Stranka

Demokratija je proces koji nam garantuje
da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo.
Džordž Bernard Šo

Demokratija živi od fer diskusije da bi se pronašao najbolji put. Ako nema te diskusije u demokratskoj stranci, kako će takva stranka biti demokratska? Ili kako će takva stranka uticati na izgradnju demokratskih institucija vlasti? Pogrešnost puta se treba preispitivati zbog svoje pogrešnosti mnogo prije samog rezultata. Sam rezultat može biti povod za preispitivanje pristupa ali bih rekao da je to krajnja tačka. A sam rezultat ne bi trebao biti povod za međusobne napade, za optužbe, za upiranje prstom u drugog. U organizaciji postoje ciljevi. Ako ciljevi na kraju nekog razumnog perioda nisu dostignuti, u politici je to i izborni rezultat, onda najviše rukovodstvo demonstrira odgovornost. Jer uspostavljeni unutarstranački sistem koji uključuje ljude, procese, procedure, planiranja, sagledavanje rizika, prijetnji i prilika, ciljeve, komunikaciju, monitoring, korektivne akcije nije dostigao postavljene ciljeve. A građani na izborima su dali svoju ocjenu tog sistema. Logično se nameće zaključak da je rukovodstvo imalo bolju ocjenu tog sistema (interna ocjena) od onog što su dali građani (eksterna ocjena). Posebno se to odnosi na odgovornost rukovodstva koje je dugo na čelu izgradnje takvog jednog sistema. Rukovodstvo je propustilo priliku uraditi pravovremeno korektivne akcije u procesu ili procedurama, u politikama ili kadrovima ali na kraju preuzima odgovornost. Nije riječ o krivnji, nego o odgovornosti. Postoji razlika.

S druge strane svjedočimo jednu praksu u kojoj se ta razlika ne vidi, u kojoj rukovodstvo ne manifestuje odgovornost za funkcionisanje sistema uspostavljenog u organizaciji, nego manifestuje autoritet čelne pozicije kroz samopromociju, kroz dijeljenje lekcija svim drugim, kroz opravdavanje svakog rezultata, kroz upiranje prstom u druge. U tom smislu je trenutno aktuelna situacija u SDA BiH.

Predsjednik SDA r. Sulejman Tihić, pri svojoj trećoj kandidaturi (2001-2005, 2005-2009, 2009-2013….) u borbi za novi – treći mandat, je imao protivakandidate Bakira Izetbegovića i Adnana Terzića. I dobio je podršku za taj mandat. Bakir Izetbegović je tada imao snažan govor, nudeći vraćanje SDA u desni centar u odnosu na ono što je tada SDA bila – lijevi centar. I Bakir Izetbegović je imao značajnu podršku, ali nedovoljnu. Adnan Terzić (prethodno Predsjedavajući Vijeća ministara BiH) je ostavljen izvan rukovodstva, prešao u SBB. Isticao je i treći mandat r. Sulejmana Tihića, trebao se održati redovan kongres i birati novo rukovodstvo. Pet do dvanaest, dogovorili su se Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović, dogovorili su da se redovan kongres odgodi i održi Konvencija SDA na kome je trebao Sulejman Tihić ostati do 2015. godine na poziciji predsjednika (produženi mandat) a Bakir Izetbegović izabrati za njegovog zamjenika, odnosno najaviti dolazak novog predsjednika – nek’ se zna, za svaki slučaj. Dogovorili su i da se Statut SDA BiH promijeni, temeljna pravila po kojima funkcioniše jedna stranka kako bi sve bilo u skladu sa statutom. Glavni odbor SDA je to potvrdio sa 97,09%. Snaga tako visokog organa SDA da sačuva temeljna načela u korist razvoja organizacije a ne u korist personalnih ambicija bila je 2,91%. Malo brate.

