ŠIRBEGOVIĆI

Je li Hamza Širbegović bio informbiroovac? Jedni vele da je zaglavio bez ikakve krivice a drugi opet da je i sa kamiona, kad su ih povezli iz Tešnja, vikao živio Staljin. Kad se vratio sa Golog otoka živio je mirno i veselo, politiku je zamijenio malo kafanom malo lovačkim šetnjama. Mati ga gleda a odnedavna nešto počela uzdisati :

– Eh moj Hamza…eh moj dragi Hamza…

– Šta je majka, šta si mi se to zadeverala?

– Ma računam sine, kako li ćeš ti preko Sirat-ćuprije?

– A šta je to majka Sirat-ćuprija?

– Eh sine, jedan je džennet a više je džehennema. A da bi se došlo do dženneta moraš preći  preko tih džehennema a tuda ide samo jedan put, Sirat-ćuprija. Pa će ih se bogme više sa te ćuprije okliznuti u džehennem nego što će ih dopasti do dženneta.

– Majka, kako ja računam, samo je jelde važno da ne budem pijan pa da se ne okliznem.

– Moj Hamza, znaš li ti bolan da je Sirat-ćuprija tanja od dlake a oštrija od žileta…

– Majka, ne ljuti se, al Boga mi, onda to neće preć ni bajo rado.

Jedan curetak si otpratio kući jedne proljetnje večeri a ona ti dade poljubac i reče bogme da ti je zadnji od nje. A ti ćeš do svoje gimnazijske teke plavih korica, koja je služila isključivo za pismene sastave, upisati svoj osud, poredeći sebe sa izbeharalom šljivom u njenoj bašči a ti sirota ostade nerascvjetano drvo tog proljetnog pupanja i cvjetanja. Profesorica Bojana je hvalila tvoje lirsko pisanje a isto veče si mogao čuti Ibru Širbega na gornjoj čaršiji kako racituju navodno tvoju pjesmu: Pod guravom šljivom draga ljubimo se mi.

Ti i Ibro Širbeg ste rat provodili na Lipama, pod Zmajevcem, u istom rovu. Šalili ste se da je Ibru supruga Emira ispratila u rat pjesmom Ibrahim-bega svezana vode. Ibro te nagovarao da se ženiš, znao je tvoju buduću suprugu, radili su zajedno u školi. Ti si se branio, nabrajajući njene kojekakve mahane sve dok Ibro konačno nije kazao:

– Ma ženi je, taman da uzbrdo mete.

Pričali ste o Paviću i Kišu, o lovu i ribolovu, takmičili se ko zna više gljiva. Fidin je Širbegovića zet, pravnik na dobojskoj željeznici, izbjeglica, mitraljezac u susjednom rovu. Naći će ogroman i rijedak za naše krajeve vrganj pa ste se svi iskupili da ga vidite.

– Baci to, blento, to je ludara – kazaće Ibro.

Ti ćeš prepoznati da je riječ o smeđoj kraljevki, boletus appendiculatus, vrijednost vrganja ćeš ocijeniti na osam cigareta koje će Muris Husrem isplatiti Fidinu da bi mogao učiniti radost ocu koji je volio vrganje. Tako je tvoj rivalitet sa Ibrom, po pitanju gljivarskog znanja završio trijumfom.

Boletus appendiculatus – Smeđa kraljevka

Na Sinanovića Guvnu je bio jedan jedini rov. U rovu su bili Sejo Indijanac i još jedan njegov drug. Seji je nadimak dao Ibro jer je bio namazan ratničkim bojama. Jednom ćete analizirati Bambijevu topografsku kartu i saznati da Sejo ne zna da čita i piše. Sejo veli da je to saznao u jugoslovenskoj armiji kad je roditeljima napisao pismo. Pa ga pismo čekalo kući kad je došao na osdustvo, jer ukućani u pismu ništa nisu razumjeli. Sejo će gledati u pismo koje je sam pisao i skontati da ga ni sam ne zna pročitati. Usput, Seju je čitanju i pisanju u dolačkoj školi učio Ibro Širbeg.

Tvoja prva poslijeratna posjeta Tešnju, tvoj susret sa Širbegom na donjoj čaršiji. Tvoja prva rečenica:

– Boga mi si dobar Ibro, super izgledaš.

– Dok sam bio dobar sine, ništa mi nisu kazivali a kad ti počnu govorit da dobro izgledaš spremaj sebi utih-tahte.

O Amir Terzic

Amir Terzić, rođen 15.07.1962. godine u Tešnju, od oca Ćazima i majke Hibe (rođene Krdžalić). Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Tešnju a studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu. Radni vijek je započeo u Pobjedi Tešanj gdje ga zatiče agresija pa je angažovan u odbrani grada i države, naizmjenice u Pobjedi i Armiji BiH. Augusta 1994. godine napušta Tešanj i otad živi i radi u Češkoj Republici. Oženjen je i ima jednu kćerku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *