SLIKE GOVORE

Podatke priprema i  opisuje: Subašić S. Hasan

Zaboravljamo  običaje , svoje rođake,  sugrađane , komšije,   kolege  i ljude iz kasabe  koji su nekada  davali smisao življenja u njoj. Evo nekoliko starih fotografija da se ne zaborave ovi naši sugrađani, prijatelji, rođaci i poznanici, drugovi i dosti  naših roditelja i djedova.

Ahmetefendija Mulalić, Aširaga Mujčić,  hafiz Salih Smailbegović, Mahmutefendić Ibrahimaga , Mujaga Krdžalić ( sa štapom ispred Ahmetefendije Mulalića) ……

Fotografija je nastala na tešanjskoj Gornjoj  čaršiji, a  zabilježila je posjetu Tešnju   Dr. Mehmeda Spahe-predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) u društvu sa  njegovim pratiocima.Ispred  Spahe je Ahmetefendija Hodžić, zatim Samko Vejsić, Mehmedalija Smailbegović zvani „Pobro“ i dr..Bilo je to vrijeme  agitovanja u pomenutoj organizaciji i borba za pridobijanje novih članova i simpatizera u izborima  za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS koji su održani u novembru 1920. godine. Kako se i očekivalo, JMO je  dobila tada najviše glasova (2.977) pa je za poslanika  izabran njen  vrlo uticajan član – profesor Hamzalija Ajanović , ondašnji urednik lista „Pravda „ u Sarajevu.

I ova fotografija je nastala na tešanjskoj Gornjoj čaršiji sa koje se vidi kako je organizovan doček Dr. Mehmeda Spahe  kao i kako je izgledala 1920. godine Gornja čaršija. Na lijevoj strani se nazire poznata Vakufska

Na fotografiji je  Muharemaga Bukvić (otac Avdage i Omerage Bukvića) sa Kemom Bukvićem za koga  se zna da je učio brijački zanat kod Mehmedalije Smailbegovića zvanog „Pobro“ iz Tešnja. Ovaj stari snimak, po meni, govori da mlađi (Kemo) pravi društvo svom mnogo starijem  rodu koji, očito, uživa za  postavljenom sofrom u svojoj avliji u Bukvi.

Članovi  Vakufskog povjerenstva Tešanj iz 1958 godine. Slijeva  prvi je Medarić hadži Ahmet, zatim Avdaga   Hadžismajlović, Ahmetefendija Mulalić, Hafiz Ahmetefdendija Adilović, Džemalbeg Ajanović, Aljo Dautefendić i hadži Nurija Brkić .

Naredna fotografija snimljena je, očito, u ljetnom periodu  ispred jedne od tešanjski birtija . To se vidi i po meraklijskom izrazu lica sa nje. A kako i ne bi kad u to vrijeme njihovog boravka pred birtijom nije bilo automobila da im remeti mir i rahatluk. Tek bi se našao  poneki biciklista na iznajmljenom biciklu na sahat dva ili na dan. Zna se da su iznajmljivači bicikla u vremenu o kojem govorim bili Ibrahimpašić Muhamed i Deljkić Mustafa. Nisu bili opterećeni ni seoskom ni čaršijskom politikom. Ljudi su se raskomotili na ljetnom suncu i učinili rahat od svega što nije dobro.

 

Na fotografiji su prepoznati rahmetlije:

 

Ahmet Školjić (drugi sdesna), i do njega njegov prijatelj Osmo Turalić.

Ovaj snimak je nastao 30.5.1955. godine ( prema zapisu ondašnje djevojke Bedak Adile kasnije udate Brkić) i to pred objektom Berberović Fajze u centru Tešnja, a ujutro prilikom dolaska na posao. Na fotografiji su slijeva: Medarić  hadži Ahmet (trgovac), Morankić Hidajet, Jabandžić hadži Hasan, Jerković Dušan, Suljo Kremić, Mušan Vilašević sa Kosa (sa kapom u ruci).  Čuče:Osman Braćkan, Ruštić Hamza, Adila Bedak, Ifeta Agić i Mešinović Džemila – ukrašena svojim djevojačkim pletenicama

Nekadašnji objekat Berberović Fajze u centru Tešnja očito je bio i sastajalište dokonih.

I ovaj je snimak nastao ispred njega, ali nešto kasnije. Na fotografiji su prepoznati : rahmetli Mesud Kerić (sa sunčanim naočalama), do njega  pokojni Ilija Gverić, zatim Nijaz Širbegović, rahmetli Ahmet Turković, Emin – Emko Hadžimujić, a iznad Emke je, između dva dječaka, rahmetli Ibro Panjalić  ……..

Za središnju ličnost sa ove stare fotografije, koja  je nastala  oko 1920. godine u Tešnju , izabrah Ivu Jurišića – službenika ondašnje općine Tešanj ( u fesu – sjedi između svoje žene Ane i snahe Zorke), koji potiče iz Travnika , a žena  Zorka i snaha Ana  iz  Žepča. Za  Zorku se zna da je bila vrsna šnajderica, a za Anu da je bila udata za Ivinog sina Antu zvanog „Čarda“ koji je prije i uz II. Svjertski rat bio sudski revizor u Tešnju  ( stoji gore). Iznad Ane je Luca kći Ante, a s druge strane Antina  sestra Marija. Takođe se i ovo zna da je Luca bila udata  u porodicu Čizmar u Potočanima kod Jelaha.

Za kraj ovog javljanja izabrah sjećanje na svog dobrog ahbaba rahmetli hadži  Muhameda Bejtića iz Raduše koji među živima nije još od 2005.godine. Imao je, naime, moj ahbab običaj da u proljeće, kada mu stignu trešnje na njegovom imanju u Raduši , poziva svoje prijatelje i ahbabe u trešnje. Tako smo rahmetli Fuad Hodžić, Eso Vilašević i ja sa ženama odlazili rado Muhamedu u trešnje, a to nisu bile obične posjete, nego stvarno pravi ugođaji.Obavezno

smo i kućama nosili brižno ubrate trešenje. Ovaj običaj nije bio usamljen jer je na području Tešnja to važilo i za druga mjesta kao Logobare, Dobropolje, Hrvatinoviće, Vukovo, Džemilić i Oraš Planje itd. Kako je ovih dana Tešanj ponovo u beharu, želim da podsjetim i mlađe generacije na stare običaje druženja i teferiče u smiraje aprilskih i majskih dana. Stari su sadili i kalemili najviše hrušt  i ašlamu jer odgovaraju podnevlju što ne znači da se i druge vrste nisu uzgajale. Znali su naši starnici koliko je pozitivan učinak trešnje na zdravlje ljudi.

U ovakvom sjećanju su mi ostale slike sa zrelim trešnjama na imanju mog ahbaba hadži Muhameda Bejtića. Bio bih zadovoljan kada bi i mlade generacije sa zasađenim novim i starim sortama ne samo trešanja nego i dudova (kojih je sve manje),kao i drugog voća znale prirediti i druženja svojih savremenika uz pozive u trešnje i drugo pristiglo voće. Time bi se ovi dobri običaji otrgli od zaborava i čuvali za buduće naraštaje.

Tešanj, 09.04.2010. godine                                  Subašić S. Hasan