SDA BiH, tada, prije sedam godina nije imala snage da sačuva temeljna načela i procedure u korist razvoja pozitivne prakse unutar demokratske političke stranke nego je izmijenila ta načela i procedure u korist pojedinačnih ambicija na vrhu. A to je bio veliki simptom, pokazatelj da se kreće pogrešnim smjerom. Na žalost, taj smjer je nastavljen, čak je intenzivirano eliminisanje ili u najmanju ruku destrukcija zdrave unutrašnje konkurencije. Manje/više, na svim nivoima organizovanja. Prošlogodišnji izbor Bakira Izetbegovića na redovni drugi mandat protekao je bez protivkandidata, bez drugačijih ideja, bez potrebne energije da se sagledaju različiti pristupi i izabere najbolje. Pri tom izboru g-din Izetbegović je najavio vraćanje SDA u lijevi centar, dakle tamo gdje je SDA bila prije 10 godina. U svim tim prilikama sam pisao: 13. januara 2013. godine sam napisao kolumnu pod nazivom Inovirani model kompromisa, kojom sam pokušao kritički ukazati na to stanje, zatim 08.01.2016. godine javni drugi kritički osvrt pod nazivom Otvoreno pismo predsjedniku te 15.09.2019. godine treći pod nazivom Novi predsjednik. Naravno, nije bilo teško napisati, teško je bilo nešto promijeniti. Nekako su spontano, po nekoj inerciji, nestali svi unutarstranački mehanizmi kritičkog dijaloga, organi SDA su bili jednosmjerno informisani, a za eventualne sankcije zbog slabijih rezultata cijenu su plaćali slabiji, oni “ispod”. Tako se SDA “očistila” od slobodoumnog kritičkog mišljenja. Mnogi su odlazili i zbog sopstevnih ambicija jer se prostor za transaprentno “napredovanje” unutar SDA zatvarao.

Demokratske procedure treba poštovati. Principe pogotovo. U tome se svi slažemo. Ne slažemo se samo onda kada dođe red da se na nekome od nas to primjeni. Kako da neko nađe snagu i izdigne se iznad onoga što ostajanje na vrhu čini toliko izazovnim i opsesivnim, te sam sebi pronađe toliko razloga zbog kojih treba i dalje ostati. Da li čovjek ubjedi sebe da je to najbolje za organizaciju na čijem je čelu ili to drugi učine zbog svojih interesa? Ne znam, ali sam gotovo siguran da bez te uvjerenosti niko ne bi mogao sa toliko odlučnosti i bez bilo kakvih ograničenja boriti se za sebe. A ljudi koji su na čelu, rukovodstvo, morali bi prije svega ostati ljudi a ne da na prvo mjesto dođu funkcije koje obavljaju. Jer je svako ko se nalazi u rukovodstvu ipak samo čovjek. A čovjek bi trebao, gdje god da se nalazi, dok prolazi kroz vrijeme da razmišlja o tom svom prolasku, da bude samokritičan, da iz sopstvenih grešaka izvuče pouke za budućnost. Tako bi trebale da rade i organizacije. Nema smisla raspravljati o greškama kada se one dogode, ali ima smisla i potrebe iz istih izvlačiti pouke. To je jedina korist koja se iz grešaka, iz propusta može dobiti. Uvijek je bilo ljudi koji su pravili spletke, podmetali i ogovarali, tražili prečice, primali mito ali nije su uvijek to smatralo normalnim i prihvatljivim ponašanjem. Još manje uspješnim. Mora biti nekog stida, srama, straha od prezira i kazne. Ne smiju se ljudi dovoditi u situaciju da se mora biti s nekim ili protiv nekog, poslušan ili izigran, sljedbenik ili izdajnik. Ne treba dotući ranjenog, popljuvati slobodumnog, zgaziti dostojanstvenog. Ne može cilj opravdati sredstvo. Nije snaga u bahatosti i cinizmu. Nije snaga okružiti se poslušnicima. Potreban je snažan multidisciplinaran, nesebičan i kompetentan saradnika tim više nego ikada. Svakoj stranci, i svakoj organizaciji.