KAHRIMANOVIĆI

Bolje spriječiti nego liječiti – izraz koji si upamtio još kao dijete. Sad je Evropska unija domislila  da je i jeftinije spriječiti nego liječiti pa je zavela test na genetiku. Odeš da ti ispune papir na kom je porodično stablo, a tamo će ispisati ko ti je od koje bolesti bolovao i u kojoj je godini preselio. Pa će iz tih podataka skontat tvoj  faktor rizika. Razgovor sa ljekarom je slijedio ovako:

– Da li imaš braće, sestara?

– Tri brata i jednu sestru.

Ljekar te pogleda ispod naočala, vrati pogled na papir, iz kurtoazije se osmijehne pa nastavlja:

– Sad mi reci, tvoj otac, koliko je imao braće, sestara?

– Četiri brata i dvije sestre.

– A majka?

– Šestero braće, sestru jednu.

Ništa te više nije pitao, odšetao je do susjedne ordinacije, tamo se posavjetovao sa kolegom, a po povratku ti kazao da je to zasad dovoljno i da ćeš biti pozvan još jednom.

Tebi je bilo jasno da je Evropska unija napravila obrazac porodičnog stabla prema ovim novim sortama debla tipa kruške kajzerice. Gdje će se od djeda do svih unuka umjestiti tih desetak duša. Šta im je falilo da naprave drvo k'o karamut pa da se i naša bosanska familija umjesti? Prvo si se sjetio komšije Hasana Kalaje. Nakon prvog infarkta  ležao neko vrijeme u dobojskoj bolnici pa ga dovezli kući. Dok mu je hanuma Aiša zategla posteljinu i raspuhala jastuke Kalaja pobjeg'o u čaršiju. Prvi ga komšija sreće i pita:

– Otkud ti Hasane…?

A Kalaja veli:

– Rekli doktori “do daljnjeg !“

Sad znaš kako ćeš ženi odgovoriti kad te bude pitala kako je prošao tvoj test na genetiku.

Hasan Kalaja

Onda si se sjetio tvojih komšija Kahrimanovića, koji li će prvi otići na testiranje? Pa vidiš zabezeknutog njemačkog doktora kako sluša imena: Rušto, Šemso, Nurko, Neđo, Zlatko, Ibrica, Zuhra, Muris, Rešid, Indir. Devet braće, devet Jugovića, pardon Kahrimanovića. I jedna sestra Zuhra koju zovete Duda jer svi Kahrimanovići imaju nadimke. Samo Žlipo nema. Indir-Pindo je rođen posljednji, deseti i njemu je Tito kum. Pa svaku Novu godinu dobije od Tita paketić i u njemu mandarine sa Briona koje je Tito lično uzgojio. Nisi siguran kako se sad piše Nova godina, velikim ili malim slovom, tebe su ovako učili. Velikim. Bog se piše malim slovom. Indir ima i nadimak Raba jer mu je cura Raba-šćer Mehe Gatibe.

Glava porodice Kahrimanovića je otac Ibro. Krupan, brkat sa velikim šeširom i još većim stomakom. Da l’ zbog velikog stomaka il’ je takav kućni adet, Ibri cipele veže žena Zuhra. Zuhra je došla kao muhadžir iz Čajniča nakon onog rata. To ti je kazala njena najbolja jaranica kod koje si kao student stanovao u Sarajevu. Tebi se lahko sjetiti Zuhrinog nasmijanog lica sa cigaretom Jugoslavije ukraj usta. Kao da joj je bilo malo svoje djece, od neka doba je Zuhri u kuću uselio i Drhto. Drhto je tada glumio malog Hamida  u filmu Blago u duvaru. Od proljeća do jeseni su Kahrimanovići držali tezgu na pijaci. Voće i povrće. A kad počne sezona bostana tad se uz tezgu dizao šator jer se moralo kraj bostana spavati, dežurati, da neko bostan ne pokrade. Otac Ibro nikad nije spavao, a najčešće je to bila mati Zuhra. Ti si pomagao kad je trebalo istovarati lubenice. A kad za tezgom rade tvoji drugovi Žlipo ili Živčo onda smiješ i prodavati. I praviti čep na lubenici ako mušterija zatraži da provjeri je li lubenica zrela. Kad su se pojavile prve duge svjetlozelene lubenice iz Grčke Ibro je na kartonu napisao LUBENICE KLI-KLI pa ste se vi djeca smijali.

Tebi se ovdje teško odlučiti o kom od braće pisati. Pindi, Živći, Žlipi, Mitiji, Gaći, Čezu, Ćuranu, Rušti, Trumanu. A za sve je ovaj papir tijesan. Otac Ibro je preselio na onaj svijet uoči posljednjeg rata, mati Zuhra nekako odmah iza rata ,a rat je sve Kahrimanoviće zatekao u Njemačkoj. Osim Dude koja se udala za Luku pa su Luka i Duda dijelili pakete pomoći što su braća slala iz Njemačke. Mahalu, čaršiju i široki krug prijatelja nisu zaboravili.