao je Tolo, još od djetinjstva, nešto duhovno, harlemovski u svom habitusu. Stara šerpa i dva vretena-eto bubnjeva, ploha školskog stola idealna za stepovanje u , samo njemu poznatom, harlemovskom ritmu, dvije olovke-udaraljke, i sve tako. . . čudo jedno! Mi, iz naše klape, često bi ga više onako, pro forme, lošim vokalima propratili. Mladost-ludost!
Godina 1971. Izrasli mi u omladice, i tako organizujemo “Igranku u Domu na Tešanjci “-svake nedelje uveče!
Imamo 25 wati-Maršalovo pojačalo, od zvučnika, dvije “petnaeske”, Iskra gramofon i stotinjak singl ploča, i. . . i. . . , pa naravo, našeg Tolu- “disk džokeja”. Njegov radni prostor bit će malehna sobica za kino-projektor. Krenulo bi obično već u nedeljni sumrak. Zagrijavanje: Tolo do daske pušta: Šabana, Silvanu, Safeta, Kalezića, Kiću, Yu grupu, Bobu, Indexe. . . i onda, za svoj ćeif – Šabana Bajramovića, Dilailu i Tom Džonsa, Inglberta Hemperdinka, Time i Dadu Topića. . . Raja se već okupila . Kreće igranka! Tolo je to ovim redom dozirao: Tango”stiskavac” uz Paloša, Kemicu, Shadowse i Klifa Ričarda, Bobu, Kiću, Indexe. . . Pauza . Pojačalo se hladi. Na sve strane cigaretni dim! Ide potom rock and roll: Dip Parpl, Roling stonsi, Lola od Pro arti (obavezno!), Siluete, Bitlsi pa Elipse. . . Pregrijani rokeri zaslužuju nešto dužu pauzu. Oni odmorni skaču sa svojih stolica, jer krenulo je Užičko kolo, harmonikaša Branimira Đokića. E, baš tu i tada, Tolo dokazuje svoje di džej majstorije i smisao za ritam. Od tri do četiri minuta Đokićeve muzičke izvedbe utisnute u singlicu RTB-a , vele majtorskim potezima on je “raztegne” na petnaestminutnu svirku. Tako on gramofonsku iglicu filigranski precizno prebaci s kraja vinila na početak bez da naruši ritam, a da i igrači ne izgube korak.
U tome je bio velemajstor. Pravi Zoran Modli! I baš na ovoj tački “Tolinog dnevnog reda”jedne nedelje u salu iznenada”uleti” klapa “pokislih” bećara, sa Ićom šargijašom na čelu. Kreće izvorno kolo. Ićo udara u šargiju, a ona Đokićeva harmonika odzvanja. Haos! Neko u šali dobaci: “Sustavi šargiju-razbiću kolo!”. “Ratoborni” bećari se nahoroziše. Ušuti se šargija, ali i Đokićeva harmonika! Tolo je “ugasio”! Ulazi u salu, prilazi Ići šargijašu, zagrli ga i vodi ga do centra sale. Udari dva tri takta u Ićinu šargiju, a na njoj ona kićenka zaleluja! “Nastavi dalje!” lakonski će Tolo.
Bećari zapjevaše, iz Ićine šargije odzvanjaju akordi šokačkog kola, formira se posred sale oveliko kolo igračica, pridružiše se i bećari! Oni tromi, a djevojke, poput vile Ravojle onako u stilu “drmalo se-treslo se”, kao onaj Bracin ringišpil-vrte li se . . . vrte.
I Ićo i bećari istog trena lipsaše! Otpozdravljamo im, uz želju da navrate i slijedeće nedelje. Nisu više navraćali, ali su nam onomad donijeli nafaku. Jer od te večeri “Igranka na Tešanjci” postala je znamenita. Od Blatnice do Kotorska, od Kulaša do Šehera. . .
Po osam stotina duša se znalo skupljati, što u sali, što ispred nje. Obogatili smo fond ploča , što singlica što longplejki, na skoro dvije tisuće. Ponajviše Tolinom zaslugom! Ona Hana iz Izborove prodavnice ploča u Doboju, svih tih godina nas je smatrala Top mušterijom. I mjesna zajednica ulaže pare od ulaznica u izgradnju novog nogometnog igrališta Topolik, sada poznatog kao Petričev distrikt. Tako je to bilo.
Najinteresantnije, naravno, dolazi nakraju. Elan, onaj stvaralački, nas ponese pa formirasmo tako i folklornu sekciju. Večernjim probama “upravlja” koreografkinja, iz Srbije skoro pridošla, nastavnica Ružica, skoro pa da je naša generacija! Na probi su:Ivica-Tolo, Sutka, Fuad, Doma, Luka, Jasmin, Ruža, Fahir. . . Neopisivi miks likova i imena.
U pauzama šegačenje prepričavanje događaja viceva.
Veseo mladalački smijeh!
Ružica oduševljena našim drugarstvom znatiželjno će dobaciti: “Vidim iskreno se družite i radujete, i ne smeta vam ni socijalna, a ni nacionalna različitost-baš se tome veselim. ” A Tolo, ne časeći ni trena dobaci: “Ma draga nastavnice, Ja kad pročitam dobru knjigu neznam je li ona bila pisana ćirilicom ili latinicom , to ti je istio i sa dobrim drugom. . .!”
Znao sam da tu misao nije nigdje čuo, ni pročitao; plod je to bio njegovog čistog , neiskrivljenog karaktera. Karaktera moga dobrog druga Tole! Ovih godina ta “njegova” mi često navrati u goste.
Živ mi i zdrav bio u toj Wieni , moj druže Tolo!
Do viđenja!
